Prvi teški poraz britanskih brodova od njemačke carske flote u Velikom ratu 1914.

Mario Raguž

Taj sraz označio je i prvu bitku u 102 godine nepobjedivosti koju je ratna mornarica Velike Britanije (Royal Navy) izgubila.

Uvertira za bitku bio je, dakako, u otpočinjanju Prvog svjetskog rata. Malena njemačka kolonija i vojno uporište Qingdao (Tsingtao) na kineskoj obali Žutog mora (danas najbolja kineska piva naziva Tsingtao slijednica je njemačke pivovare koja je zarobljena poslije kraja Prvog sv. rata) bila je dom i nevelikom flotnom sastavu Ostasiengeschwader – Istočno azijska flotila Carske njemačke mornarice.

 

Tsingtao – najbolje kinesko pivo njemačkog pedigrea





Slika 1: Viktor Klobučar

Osim Nijemaca u bazi su bili i pripadnici Austrougarske ratne mornarice, a nama je zasigurno najzanimljiviji bio Hrvat iz Gorskog kotara; Viktor KLOBUČAR,  (Plemićke titule i naziva Klobučar-Rukavina od Bunića), mornarički časnik, zrakoplovac i publicist (Graz, 24. 07. 1878. — Zagreb, 28. 06. 1965) i ujedno prvi zapovjednik austrougarskog mornaričkog zrakoplovstva.

Nešto prije otpočinjanja neprijateljstava laka krstarica Kaiserin Elisabeth s 309 članova posade upućena je u na Daleki istok gdje se trebala pridružiti njemačkoj eskadri. Klobučar je bio jedan od osmorice časnika. Ideja je po dolasku broda ipak napuštena jer se ustanovilo da joj je brzina preskromna da bi mogla pratiti Nijemce. Po objavi rata Centralnim silama od strane Japana i kratkog sukoba Rukavina i njemu potčinjeni mornari su se našli u japanskom zarobljeništvu i tek 1920. pozavršetka rata repatrirani u domovinu.)





Slika 2: Graf Maximilian von Spee 

No vratimo se glavnoj temi. Spomenuta njemačka eskadra pod vodstvom kontra-admirala Graf Maximilian von Spee bila je sastavljena od dva brza oklopna krstaša:

SMS Scharnhorst i Gneisenau (13 000 t i 8 topova od 203 mm svaki) kao i tri lake krstarice SMS DresdenLeipzig i Nürnberg. Ispravna ocjena neodrživosti uporišta u slučaju japanske objave rata nalagala je napuštanje iste, te preko istočnog Pacifika i južnog Atlantika povratak u Njemačku.

Slika 3: Scharnhorst- zapovjedni brod njemačke eskadre

Ovaj ambiciozni plan bio je sračunat s usputnim napadima na britanske ciljeve, poglavito trgovačke brodove. Zapovjednik Spee se 14.09. pojavio ispred pacifičkog otoka Samoa u nadi napada na usamljene brodove u njegovoj luci, ali je ostao kratkih rukava ne naišavši ni na jedno plovilo. Potom se uputio prema pacifičkoj obali Čilea nadajući se boljem ulovu.

Slika 4: Njemačka laka krstarica Dresden

Na drugoj strani obale Južne Amerike, u južnom Atlantiku na ušću rijeke La Plate, Britanci su upravo okupljali svoj flotni sastav pod zapovjedništvom admirala Cradocka. Njegova glavna snaga bili su nešto stariji oklopni krstaši HMS Good Hope (14 150 t, 2 topa 234 mm i 16 od 152 mm) i HMS Monmouth (9 800 t, 14 topova 152 mm), pomoćna krstarica HMS Otranto i laka krstarica HMS Glasgow.

