„Neptune“ – Bog mora! Bitka za Malvine/Falklande (3)

Jedan od većih problema koje su obje strane tijekom rata za Malvine/Falklande uočile i zbog njega trpile gubitke, bio je nedostatak zrakoplova za rano uzbunjivanje i motrenje

Dok je britanski flotni sastav na poprište bitke došao svjestan ovog hendikepa, argentinske oružane snage imale su u svom naoružanju pomorski ophodni zrakoplov SP-2H “Neptune”.

Sl.1. Dva dotrajala SP-2H bili su "oči i uši" argentinskih vojnih snaga
početkom rata

Četiri polovna aviona ovog tipa SAD je prodao COAN-u (Argentinsko mornaričko zrakoplovstvo) 1977. i 1978. godine. Isti su uključeni u “Escuadrilla Aeronaval de Exploración” (Mornarička izvidnička eskadrila) a do otpočinjanja neprijateljstava u travnju 1982. godine, samo su još dva bila u letnom stanju. Posade, kojih je bilo ukupno tri, izmjenjivale su se na letačkim zadaćama na avionima registarskih oznaka 0707/ 2-P-111 i 0708/ 2-P-112. Zapovjednik posade broj “3” bio je kapetan korvete Ernesto Proni Leston dok je njegov zamjenik i kopilot bio kapetan korvete Sergio Sepetić (Sepetich).

Sl.2. Tijekom rata „Neptuni“ su zbog dotrajalosti morali biti povučeni
iz naoružanja

Početkom 1982. godine oba COAN-ova aviona “Neptune” bila su u izuzetno lošem stanju; radari su im bili nepouzdani, a zmajevi istrošeni (Fusnota 1). Mornaričko tehničko osoblje uložilo je veliki trud da bi se ovi izvidnici donekle osposobili za predstojeći ratni sukob. Osoblje i zrakoplovi Mornaričke izvidničke eskadrile pod zapovjedništvom kapetana korvete Julia Pereza Roce su, zbog povoljnijeg položaja baze “Rio Grande” na samom jugu Argentine, prebazirani iz svoje stalne baze “Espora”. Nakon napada i osvajanja Malvina/Falklanda, “Neptuni” obavljaju duge zadatke izviđanja i potpore svom flotnom sastavu, a posebna pozornost se posvećuje protupodmorničkom izviđanju.




(Fusnota 1) Zrakoplovi su nabavljeni iz pričuve mornarice SAD-a bez da je na njima odrađena bilo kakva preinaka ili obnova.





Sl.3: Proni Leston, Sepetić i njihova posada opskrbili su potrebnim podacima
nadolazeće SuE. Argentinski avion prima gorivo u zraku

Britanski flotni sastav otpočeo je s borbenim djelovanjima prvog dana svibnja 1982. Narednog dana potopljena je argentinska krstarica “ARA Belgrano” a posada broj “3” na zrakoplovu reg. oznake “2-P-112” poslana je u potragu za preživjelima.

Sepetića, Proni Lestona i njihovu posadu na ovom zadatku zamijenila je posada broj “1” koja je leteći na “2-P-111” i prva pronašla preživjele mornare s nesretnog Belgrana. Ubrzo su i drugi zrakoplovi uključeni u akciju traganja i spašavanja, a posade obaju “Neptuna” poslane su u potragu za navodnim britanskim opskrbnim brodovima koji su po obavještajnim podacima dolazili iz Čilea, zemlje saveznice Velike Britanije.

Sl. 4. Prikaz planiranog i ostvarenog ophodnog leta 04. svibnja 1982 g.

U zadnjim satima trećeg svibnja, ali i na rubu dozvoljenog operativnog dometa SP-2H, posada broj “2” uistinu je i uspjela otkriti tri ili četiri broda. Zbog mraka i velike udaljenosti nije bilo moguće nastaviti “uhođenje” otkrivenih brodova, pa je 4. svibnja već u 05:07 sati uzletio “Neptune” “2-P-112” (kodni naziv “Mercurio”) pod vodstvom Proni Lestona (pozivni znak “Gaucho”) i Sergia Sepetića.




