Otkriće Amerike: Četiri putovanja Kristofora Kolumba koja su promijenila svijet

Matija Šerić

U Srednjem vijeku Azija je bila misteriozni i tajnoviti kontinent koji je budio maštu Europljana. Bila je poznata pod nazivom Indije iako se to ime nije odnosilo samo na Indiju nego i na Melaku, Začinske otoke te čak Japan i Kinu. Nekoliko poznatih Europljana stiglo je do Azije. Najveći dojam je ostavio Marko Polo koji je opisao svoje putovanje preko srednjoazijskih stepa do kraljevine mongolskog cara Kublaj-kana. Trgovina između Europe i Azije postojala je stoljećima kroz istočno Sredozemlje kojim su od 11. stoljeća nadalje dominirale talijanske republike Genova i Venecija. Lanac trgovinskih kolonija na Levantu omogućio je pristup bogatstvima Arabije, Indije i Dalekog istoka. Kroz te rute stizala su dobra poput začina i drugih potrepština iz Azije u Europu i obrnuto. Talijani su proizvodili šećer u svojim kolonijama na Mediteranu zahvaljujući robovima koji su bili sastavni dio robnotrgovinske razmjene Europe i Azije. Orijentalna luksuzna dobra su se plaćala zlatom i robovima. Također, trgovalo se naročito na prostorima Magreba preko karavana koje su prolazile kroz Saharu. Afrika je bila glavni izvor robova.

Stanje uoči velikih geografskih otkrića

U 14. stoljeću u Europi je vladala „glad za zlatom“. Trgovina na Mediteranu je bila u krizi zbog uspona Osmanskog Carstva i blokade karavanskih putova prema Bliskom i Dalekom istoku kao i zbog prirodnih katastrofa, političkih pobuna i demografske krize u Europi. Europljani, točnije Portugalci, shvatili su kako je rješenje izravna kontrola nad resursima a ne trgovina. Portugal je bio u teško poljoprivrednoj krizi od kraja 14. do početka 15. st. Godine 1415. oplovili su Gibraltarski prolaz i zauzeli luku Ceuta u Maroku. Uslijedila je ekspanzija i uspostavljanje trajnih kolonija u 1430-ima na otočjima Kanari, Madeira, Zelenortski otoci. Rane avanture na Atlantiku nastavljene su kroz istraživanje afričke obale. Rt Bojador je oplovljen 1434. i otvorena je pomorska ruta za trgovinu zlatom i robovima sa Sudanom. Unutar nekoliko desetljeća uspostavljene su brojne feitorije (trgovinske postaje) uzduž obala Zapadne Afrike. Do 1490-ih Portugal je postao najveća europska pomorska sila i glavni posrednik u trgovini između Europe, Azije i Afrike budući da su Osmanlije blokirali rute u istočnom Sredozemlju.

Kristofor Kolumbo i pomorski put prema Aziji





U kontekstu portugalske ekspanzije prema Africi, talijanski trgovac i istraživač u Portugalu, Kristofor Kolumbo dobio je ideju da pronađe izravnu pomorsku rutu preko Atlantskog oceana do azijskog kopna. Nije jedini imao takve ideje budući da je već u nekim krugovima u doba Antike bilo prihvaćeno da je Zemlja okrugla. Ako je Zemlja okruglog oblika tada je moguće otploviti iz Europe izravno do Kine te istovremeno izbjeći dugo putovanje uzduž afričke obale. Budući da je veličina Atlantskog oceana bila nepoznata, mnoge moreplovce je odbila od pokretanja putovanja na drugi kraj svijeta.

