Foto: Times of Israel
Norveška glumica razbila je cijelu mrežu Hitlerovih agenata u Švedskoj
Sonja Wigert zaljubljenog je Reichskommissara Norveške, Josefa Terbovena, uspjela uvjeriti da se saveznici planiraju iskrcati u Norveškoj pa se uskoro na plažama našlo pola milijuna vojnika koji su besposličarili, dok su se Amerikanci i Britanci iskrcavali u Normandiji
Posao špijuna jedan je od najnezahvalnijih na svijetu. Osim što im je život stalno u opasnosti, a budući da rade u „sjeni”, gotovo nikada ne dobiju nagradu za svoj požrtvovni rad. Često budu i prezreni od svojih sunarodnjaka koji ih sumnjiče da su zapravo kolaborirali s neprijateljem s kojim su zbog prirode posla morali biti u društvu. Takva sudbina zadesila je i popularnu skandinavsku glumicu Sonju Wigert koju su bez pretenzija nazivali norveškom Gretom Garbo. Sonja je bila ljubimica bogatog oca koji joj je udovoljavao sve želje. Maštala je da postane balerina, pa joj je otac platio satove baleta, a kada je htjela postati umjetnica, poslao ju je u Pariz na umjetničku akademiju, pa potom u Švicarsku gdje je studirala jezike. Na koncu je završila više prestižnih škola te je trebala postati direktorica dizajna u tvornici tekstila, no lijepu kćer, kojoj nije manjkalo udvarača, bez njenog je znanja upisao na natjecanje „Pronađite norvešku Gretu Garbo”. Među tisućama prijavljenih djevojka upravo je Sonja osvojila prvo mjesto što joj je otvorilo vrata filmskog svijeta. Zahvaljujući natjecanju i osvojenom prvom mjestu, dobila je malu ulogu u filmu „Sangen on Rondane” iz 1934. Iako je bila bez ikakvog formalnog filmskog obrazovanja, a jedina glumačka iskustva bila su joj ona iz školskih predstava, zablistala je pred kamerama, te su se samo počele nizati ponude za nove filmove.
Slika: Sonja Wigert, izvor wikipedia
Svađa s ocem
Kako je izvrsno govorila norveški, švedski, njemački i francuski jezik, započela je i međunarodnu karijeru, pa je više filmova snimila u Švedskoj te time postala skandinavska glumica broj jedan. Zbog velike popularnosti za nju su se počeli zanimati njemački i američki filmski studiji, no dok se ona premišljala, izbio je Drugi svjetski rat. Ubrzo su Nijemci okupirali i njenu Norvešku u kojoj su postavili marionetsku vladu pod vodstvom Vidkuna Quislinga, dok je pravu vlast u zemlji zapravo obnašao Reichskommissar Josef Terboven. Sonjin otac i dva brata potpomagali su norveški pokret otpora, dok je ona bila potpuno apolitična i jedino su joj na pameti bile njene uloge i filmska slava, te je nastavila snimati i za vrijeme okupacije. Zbog toga se posvađala s ocem s kojim je prekinule sve odnose, a podršku nije imala ni u suprugu, često pijanom scenaristu Torstenu Foldenu. Brak koji je ionako bio na klimavim nogama, konačno se raspao kada ga je Sonja pronašla u krevetu sa svojom krojačicom, pa je popularna glumica ostala sama te se tješila po noćnim klubovima na relaciji Oslo-Stockholm. Na jednoj takvoj zabavi Sonji je pristupio pukovnik švedske obavještajne službe Thorsten Akrell, te joj ponudio da iskoristi svoje veze i špijunira za saveznike te da se na taj način bori protiv Nijemaca koji su okupirali njenu zemlju. Sonja ga je s gnušanjem odbila, no uporni Thorsten uspio joj je ugurati svoju vizitku u torbicu. Istovremeno je Sonja dobila poziv na gala večeru koju je Reichskommissar Josef Terboven organizirao u čast njemačkog ministra propagande Josefa Goebbelsa. Kako je Terboven znao za Goebbelsove nezajažljive seksualne apetite, htio ga je oduševiti skandinavskom glumačkom zvijezdom, te ih po mogućnosti spariti u krevetu. Sonja se oduševila pozivom na prijem te je odmah sjela u vlak za Oslo.
