NJEMAČKE KAMIKAZE! Hitler ih nije volio, a stotine su poginule uzalud

Glavni inspektor zračne obrane Reicha, pukovnik Hajo Hermann, osmislio je plan da se njegovi piloti u samoubilačkim misijama u avionima nakrcanima eksplozivom zalijeću u formacije američkih i britanskih bombardera, a komandos Otto Skorzeny proširio je plan na uništavanje neprijateljevih tvornica, prometnica, brodova i žive sile

Nakon poraza kod Staljingrada, gubitka Sjeverne Afrike i usred svakodnevnog strateškog bombardiranja koje je njemačke gradove pretvaralo u ruševine svima je sredinom  1943. postalo jasno da “tisućugodišnji” Reich nije u najboljoj vojnoj situaciji. Hitler je sve češće govorio o tajnom oružju koje će preokrenuti tijek rata, inženjeri i tehničari grozničavo su radili kako bi unaprijedili postojeće i razvili novo, još strašnije oružje, dok su fanatici i razni entuzijasti smišljali dotad neviđene operacije koje bi Njemačku trebale dovesti do konačne pobjede. Tako je pilotima Dieteru Gerhardu i Heinzu Knokeu koji su se lovačkim avionima borili protiv savezničkih bombardera palo na pamet da bombardiraju gusto zbijene neprijateljske formacije. Ta taktika bombardiranja bombardera protupješačkim bombama od pedeset kilograma u početku je bila uspješna, no kada su saveznici shvatili opasnost, podigli su visinu letenja pa se lovci više nisu mogli dignuti iznad njih kako bi bacili bombe. Prema mišljenju pilota Knokea, ta je operacija mogla biti uspješnija da su nadređeni u Luftwaffeu za nju imali više sluha te da je propisno razrađena, umjesto da je njegovoj eskadrili dan samo jedan kamion bombi, na čemu se i ostalo. Za razliku od Knokea i Gerharda koji su vodili računa o svojim životima, neki su razmišljali i o samoubilačkim pothvatima, i to gotovo godinu dana prije nego što su Japanci ustrojili svoje kamikaze. Tako je glavni inspektor zračne obrane Reicha, pukovnik Hajo Hermann, osmislio plan prema kojemu bi se njegovi piloti u samoubilačkim misijama u avionima nakrcanima eksplozivom zalijetali u formacije američkih i britanskih bombardera. Nitko nije ozbiljno shvaćao njegovu viziju sve dok se nije susreo sa zapovjednikom njemačkih komandosa Obersturmbannfuehrerom Ottom Skorzenyjem, koji se netom bio proslavio oslobađanjem palog talijanskog Ducea, Benita Mussolinija, iz njegova zatvora na planinskom masivu Gran Sasso.

Slika 1: Hitlerova ljubimica, pilotkinja Hanna Reitsch zdušno je promovirala ideju o kamikazama

Glatka odbijenica

Poduzetni Otto s oduševljenjem je saslušao Hajov plan te je nadodao još svojih par ideja. Po njemu  bi se bilo glupo zabijati samo u protivničke bombardere, na taj ni se način mogle uništavati i tvornice, mostovi, brodovi i velike protivničke vojne formacije. Veliku podršku u provođenju svoje ideje dobili su u nacističkoj heroini, pilotkinji Hanni Rietsch, koja je bila izuzetno bliska s Adolfom Hitlerom. Ona se prije rata proslavila obaranjem letačkih rekorda, a poslije je bila jedini pilot koji je tijekom njezina razvoja, dok je bila prepravljena u mlazni avion, uspješno mogla rukovati raketom V1. Njezin je plan bio da se predstojeća saveznička invazija spriječi masivnim samoubilačkim napadima mlaznih lovaca Messerschmitt Me 328 koji bi se, nakrcani bombom od pola tone, zalijetali u neprijateljsku flotu. Puni entuzijazma otišli su Adolfu Hitleru te mu razložili svoj plan, stalno ističući i pritom aludirajući na njegovu sklonost operama Richarda Wagnera, kako je osobna žrtva proistekla iz germanske mitologije te je takav čin nešto za čime bi trebao žudjeti svaki pravi nacionalsocijalist i patriot.