Kolumbo je bio moreplovac od svoje mladosti. Djed njegove supruge radio je s portugalskim istraživačem Henrikom Pomorcem koji je pokrenuo velika portugalska pomorska otkrića u Africi, a njezin otac je također sudjelovao u pomorskim pothvatima. Kolumbo je participirao barem u jednoj portugalskoj ekspediciji na feitoriju Sao Jorge da Mina na Zlatnoj obali Zapadne Afrike gdje se mogao uvjeriti kako funkcionira portugalski sustav trgovine robovima i trampe. Pritom je shvatio kako bi pronalazak zapadnog puta za Indije donio velike trgovinske prednosti ali i osobnu slavu i bogatstvo. Štoviše, takva ruta bi poboljšala portugalski strateški i religijski status budući da bi kršćanima Europljanima omogućila kontakt s kršćanskim kraljevstvom Ivana Prezbitera u Aziji. Na taj način bi se zaobišlo muslimanske neprijatelje, tj. Otomansko Carstvo na Levantu. Povijest je pokazala kako se radilo o legendi i takav vladar niti carstvo u Aziji nisu postojali. Također, pronalazak zapadnog puta u Aziju omogućio bi prelazak mnogih domorodaca na kršćanstvo što bi potaknulo stvaranje globalnog kršćanskog kraljevstva koje bi prethodilo drugom dolasku Isusa Krista. Sve su to bili motivi koji su poticali Kolumba da krene u svoj slavni pothvat.

Pritom ga je najviše brinula širina oceana. Hipoteze o ogromnoj udaljenosti Zapadne Europe od Azije postojale su od Antike do Srednjeg vijeka i nisu bile obećavajuće. Kolumbo se priklonio optimističkim teorijama Paola Toscanellija i Marka Pola, ali je napravio i svoje procjene koje su dodatno smanjile širinu Atlantskog oceana na udaljenost od svega 2.400 nautičkih milja od Kanarskih otoka do Japana. Prema toj procjeni, Japan se nalazio na poziciji Zapadnih Indija, tj. Karipskog otočja. Kolumbo je nastojao uvjeriti portugalskog kralja Ivana II. u pokroviteljsko nad svojom ekspedicijom 1485. Ivan II. je odbio Kolumbov plan jer su tadašnji znanstvenici opravdano opovrgavali tako skraćenu udaljenost do Indija. Uz to, portugalski dvor je previše resursa već uložio u traženje puta do Indije duž obala Afrike. I to se doista i realiziralo. Istraživač Diogo Cao je 1484. otkrio ušće rijeke Kongo, 1488. Bartolomeo Diaz je stigao do Rta Dobre Nade što je otvorilo put Vascu De Gami da napravio epohalno putovanje do Indije 1497.-1498. Kolumbo je plan izložio i drugim europskim vladarima uključujući kralja Kastilje ali nitko nije bio spreman financirati tako skupo i riskantno putovanje.





Izvor: wikimedia commons

Međutim, 1492. okolnosti su se promijenile. Kršćanski vladari Španjolske, Ferdinand i Isabela su uspjeli osvojiti Granadu, zadnje muslimansko uporište u Španjolskoj i tako su se riješili višestoljetnog neprijatelja. Stabilnost Kastilje na Iberijskom poluotoku je bila osigurana. Kruna je dala potporu Kolumbu za osvajanje dalekih i nepoznatih područja. Genovski moreplovac je dobio i više nego što je htio kroz dokument Capitulaciones de Santa Fe iz travnja 1492. Dokument je dao zeleno svjetlo za pothvat, Kolumbo je dobio nasljedni naslov admirala oceana, vicekralja Indija i guvernera svih zemalja koje će otkriti kao i pravo na udio od jedne desetine svog bogatstva kojeg će pronaći na putovanju. Španjolski bračni par dao mu je pozajmicu i naredio manjim lukama oko Cadiza da mu pomognu organizirati ekspediciju. Odluka je bila opravdana. Ako Kolumbo uspije, Španjolska će zadobiti suverenitet nad prekomorskim teritorijima i možda nadmašiti Portugal u naporima da se uspostavi izravna unosna veza s bogatim kraljevstvima Istoka.

