Ako je neki atentat gotovo nemoguće spriječiti onda je to zacijelo onaj kojeg počine oni koji su zaduženi za osiguranje napadnute osobe. Najpoznatiji atentati suvremenog doba koje su počinili vlastiti tjelesni čuvari i vojnici državnika je ubojstvo indijske premijerke Indire Gandhi i egipatskog predsjednika Anwar el-Sadata. Premijerku Gandhi ublili su pripadnici njenog vlastitog osiguranja, a predsjednika Sadata egipatski vojnici za trajanja svečanoga mimohoda povodom obilježavanja godišnjice listopadskog rata sa Izraelom.
Dana 6. listopada 1981. godine egipatski predsjednik Anwar el-Sadat ubijen je u atentatu kojeg su izvršili njegovi vlastiti vojnici tijekom vojnog mimohoda u Kairu, kojim se obilježavala godišnjica pokretanja operacije Badr i rata protiv Izraela 1973. godine. Tijekom toga rata egipatska vojska uspjela je prijeći Sueski kanal i probiti izraelske linije na Sinaju i time osigurati preduvjete za početak mirovnih pregovora i konačno otvorila put politici za sklapanje mirovnog sporazuma s Izraelom. Predsjednik Sadat je zbog sklapanja mira s Izraelom izazvao bijes islamističkih ekstremista. Američki partneri izvijestili su egipatsku stranu o pripremama atentata i pripremama za pokušaj državnog udara pa su egipatske sigurnosne službe u suradnji s vojskom izvršile masovna uhićenja pripadnika islamističkih skupina diljem Egipta. No oni su svoje ljude uspjeli i infiltrirati i u redove vojske, štviše, i u samu vojnu obavještajnu službu. Na kraju je organizacija Egipatski islamski jihad, uz pomoć svojih ljudi u vojnim redovima, uspjela smaknuti egipatskog predsjednika.
Za vrijeme mimohoda u kojem je izgubio život, predsjednik Sadat je bio osiguran sa četiri sigurnosna kruga, a u svojoj neposrednoj zaštiti imao je osam pripadnika službe sigurnosti. Jedina slaba točka osiguranja bio je prostor u kojem su se kretala vozila i vojnici koji su sudjelovali u mimohodu.
U trenutku kada su svečanu tribinu i mimohod preletjeli borbeni zrakoplovi Mirage 5 Egipatskog ratnog zrakoplovstva, ispred tribine prolazili su kamioni Kraz -255 koji su vukli dalekometne topove M-46 kalibra 130 mm. Iznenada se jedan kamion zaustavio, a iz njega je iskočila ekipa atentatora koje je vodio poručnik Khalid Islambouli. Dok je odlučno prilazio tribini uzvanici i osiguranje se zbunilo, a sam predsjednik Sadat je mislio kako je to dio protokola i da mu časnik namjerava podnjeti prijavak pa je ustao. Dolaskom do tribine Islambouli je skinuo kacigu i iz nje izvadio tri ručne bombe koje je bacio prema predsjedniku i ostalim uzvanicima. Eksplodirala je samo jedna, daleko ispred Sadata, nakon čega je atentator otvorio vatru iz strojnice egipatske proizvodnje „Port Said“ kalibra 9 mm. Tribini su pristupila još trojica atentatora koji su iskočili iz kamiona i oni su otvorili vatru iz jurišnih pušaka AK-47. Napad je trajao dvije minute, a predsjednik Sadat je od zadobivenih ozlijeda preminuo u bolnici dva sata kasnije. Pored Sadata ubijeno je ukupno deset osoba, između kojih i vojni izaslanik Omana, a 28 ih je ranjeno, uključno i potpredsjednika Hosni Mubaraka, irskog ministra obrane i četiri vojna časnika za vezu. Snage sigurnosti reagirale su u roku od 45 sekundi pa je jedan napadač ubijen, a trojica, među kojima i Islambouli, su ozlijeđeni i uhićeni. Atentatori su pred vojnim sudom osuđeni na smrti i pogubljeni strjeljanjem u travnju 1982. godine.
Prvi hitci na predsjednika Sadata ispaljeni su iz strojnice Port Said koja je time ušla u neslavnu povijest oružja atentatora. Port Said je licencna kopija švedske strojnice Carl Gustav m/45 kalibra 9mm.