Sl. 7. Grb postrojbe

Ovaj let imao je i pričuvnu ulogu, odnosno trebao je nadgledati britanske brodove i svojim podacima omogućiti sigurno slijetanje na Malvine/Falklande argentinskim opskrbnim zrakoplovima C-130 “Hercules”. Posada “Neptuna” letjela je na maloj visini od samo 17 do 30 metara, u potpunoj radio-tišini s tek povremenim “skokovima” na veću visinu pri čemu bi uključivala svoj motrilački radar AN/APS-20. Zbog iznimne snage ovog radara od dva megavata, posada je koristila samo 50% njegovih potencijala. Usprkos tome, čak pet puta je morala mijenjati kristale na megnetronima koji su pregorijevali. Smjer leta je često mijenjan i osluškivane su neprijateljske ECM aktivnosti (elektroničke protumjere). Plan je bio da se prvo leti prema istoku, potom skrene na sjever i na kraju na zapad – prema svojoj bazi.

Sl. 8. Prvi samostalni let kolovoza 1969. g. na avionu
North American T-28 Fennec

U 07:10 ostvaren je prvi kontakt s tri do četiri broda koji su bili udaljeni 90 milja. Vijest je dojavljena bazi Rio Grande od kuda su odmah poletjela dva zrakoplova Super Etendard (u nastavku teksta SuE) naoružana protubrodskim raketama AM-39 “Exocet” (piloti SuEa su bili kapetan korvete Augusto César Bedacarratz “Aries” i poručnik fregate Armando Mayora “Boina”). Iako ih je RWR (senzor radarske ozračenosti) jasno upozoravao da su s britanskih brodova svjesni njihove nazočnosti, Proni Leston i Sepetić tri su sata ostali u opasnom dosegu mogućeg napada lovaca Sea Harrier i dojavljivali položaje britanskog flotnog sastava. Najbliže britanskim brodovima prišli su na 60 milja. Kad su dobili povratnu informaciju da se dva odaslana SuE-a nalaze na dopunjavanju gorivom iz “zračnog tankera” KC-130H, popeli su se na visinu od 1170 metara te su u 10:35 odaslali potpune podatke o ciljevima za nadolazeće SuE i njihove “Exocete”.

U 12:04 posada broj “3” – koju je činilo jedanaest članova (kapetan korvete i zapovjednik Ernesto Proni Leston, kopilot, dozapovjednik kapetan korvete Sergio Sepetić, poručnik fregate i operativni časnik Juan Gatti, poručnik korvete i navigator Meneses, dočasnik i mehaničar Juan Carlos Heredia, dočasnik i pomoćnik mehani čara Hugo Néstor Saavedra, dočasnici i operateri ECM i radara; Aníbal Sosa i José María Pernuzzi, dočasnik i radio operater Daniel Ernesto Yerba, kao i dva dočasnika i strijelca; Luis Ángel NÚNEZ i Luis León del Negro) – sigurno je sletjela na pistu baze “Rio Grande” gdje ih je dočekala vijest o pogotku u razarač “Type 42” za koji se kasnije ispostavilo da je HMS “Sheffield”. Bio je ovo “labuđi pjev” i jedan od posljednjih letova SP-2H jer je njihova dotrajalost i nepouzdanost postala opasna za same posade.

Sl. 9. Neponovljiva fotka dijela ratnika koji su sudjelovali u potapanju
HMS Sheffielda; s lijeva na desno:Sosa, Sepetić, Mayora (SUE), Proni Leston,
Ramírez, Bedacarratz (SUE), Gatti, Yerba, Pernuzzi, Saavedra.