Prvo putovanje

Dana 3. kolovoza 1492. Kolumbo je isplovio iz jugozapadne andaluzijske luke Palos s tri broda: galicijskom Santa Mariom (100 tona) i dvije karavele – Pinta (60 tona) i Niña (50 tona). Brodovima je upravljalo 87 članova posade, većinom iskusnih lokalnih pomoraca. Na putovanju je bio i biskajski moreplovac Juan de la Cosa koji će sljedećih godina steći slavu kao kartograf. Ekspedicija je bila prisiljena zaustaviti se na Kanarima mjesec dana kako bi odradila popravke a putovanje je nastavljeno 9. rujna. Nakon mjesec dana plovidbe beskrajnim oceanom članovi posade su postali nemirni a samo je Kolumbov autoritet spriječio pobunu. Upravo tada je Kolumbo počeo primjećivati povoljne znakove: letjela su jata ptica, grane su plutale, treperila su svjetla na horizontu tijekom noći. Konačno, dva sata nakon ponoći 12. listopada s Pinte su uočili kopno, bijele hridi koje je obasjavala mjesečina. U zoru pronašli su malu luku za pristajanje. Kolumbo je kročio na kopno, pao na koljena i zahvalio Gospodu na milosti što je konačno pronašao kopno. Ocean je prijeđen ali kopno koje je našao nije bio Japan nego mali otok na Bahamima kojeg je Kolumbo odlučio nazvati San Salvador u čast Svetog Spasitelja.

Kad su ugledali tri nepoznata broda, stanovnici otoka izišli su da posjete strance. Admiral je zabilježio njihov izgled: potpuno goli, neki su imali tijela obojena, posjedovali su primitivna oružja. Bili su pitomi i željni da razmjene svoje stvari za nakit kojeg su imali Španjolci. Ipak, istraživači su bili začuđeni jer nisu otkrili Japan a domoroci su bili previše zaostali da bi bili pripadnici moćnog kraljevstva. Kolumbo je bio osoba koja je željela ispuniti svoja očekivanja. Riskirao je svoj život da nađe put do Orjenta i tvrdoglavo je tražio dokaze koji će potvrditi da je njegovo putovanje ekonomski i trgovinski opravdano. Budući da je malo našao na San Salvadoru (osim samih domorodaca koji bi se mogli koristiti kao robovi što mu je palo na pamet), Kolumbo je plovio oko drugih otoka na Bahamima. Ekspedicija je bila očarana ljepotom krajolika. Uskoro su čuli za zlatom bogate otoke na jugu. Stigli su na sjevernu obalu Kolbe, kasnije hispanizirane Kube, gdje su očekivali pronaći zlato. Međutim, zlata je bilo vrlo malo a ni taj otok nije bio Japan. Ipak, Španjolci su bili zapanjeni kako lokalno pučanstvo pali role smotanih listova i puši. Radilo se o duhanu. Tu naviku će Španjolci brzo usvojiti i raširit će se diljem Europe. Na istočnom kraju otoka Kolumbo je čuo za agresivna ljudožderska plemena Aravačana i isplovio je istočno.

Sljedeći veliki otok na kojeg je naišao podsjetio ga je na Španjolsku i nazvao ga je La Isla Española (danas Hispaniola – otok koji čini Haiti i Dominikansku Republiku). Ondje su domoroci bili prijateljski raspoloženi, nosili su pregršt zlatnog nakita a žene su se nudile Europljanima. Na sjeverozapadnoj obali otoka naišli su na poglavicu pod imenom Gaucanagari koji je pokazivao neke znakove kralja što je uvjerilo Europljane da se nalaze blizu Japana i/ili Kine.

Na Božić se Santa Maria nasukala na koraljni greben i morala je biti napuštena. Kolumbo je to protumačio kao znak od Boga da treba osnovati prvu španjolsku koloniju ondje. S pomoću domorodaca naselje Navidad (Božić) osnovano je koristeći drva nasukanog broda. Skupina od 21 dragovoljca je ostavljena, a Kolumbo i ostatak njegove skupine su se 4. siječnja 1493. na Niñi zaputili na povratni put u Španjolsku. Loše vremenske prilike primorale su posadu da stanu prvo na Kanarima a potom u Lisabonu. 20. travnja Kolumbo je stigao na kraljevski dvor u Barceloni pred kraljevski bračni par s pratnjom koju je činilo šest domorodaca koji su nosili papige u kavezima. Predstavio je sebe kao osvajača novih zemalja u Indijama, područja koje će pomoći španjolskoj kruni da se dokopa zlata i nadmaši Portugal u trgovini.