Razočarani Goebbels
No, u vlaku je svjedočila kako njemački vojnici maltretiraju putnike, a kada se pokušala umiješati, njemački ju je vojnik ošamario i uz prijetnju pištoljem natjerao da se vrati na svoje mjesto. Zgrožena Sonja poderala je pozivnicu, te umjesto na prijem otišla u svoj omiljeni cabaret gdje se opijala do zore. Dok se Sonja zabavljala, ministar Josef Goebbels nasmrt se dosađivao gledajući norveške narodne plesove te svako malo prijekorno pogledavao nemoćnog Terbovena koji mu je obećao glumicu. Povrijeđeni Terboven odmah nakon večeri izdao je nalog za uhićenje Sonjina oca koji je, iako je bio teški plućni bolesnik, završio u koncentracijskom logoru. Sonju, koja s ocem nije bila u dobrim odnosima, shrvala je ta spoznaja, te nije znala što da radi. Na koncu je posegnula za vizit kartom koju joj je u torbicu ubacio švedski obavještajac, i nazvala ga. Na sastanku u Švedskoj Thorsten joj je obećao da će potegnuti veze i pokušati ju ponovno povezati s Terbovenom kojeg je osramotila, te je od nje tražio da pomoću njega sazna tko je glavni njemački špijun u Švedskoj. Tako je Sonja završila na prijemu u mađarskoj ambasadi u Stockholmu gdje je šarmirala njemačkog poslanika koji je odmah nazvao Terbovena i dogovorio sastanak s glumicom, koja je sada bila i švedska špijunka pod kodnim imenom Bob.
Dvostruka igra
Terboven ju je primio u Skaugumu, bivšoj rezidenciji norveškog krunskog princa Haakona, u kojoj se smjestio. Glumica je pokušala opčarati Terbovena i pokušala se ispričati za propuštenu večeru i sve neugodnosti koje mu je nanijela. No, Terboven nije bio glup te ju je izričito pitao za razlog njezina dolaska. Nakon malo uvijanja Sonja mu je priznala da je glavni razlog njen otac. Reichskommissar je bio zadovoljan odgovorom te ju je pozvao da ostane na večeri nakon koje su postali ljubavnici. Upravo dok je bila u intimnoj vezi, snimila je svoj najbizarniji film u kojemu glumi djevojku koja se podaje neprijateljskom oficiru kako bi spasila svog oca. Igrala je istu ulogu koju je igrala u životu, a Terboven se toliko oduševio filmom da nije ništa posumnjao. Iako je Terboven bio predani nacist i radoholičar, također je bio sklon opijanju te je u svojoj rezidenciji često organizirao raskalašene zabave. Na tim zabavama Sonja je od pijanih i drogiranih oficira Wehrmachta i SS-a saznala brojne informacije koje su zanimale švedskog obavještajce. Tako mu je poslala podatke o kretanju njemačkih podmornica, snazi obalne artiljerije, transportu trupa i jačini utvrđenja koji Nijemci grade u Norveškoj, no do imena glavnog njemačkog špijuna poznatijim pod kodnim imenom Marija nije uspjela nikako doći. Švedski obavještajac nije bio zadovoljan samo s podacima od vrhunske važnosti, nego je tražio da Sonja nacističkim glavešinama plasira i dezinformacije. Tako je Sonja Terbovenu rekla da su neki njeni prijatelji u Švedskoj dobili poziv za mobilizaciju, pa je Reichskommissar dobio dojam da se Švedska mobilizira te je od Berlina tražio dodatne trupe koje su u Norvešku poslane s drugih bojišta. Također je zaljubljenog Reichskommissara uspjela uvjeriti da se saveznici planiraju iskrcati u Norveškoj pa se uskoro na plažama našlo pola milijuna vojnika koji su besposličarili, dok su se Amerikanci i Britanci iskrcavali u Normandiji. Zbog straha od mogućeg iskrcavanja i nakon Normandije, u Norveškoj je do kraja rata ostao isti broj vojnika. Također je pomoću svog utjecaja iz logora spasila brojne pripadnike norveškog pokreta otpora. Terboven je bio toliko zadovoljan svojom ljubavnicom da je pustio njezinog