Slika 2: Britanski vojnici razgledavaju raketu V1 prepravljenu u samoubilački avion

Pragmatični Hitler glatko ih je odbio uz napomenu da nije u njemačkoj naravi bespogovorno žrtvovati svoj život. No, fanatični dvojac nije se predavao pa su se uputili k zapovjedniku Luftwaffea, Reichsmarchallu Hermannu Goeringu. Pretili Reichsmarchall dočekao ih je u svojoj lovačkoj kući, no kako se već odavno utopio u morfiju i alkoholu, nije ozbiljno ni slušao prijedloge o samoubojicama, nego je s tugom pričao kako ima sve manje vremena za lov na visoku divljač i posjet omiljenom restoranu Maxim u Parizu.





Srodna duša

Razočarani Hajo, Otto i Hanna konačno su srodnu dušu pronašli u zapovjedniku Štaba zračnih snaga, generalu Karlu Kolleru. Tako je osnovana borbena grupa Leonida, nazvana po kralju Sparte koji se s tisuću i četiristo vojnika u bitki za Termopil suprotstavio vojsci od sto tisuća Perzijanaca. U grupu Leonida prijavilo se oko dvije tisuće većinom neiskusnih pilota iz redova Hitlerjugenda koji su do trenutka upisivanja u samoubojice upravljali jedino jedrilicom. Upravo zbog takvog sastava pilota naručen je i veći broj jedrilica kojima bi jednokratno upravljali mladi i neiskusni piloti.

Slika 3: Američki pilot, svjedok napada njemačkih kamikaza, uslikao je udar

“Kao pilot jedrilice-bombe dobrovoljno se prijavljujem u samoubilačku grupu. Potpuno sam svjestan da će akcija završiti mojom smrću”, pisalo je na papiru koji je morao potpisati svaki pripadnik borbene grupe Leonida. Postrojba je opremljena lovcima Messerschmitt i Focke Wulf, kao i prepravljenim raketama V1 i specijalnim jedrilicama. Otto je već maštao kako će njegove samoubojice razoriti električne centrale kod Moskve, kad je grupu zadesio novi udarac. Njihova mecenu, generala Karla Kollera, raznijela je bomba tijekom neuspješnog atentata na Adolfa Hitlera u njegovu Glavnom stožera u Istočnoj Pruskoj. Grupa Leonida je rasformirana, no Hajo Hermann nije odustao te je pristupio ministru naoružanja Albertu Speeru. Tehnokrat Speer objasnio je Haji da mu je imbecilno nazivati odred samoubilačkim i da bi trebao promijeniti naziv i taktiku po kojoj bi makar teoretski postojala mogućnost preživljavanja pilota te da takav plan podnese Hitleru.

Slika 4: Rodonačelnik ideje o kamikazama pukovik Hajo Hermann

Promjena plana

Entuzijastični Hajo odmah se prihvatio posla te su prema novom planu piloti trebali iskočiti iz aviona prije nego što se zabiju u vitalne dijelove bombardera. U tu svrhu je izmišljena i prva pilotska katapult sjedalica, no i dalja su šanse za preživljavanje pilota bile izuzetno male jer je i na samim treninzima ginuo svaki treći upravljač samoubilačke letjelice. Na koncu je od sedamdesetak većinom mladih i neiskusnih pilota formirana grupa Sonderkommando Elbe. S lovaca je skinut sav oklop i naoružanje te je pilotima ostavljen samo jedan mitraljez sa šezdeset metaka. Nakon brojnih priprema praćenih velikim brojem nesreća Sonderkommando Elbe izveo je svoj jedini napad 7. travnja 1945., samo mjesec dana prije završetka rata.