Ferdinand i Isabela bili su presretni mogućnošću da će moći uspostaviti direktne trgovinske veze s Indijama. Portugalci to nisu učinili s Indijom do 1498. Španjolske vladare je podržao papa Aleksandar VI., član obitelji Borgia, koji je izdao seriju bula koji su davali Španjolskoj vlast nad svim zemljama koje će biti otkrivene u Zapadnoj hemisferi. Kako bi se izbjegao španjolsko-portugalski sukob bule su nastojale napraviti podjelu neotkrivenog područja u Novom svijetu. Demarkacijska linija je povučena 1493. na zemljopisnoj dužini 100 liga zapadno od otočja Azora i Capo Verde ali je premještena još 270 liga na zapad ugovorom iz Tordesillasa 1494. Tako je bez znanja Portugalu dodijeljen dragulj Novog svijeta, Brazil.

Drugo putovanje

Čak i prije spomenutog diplomatskog dogovora, Kolumbo je isplovio iz luke Cadiz 25. rujna 1493. na čelu velike ekspedicije od 17 brodova i 1.500 pomoraca (bez žena), s namjerom uspostave trajne kolonije na otkrivenim otocima. Ekspedicija je na Hispanioli saznala kako su domoroci uništili prvu španjolsku koloniju Navidad i pobili sve njene stanovnike kao odmazdu za grabežljivo ponašanje kolonizatora. Takav rasplet nije slutio na dobro. Međutim, nije iznenađenje budući da su generalno kolonizatori većinom bili avanturisti željni stjecanja statusa i bogatstva koji su im bili uskraćeni u matici zemlji. Stoga im interes nije bio miroljubiv suživot s Indijancima nego raskošan život. Nije čudno što je prva kolonija neslavno završila. To je bio samo uvod u krvoproliće koje će se događati u sljedećim stoljećima i u kojem će domorodačka plemena u Amerikama biti desetkovana ili uništena.

Uznemiren zbog uništenja kolonije, Kolumbo je sa svojom ekspedicijom isplovio istočno u potrazi za uspostavom trgovinske postaje po uzoru na portugalske feitorije na afričkoj obali. Sljedeća kolonija je po kraljici nazvana Isabela i s nje je Admiral slao brodove u potrazi za zlatom. Nalazila se na Cibau na Hispanioli. Španjolci na čelu s Admiralom radili su izvidnička putovanja oko Kube i Jamajke da bi se vratili na Isabelu u rujnu 1494. Došavši su saznali kako je disciplina među kolonizatorima popustila, odnosno Katalonci su se pobunili protiv Kristoforovog brata Diega kojem je predao vođenje kolonije. Kolumbo se našao u problemu jer je s jedne strane bio istraživač i trgovac a s druge potkralj Indija. Ipak je popustio željama pohlepnih kolonizatora i dopustio je okrutne ekspedicije u unutrašnjost u potrazi za zlatom. Uz to je uspostavio sustav repartimiento, tj. zarobljeni Indijanci su morali raditi za Španjolce. Razmišljao je i o uspostaviti trgovine robovima kako bi se poboljšalo ekonomsko stanje kolonije i zato je poslao oko 500 robova u Španjolsku. 200 ih je umrlo putem zbog loših uvjeta, a mnogi nakon što su stigli na tržnicu robljem u Španjolskoj. Domorodačka plemena su se pobunila i napala Isabelu ali su bili lako odbijeni zbog superiornog europskog naoružanja i pasa.