oca iz logora i zamolio ju da za njega špijunira u Švedskoj. Tako je lakomislena i apolitična glumica, koju do prije nekoliko mjeseci rat uopće nije zanimao, postala dvostruka špijunka. U toj ulozi postala je ljubavnica prvog konzula mađarske ambasade u Stockholmu Andora Gellerta, budući da su Nijemci mislili kako iz tog poslanstva cure informacije saveznicima. No, Sonja se zaljubila u naočitog Mađara i potpuno zaboravila na svoju misiju sve dok nije slučajno tražeći cigarete u njegovom radnom stolu pronašla fotografije švedskih obrambenih položaja. Prvo je pomislila da je Andor zapravo njemački špijun „Marija”, te se dvoumila hoće li ga predati švedskim obavještajcima. No, kako joj je Thorsten obećao prokrijumčariti roditelje u neutralnu Švedsku, pobijedila je ljubav prema ocu. Dok je odlazila prema Thorstenu s inkriminirajućim fotografijama u torbici, zaustavili su je njemački agenti. Nije imala izbora pa im je pokazala fotografije, a oni su bili zadovoljni što Sonja isprva nije shvaćala, a tek joj je poslije postalo jasno da je nehotice otkrila glavnog savezničkog agenta, a ne njemačkog. Zbog tog „uspjeha” Nijemci su je upoznali sa svojim šefom špijunaže u Švedskoj, „Marijom”, koji je zapravo bio šef njemačkog turističkog ureda August Finke. Tako je Sonja saznala sve što je trebala. Šveđani su pohapsili cijelu njemačku špijunsku organizaciju, a Thorsten je održao svoju riječ te prebacio njenu obitelj u Švedsku.
Smrt u Španjolskoj
Mađar Andor zamrzio je Sonju jer je smatrao kako ga je izdala, te je tajnim kanalima prebačen u Veliku Britaniju. Kada je Terboven shvatio da ga je prevarila njegova ljubljena Sonja, u naletu bijesa porazbijao je sav porculan norveškog krunskog princa Haakona, te joj se odlučio osvetiti. Kako nije mogao do nje i njene obitelji, a jasno mu je bilo da Njemačka gubi rat, krenuo je ocrnjivati Sonju pred njenim narodom. Iako je ona ostala u Švedskoj, njeni su se filmovi svakodnevno prikazivali, a norveške novine pod nacističkom kontrolom o njoj su objavljivali hvalospjeve, koji su bili popraćeni starim zajedničkim fotografijama nje i Terbovena. Ta je kampanja ubrzo donijela uspjeh, pa se više u Oslu nije mogao vidjeti niti jedan Sonjin plakat na kojem nije dodano – „izdajica”. Na dan njemačke kapitulacije, 8. svibnja 1945., Reichskommissar Josef Terboven i šef njemačke policije u Norveškoj SS-Obergruppenfuhrer Wilhelm Rediess ispili su sve zalihe konjaka krunskog princa Haakona te su ruku pod ruku otišli u podrum rezidencije gdje su detonirali pedeset kilograma eksploziva i raznijeli se. Kako je Sonjin špijunski rad bio tajan, u Norveškoj je dočekana kao izdajica čemu nisu pomogli ni brojni intervjui koje je dala za novine, a njen novi film nitko nije htio pogledati. Amerikanci i Šveđani samo su rekli da nije bila nacistkinja što nije popravilo njen ugled pa se preselila u Švedsku gdje se udala za mladog testnog pilota koji je brzo nakon braka poginuo na probnom letu. Kako su njeni filmovi i u Švedskoj bili sve manje gledani, Sonja se ostavila filma, te s prijateljicom vodila uspješnu benzinsku crpku u središtu Stockholma. No, kako su na njezinu adresu svakodnevno dolazila prijeteća pisma, odselila je u Španjolsku gdje je nitko ne poznaje, te je razočarana u svoje sunarodnjake, kao i u savezničke obavještajne službe za koje je radila, umrla 1980. Tek dvadeset godina nakon njene smrti otvoreni su tajni dosjei u Švedskoj te se doznala prava istina o Sonji Wigert i njenoj žrtvi. Tako je posthumno u Oslu dobila ulicu, a o njenom je životu snimljen špijunski film.