Usprkos nepostojanju prave zamjene, oba “Neptuna” su 15. svibnja iste godine povučena iz aktivne uporabe COAN-a i pohranjena u skladišta. Za vrijeme trajanja rata, “Ruso”- kako je bio Sepetićev pozivni znak, ostvario je gotovo 200 sati borbenog naleta. Za izniman doprinos u ratu odlikovan je redom “Nación a los Combatientes de Malvinas” i “Cruz de Oro al Mérito Naval“.

Karijera

Na nosač zrakoplova sletio je 98 puta a karijeru je 1995. godine završio s ukupno 7500 sati naleta. Kolovoza 1994. godine, Sepetić se zapošljava u argentinskoj telekomunikacijskoj tvrtci na poslovima vatrozaštite gdje ostaje sve do listopada 2007. godine kada konačno odlazi u mirovinu.

Dodaci:

Obitelj Sepetić

Hrvatska obitelj Sepetić podrijetlom je iz Pule iz koje 1921. godine Ruđer (Ruggero) Sepetić seli u Argentinu. Razlozi su bili, kao i kod mnogih drugih iseljeničkih obitelji, teški socijalni i ekonomski uvjeti u posljeratnoj Europi. Ruđer se prvo privremeno nastanjuje u Buenos Airesu a potom za stalno u gradu Punta Alta. U obližnjoj mornaričkoj bazi “Puerto Belgrano” nalazi posao na kojemu ostaje raditi gotovo trideset godina.

Sl.10. Obitelj Sepetić na okupu. Danas Sergio Sepetić živi u gradu Olivos,
provincija Buenos Aires. Oženio se srpnja 1972. g. sa Stellom Maris Coriom
i danas imaju četvero djece; Sergio Ezequiel, Diego Hernán, Marina Inés i
Maria Juliana.

U međuvremenu se oženio djevojkom njemačkog podrijetla, Fridom Klarom Kasper, a 10. srpnja 1946. dobili su sina Sergia. Ruđer Sepetić umro je u Argentini prosinca 1956. godine. Sergio je krenuo očevim stopama i postao pripadnikom ratne mornarice. Godine 1969. uspješno je završio obuku za mornaričkog pilota na zrakoplovu tipa T-28 “Fennec”.

“Neptuni” u COAN-u

Prve “Neptune”, inačice P2V-5, COAN-a je primila u razdoblju od 1958.-1959. godine. Radilo se o osam polovnih “Neptuna” koje je do tada koristila Nizozemska mornarica. Pojačanja su stigla 1966. godine kada su od SAD-a kupljena četiri primjerka modernije varijante SP-2E. Posljednja primljena inačica “Neptuna” bila je već spomenuta SP-2H. Avioni su zbog američkog embarga, koji je stupio na snagu 1978. godine, bili u dosta lošem stanju. Razlog za uvođenje embarga na izvoz oružja u Argentinu bio je tzv. “Prljavi rat” (Fusnota 2).

Najveći problemi kod ovih “Neptuna” pokazali su se na dotrajalim krilima. Vrlo brzo su stoga iz upotrebe povučeni “2-P-110” i “2-P-114”. Tijekom rata “Neptuni” su na borbene zadatke odlazili u stanju koje bi se najblaže moglo opisati kao “granično ispravno”, a o tome najbolje govori podatak da je jedan let obavljen s karterima motora koji su popravljeni običnim industrijskim ljepilom! Nakon povlačenja i preostala dva “Neptuna” iz upotrebe, pojedine ratne zadatke preuzeli su C-130, S-2E “Trackeri” te iz Brazila novonabavljeni Embraer EMB-111A “Bandeirulha”.


Sl. 11. Goruća olupina HMS Sheffield nakon pogotka

Iskustva iz ovog rata pokazala su argentinskoj strani nedostatke u mornaričkom izviđanju, nepostojanju zrakoplova za rano uzbunjivanje i za protuelektroničku borbu. Zbog toga je odmah u prvim danima nakon završetka sukoba, nabavljen izvjestan broj aviona L-188 “Electra” opremljenih za takve zadaće. Tek su 1994. godine “Neptuni” dobili dostojnog naslijednika, avion P-3B “Orion”.