U ožujku 1496. Kolumbo se vratio u Španjolsku kako bi se branio od optužbi kolonista koji su se vratili s Hispaniole. Njegov pothvat u Indijama bio je ozbiljno ugrožen zbog ne pronalaska puno zlata, izostanka kontakta s kraljevima Kine i Japana i lošeg odnosa prema domorocima što je osobito uznemiravalo kraljicu Isabelu koja je izričito naredila da se zabrani ropstvo. Usprkos problemima, Kolumbo je bio zadovoljan jer je dvor i dalje imao povjerenja u njega vjerojatno zbog straha od portugalskih priprema na pronalazak puta do Indije.

Treće putovanje

Kolumbu je trebala godina i pol da organizira novo putovanje koje je bilo financirano kraljevskom riznicom pod nadzorom arhiđakona Seville Juana Rodrigueza de Fonsece. Treća ekspedicija isplovila je u svibnju 1498. i stigla do otoka Trinidad u srpnju. Nastavila je istraživati obalu Venezuele. Zbog snažnih vodenih struja u zaljevu Paria i delte Orinoco Kolumbo je pretpostavio da je otkrio novi kontinent, tierru firme. Međutim, budući da je bio opsjednut pronalaskom puta prema Orjentu, nije shvatio stvarni smisao svog otkrića velike kopnene mase iako se o njoj izrazio kao „drugom svijetu“. Drugi talijanski istraživač, Amerigo Vespucci, bio je prvi koji je ploveći rutama koje je uspostavio Kolumbo, iznio ideju da je otkriven kontinent koji je nepovezan s Azijom. Prvi ga je nazvao „Novi svijet“. Kolumbo nikad nije izgubio svoj srednjovjekovni pogled na svijet, bio je apokaliptički vizionar i spekulirao je da iz delte Orinoco izvire rijeka koja prema Bibliji navodnjava Raj.

Kad je stigao na Hispaniolu, Admiral je saznao da su Španjolci u stanju građanskog rata. Grad Santo Domingo kojeg je uspostavio njegov brat Bartolomej postao je neupravljiv jednako kao i kolonija Isabela. Premda je Kolumbo nastojao postići kompromis među različitim frakcijama, on i njegova braća bili su omraženi i dodatno je izgubio na svome ugledu. U kolovozu 1500. na Hispaniolu je stigao kraljevski dužnosnik Francisco de Bobadilla s ovlastima krune da istraži probleme. Dao je uhapsiti Kolumba i njegovu braću te ih je poslao u Španjolsku u lancima. Takav tretman bio je ponižavajući za Admirala. Kolumbovi planovi za Španjolsku Ameriku morali su biti revidirani budući da se ispostavilo kako otok ne može postati profitabilna trgovinska postaja. Zlato nije bilo dostupno razmjenom kao u portugalskim kolonijama u Africi, moralo se iskapati što je bio težak zadatak koji je iziskivao uspostavu trajne kolonije i opskrbu radnom snagom. Kolumbov monopol nad cijelim projektom je stoga propao. Intervencija kraljevstva bila je nužna. U veljači 1502. katolički vladari Španjolske poslali su iskusnog upravitelja, Nicolasa de Ovanda, koji će postati prvi kraljevski guverner u Španjolskoj Americi.

Četvrto putovanje

Sve to nije pokolebalo Kolumba da odustane od težnje pronalaska zapadnog puta do Indije. U svibnju 1502. pokrenuo je ekspediciju koja je trajala do studenog 1504. Na tom putovanjuŠpanjolci su uvelike proširili svoje znanje o novim zemljama o Zapadnoj hemisferi. Otkrili su obale Srednje Amerike, tj. područja Hondurasa, Nikaragve, Kostarike i Paname. Kad se vratio u Španjolsku, molio je krunu da mu vrati neke od povlastica. Uspio je barem u tome da njegov sin Diego postane guverner Hispaniole. Kristofor Kolumbo preminuo je 20. svibnja 1506. uvjeren da je našao zapadni pomorski put prema Aziji i da su zemlje koje je otkrio otoci i poluotoci azijskog kontinenta. Uslijedio je težak zadatak upravljanja Španjolskom Amerikom i sudar dvaju civilizacija koji će se odvijati u sljedećim stoljećima.

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like