Slika 5: britanski admiral Christopher Cradock

Malo prije pokreta prema jugu a potom i u Pacifik, britanski admiral dobio je pojačanje u vidu starijeg bojnog broda HMS Canopus (14 300 t, 4 topa 305 mm). Admiralu Cradocku bio je obećan i moderni oklopni krstaš HMS Defence (14 600 t, dva topa od 234 mm i 10 od 190 mm), ali je svoje prste umješao Prvi lord admiraliteta Winston Churchill i iz potpuno neopravdanih razloga odlučio ne poslati ovaj moćni brod koji bi zasigurno donio prevagu u predstojećoj bitci.

Slika 6: HMS Monmouth

Po snazi glavnih topova suparnici su bili prilično poravnati. Najveća, i pokazat će se, odlučujuća prednost, bila je u sastavima posada. Dok su Njemci bili isključivo profesionalci s izraženim topničkim obrazovanjem i praksom, skoro svi članovi na britanskim brodovima bili su priučeni mobilizirani rezervisti.

Znajući za starost svojih brodova, njihovih topova i neizvježbanost posade, admiral Cradock uputio se k Falklandima gdje je, 07.10. primio vijest sa Uskršnjih otoka o njemačkoj flotili koja brodi prema Čileu. Nakon opskrbe na Falklandskim otocima britanska flota ušla je 27.10. preko Rta Horn u Tihi ocean u susret njemačkoj eskadri. Zbog male brzine, zastarjelosti i loše održavanih stojeva Canopus je krenuo za glavninom flote tek slijedeći dan.

Karta: Raspored brodova tijekom bitke

Prvog dana mjeseca studenog oko 16:20 dvije neprijateljske flotile su primijetile jedna drugu. Uslijedilo je formiranje borbenih kolona i taktičko nadmudrivanje u zauzimanju što povoljnijih položaja prije početka bitke. Nakon što je zašlo sunce te su se siluete britanskih brodova jasno ocrtavale na horizontu, njemački zapovjednik Spee je otvorio vatru svojih najtežih topova. Bitka je počela u 19:04 a udaljenost je bila 11 km. Već treća salva s njemačkih modernih krstaša pogodila je Good Hope i ušutkala dio britanskih najvećih topova. Videći da ne može parirati Njemcima, admiral Cradock nastojao je smanjiti razdaljinu ne bi li u borbu uveo i ostale topove manjeg kalibra. Tada je na vidjelo izašla zastarjelost britanskih brodava, njihovih sporometnih topova i amaterizam njihovih posada. Hrabrosti na nijednoj strani nije nedostajalo, ali bila je to slaba utjeha Britancima koji su na tri salve sa Scharnhorsta i Gneisenaua mogli odgovoriti tek s jednom.

Slika 7: Good Hope tijekom potonuća

Cradock je u 19:35 smanjio udaljenost na samo 5000 metara, ali to je ujedno značilo i smrt za zastavni brod Good Hope koji je eksplodirao i u smrt odveo hrabrog admirala i cjelokupnu posadu. Drugi veliki britanski brod Monmouth ostao je teško oštećen i paraliziran na bojištu. Oko 21:00 laka krstarica Nürnberg ga je pronašla i zatražila predaju. Teško oštećeni brod je zadnjim snagama svojih strojeva krenuo direktno na njemačko plovilo u namjeri udara u isti, ali Nürnberg je izbjegao sudar i topničkim pogocima okončao njegovu agoniju.

Čitave posade dvaju velikih britanskih brodova su poginule, 1660 duša je trajno ostalo u dubinama oceana. Na njemačkoj strani 3 mornara bila su ranjena. Usprkos glatkoj pobjedi admiral Spee nije slavio. Pola njegove zalihe streljiva bilo je potrošeno, a istu nije imao kako nadoknaditi. Put do kuće bio je jako dalek i povezan s ogromnim rizikom. Realno sagledavajući stanje Speeov stožer je zaključio da im preostaje načiniti neprijateljima što veću štetu dok ih isti ne sustigne i uništi premoćnim snagama koje su se već okupljale.

Nastavit će se……

Komentari

komentar

You may also like