Slika 5: Komados Otto Skorzeni kamikazama je htio napasti Moskvu

U zrak se vinulo sto i osam dotrajalih Messerschmitta 109 bf, no uspjeli su srušiti samo petnaest savezničkih bombardera. Od pilota koji su uspjeli napasti bombardere preživjela su samo dvojica. Kako je kraj Reicha bio samo pitanje dana, a Berlin se našao u okruženju, Hajo je konačno mogao ostvariti svoj san o pilotima samoubojicama. Po njegovu naputku, piloti su dobili zadatak da se zabiju u mostove na rijeci Odri kako bi spriječili nastupanje Crvene armije. Goebbelsova propaganda slavila je tu žrtvu govoreći da su hrabri piloti, dajući svoj život, uništili sedamnaest mostova na Odri. Poslijeratnim istraživanjem utvrđeno je kako su samoubojice uspjele uništiti samo jedan most, dok su ostali srušeni u konvencionalnim zračnim napadima ili dalekometnom artiljerijskom vatrom. Za uništenje tog jedinog mosta kod Kustrina život je dalo trideset i pet pilota samoubojica. Hajo se u svom fanatizmu odlučio boriti do kraja, ne štedeći ljude i ono malo preostalih aviona, no njegovu ludoriju prekinula je nekoliko dana prije kapitulacije Reicha Crvena armija koja je zauzela aerodrom Juterborg s kojeg su polijetale njegove samoubojice.

Totalna katastrofa

Pukovnika Haju Hermanna zarobili su Sovjeti i on se nakon deset godina zarobljeništva vratio kući, gdje je završio pravni fakultet. Angažirao se u desničarskim strankama poput Socijalističke stranke Reicha, otvoreno je negirao holokaust i svakom prilikom isticao svoje samoubojice te je često govorio da bi rat drukčije završio da su nadređeni podržali njegove projekte. Na sudu je zbog negiranja holokausta branio bivšega generala Wehrmachta Otta Ernsta Remera koji je 1944. spriječio puč protiv Hitlera, kao i pronacističkoga  britanskog povjesničara Davida Irvinga te američkog profesionalnog krvnika Freda A. Leuchtera koji je tvrdio da u koncentracijskim logorima nije bilo plinskih komora. Umro je u 97. godini života 2010. Komandos Otto Skorzeny poslije rata je radio za više obavještajnih službi te bio vojni savjetnik argentinskom predsjedniku Juanu Peronu i egipatskom Gamalu Abdelu Naseru i trgovao oružjem do smrti u Madridu 1975. godine. Pilotkinja Hanna Reitsch svojim se malim izviđačkim avionom posljednja spustila u opkoljeni Berlin i ponudila Hitleru da ga spasi od Rusa, no on je to odbio i ubio se. Uspjela je pobjeći pred Rusima i predati se Amerikancima, što njezinu ocu nije uspjelo pa je ubio Hanninu majku, sestru, njezino troje djece i na koncu sebe. Poslije rata je nastavila s karijerom pilotkinje jedrilica te je osvojila više zlatnih medalja. Na poziv premijera Jawaharlala Nehrua osnovala je prvu jedriličarsku školu u Indiji, američki predsjednik John F. Kennedy pozvao ju je na prijam u Bijelu kuću dok je za račun Kwamea Nkrumaha, predsjednika Gane u kojoj je neko vrijeme i živjela, osnovala prvu jedriličarsku školu u Africi.

“Ne sramim se reći da vjerujem u nacionalsocijalizam. I dalje nosim željezni križ s dijamantima koji mi je dao Adolf Hitler. Nijemci danas osjećaju sramotu zbog rata, a jedinu sramotu trebali bi osjećati zato što smo izgubili”, rekla je Hanna u svom posljednjem intervjuu.

Njemački plan o samoubojicama bio je samo još jedna u nizu nacističkih ideja koje su rezultirale potpunom katastrofom i bespotrebnim gubitkom ljudskih života.

Komentari

komentar

You may also like