Strojnica m/45 (Kulsprutepistol m/45 ) tvrtke Carl Gustafs Stads Gevärsfaktori koristi pištoljsko streljivo 9×19mm, najčešće smješteno u spremnike od 36 metaka. Može pucati samo rafalno. Učinkovita je do 200 metara, a najbolje učinke postiže na daljinama do 100 metara. Težine je 3,3 kg prazna, odnosno 4,3 kg s punim spremnikom od 36 metaka.
Bila je u naoružanju švedske vojske od 1945. do 1965. godine, a potom je zamijenjena jurišnim puškama Ak 4 i Ak 5. Strojnice m/45 predane su švedskoj Domovinskoj gardi (Hemvärnet), u čijoj se uporabi zadržala sve do 2007. godine. Originalna švedska strojnica i danas se nalazi u naoružanju mnogih država svijeta, između ostalog i u Estoniji. Svojevremeno je i američka mornarica posade ratnih brodova namjeravala opremiti tim jednostavnim i robusnim oružjem, ali su problemi nastali 1966. godine, kada je Švedska zbog vijetnamskog rata uvela embargo na isporuku oružja SAD-u. Planirana je domaća američka proizvodnja temeljem nelicencirane kopije ali se na kraju od toga odustalo. Američka vojska u velikom broju je tu strojnicu koristila tijekom vijetnamskog rata u specijalnim i obavještajnim postrojbama, gdje je pokazala sve svoje vrline. Strojnica je malih dimenzija, jednostavne konstrukcije s malim brojem dijelova, velike vatrene moći i otpornosti na terenske i vremenske uvjete. Kratki hod zatvarača i relativno mala brzina paljbe (550-600 metaka/min) osiguravali su veću preciznost gađanja nego što je uobičajeno kod sličnih oružja. Američke vojnike je impresionirala mogućnost strojnice da se bez problema koristi nakon nošenja u vodi ili umakanja u blato. Pripadnici specijalnih postrojbi znali bi do svojih ciljeva prilaziti roneći, a po izlasku na kopno švedska strojnica je bila spremna za uporabu.
Egipatska strojnica Port Said potpuno je identična švedskom originalu Carl Gustav m/45 jer je proizvedena temeljem licence na uvezenim švedskim strojevima i uz nadzor švedskih stručnjaka u početnim serijama prozvodnje. Egipat je licencu otkupio početkom 50.-tih godina prošlog stoljeća i počeo serijsku proizvodnju u državnoj tvrtki Al Maadi (Tvornica 54). Strojnica je dodjeljivana časnicima, specijalnim i padobranskim postrojbama, pješaštvu u oklopno mehaniziranim postrojbama i posadama ratnih brodova. Prvi put je u ratnim uvjetima uporabljena tijekom Sueske krize 1956. godine i vojne intervencije Francuske, Velike britanije i Izraela na Egipat. Egipatska vojska je strojnicu koristila u svim ratovima koje je kasnije vodila, od ratovanja u Jemenu od 1962. do 1967. godine, šestodnevnom ratu s Izraelom 1967. godine i u listopadskom ratu protiv Izraela 1973. godine Egipatska vojna industrija 70.-tih godina prošlog stoljeća dodatno je modificirala izvorni švedski dizajn tako da ga je praktički potpuno ogolila i pojednostavila, tako da se, primjerice, zadnji nišan nije mogao podešavati kao kod strojnice Port Said ili orginalnog Carl Gustava nego je bio fiksno podešen na 100 metara. Nova strojnica imala je manji broj dijelova, pojednostavljeni metalni kundak i bila upola jeftinija, a dobila je naziv Akaba. No i dalje je Port Said ostala najraširenija strojnica u egipatskoj vojsci.
Strojnica Port Said preživjela je desetljeća teških uvjeta eksploatacije u egipatskim oružanim snagama i dokazala uporabnu vrijednost jednostavnih i robusnih konstrukcija vojnog streljačkog oružja. Na žalost, u povjesnicu je korištenjem pri ubojstvu egipatskog predsjenika Sadata ušla i kao oružje atentatora.
0 komentara