Fusnota 2 Termin “Prljavi rat” (na španjolskom”Guerra Sucia”) označava od države odobreno i provođeno nasilje nad vlastitim građanima u periodu od 1976. do 1983. godine. Začetnik je bio vođa vojne hunte Jorge Rafael Videla

Karijera Seria Sepetića

Čin: Dočasnik
Postrojba: Mornarička zrakoplovna škola
Dužnost: Mornaričko-zrakoplovni tečaj – kadet
Zrakoplov: North American T-28 Fennec

Čin: Poručnik korvete
Postrojba Druga lovačko – bombarderska eskadrila mornaričkog zrakoplovstva
Dužnost: Zapovjednik vježbovnih operacija
Zrakoplov: North American T-28, C-45 i Beechcraft BE-80 Queen air

Čin: Poručnik fregate
Postojba: Eskadrila traganja i spašavanja
Dužnost: Operativni zapovjednik i zapovjednik vježbovnih operacija
Zrakoplov: Grumman HU-16 Albatros.

U tri godine Sepetić je ostvario 99 slijetanja na vodene površine.

Čin: Poručnik bojnog broda
Postrojba: Mornarička zrakoplovna škola
Dužnost: Nastavnik letenja i nastavnik navigacije
Zrakoplov: North American T-28, HU-16 i Beechcraft BE-80 Queen Air

Čin: Poručnik bojnog broda
Postrojba: Mornarička izvidnička eskadrila
Dužnost: 1978. zapovjednik kadrovskog odjeljenja, 1979. i 1980. zapovjednik operativnog odjeljenja
Zrakoplov: Lockheed SP-2H Neptune, Beechcraft BE-80 Queen Air i Super King Air

Čin: 1981.poručnik bojnog broda, 1982. kapetan korvete
Postrojba: Mornarička baza Ushuaia u Ognjenoj zemlji
Dužnost: Zamjenik zapovjednika mornaričke baze Ushuaia
Zrakoplov: Beechcraft Super King Air i borbeni letovi na SP-2H Neptune

Čin: Kapetan fregate
Postrojba: Obučno središte mornaričkog zrakoplovstva
Dužnost: Zamjenik zapovjednika središta i nastavnik protupodmorničke i protuelektroničke borbe
Zrakoplov: Zbog navedenih dužnosti gotovo da i nije letio te godine.

Čin: Kapetan fregate
Postrojba: Središnja radionica mornaričkog zrakoplovstva
Dužnost: Zapovjednik projekta “Wave” (modifikacija i opremanje SIGINT opremom zrakoplova L-188).
Zrakoplov: Modificirani Lockheed L-188 Electra. Predhodno je Sepetić morao odraditi letenje na simulatour u SAD-u.

Čin: Kapetan fregate
Postrojba: Peta zrakoplovno-mornarička eskadra
Dužnost: Zapovjednik Pete zrakoplovno-mornaričke eskadre i zapovjednik mornaričke baze “Ezeiza”
Zrakoplov: L-188 i F-28

Čin: Kapetan fregate
Postrojba: Treća zrakoplovno-mornarička grupa koja se sastojala od pete i šeste eskadre.
Dužnost: Zapovjednik Treće zrakoplovno-mornarička grupe i zapovjednik mornaričke baze “Ezeiza”
Zrakoplov: L-188 i Fokker F-28

Čin: Kapetan bojnog broda
Postrojba: Zapovjedništvo mornaričkog zrakoplovstva
Dužnost: Zapovjednik logistike mornaričkog zrakoplovstva
Zrakoplov: Zadnji let u COAN-u ostvaren lipnja 1994. na L-188, a već slijedeći mjesec umirovljen.

Hrvati u paklu Malvina (2): Letenje iznad mora je život, sve prije i poslije je čekanje…..

Komentari

komentar

You may also like