Mario Raguž
Čudnovata flotila britanskih brodova, sastavljena od tri razarača i 18 manjih brodova (torpedni čamac, topovnjača i više malih brodova za obalnu obranu; Motor launch – ML), dana 26.03.1942., u ranim popodnevim satima, napustila je luku Falmouth i uputila se u smjeru okupirane francuske obale.
Razarači HMS Tynedale i HMS Atherstone bila su dva „obična“ razarača iz Hunt klase. Treći je pak bio kudikamo zanimljiviji. Bio je to HMS Campbeltown porinut još 1919. u SAD-u i potom prodan Britancima. Oštrom oku promatrača ipak ne bi promaknulo da je brod nekako čudno modificiran. Dva, od njegova četiri dimnjaka su uklonjena, a preostala dva skraćena. Originalni glavni topovi i mnoštvo opreme je uklonjeno, a montirani su brojni automatski malokalibarni topovi i top 76,2 mm koji je pridodat na provi broda.
modifikacije na Campbeltown-u
Zamjetan je bio i novi oklop oko zapovjednog mosta, ali ono što se nije vidjelo bilo je i najvažnije. U utrobi broda su postavljene 24 protupodmorničke mine u ukupnoj težini od 4,1 tone snažnog eksploziva Amatol.
Ovako prepravljen brod je podsjećao na siluetu njemačkog torpednog čamca.
ST NAZAIRE MAP
Cilj ove, jedne od najodvažniji specijalnih operacija na Zapadnoj bojišnici, bio je u francuskom lučkom gradu Saint Nazaire. Veliki dok, građen da bude dostatan za izgradnju ogromnog predratnog kruzera SS Normandie, sad je bio neoštećen u njemačkim rukama. Vjeruje se da je oštećeni bojni brod Bismarck plovio upravo u tu luku prije nego je uhvaćen od britanske flote i potopljen. Bio je to jedini dok na Atlantiku koji ga je potencijalno mogao primiti i obaviti popravke. Znajući i da je njegov blizanac, bojni brod Tirpitz, spreman za izlazak na Atlantski ocean, britanski admiralitet je odlučio ništa ne prepustiti slučaju.
njemački bojni brod Tirpitz
Suhi dok, nazvan po brodu zbog kojeg je i izgrađen; „Dok Normandie“ morao je biti onesposobljen!
St Nazaire Detail Map
Isprva je RAF (Britansko ratno zrakoplovstvo) pokušao nizom zračnih napada onesposobiti luku i dok, ali sve pričinjene štete su bile minorne.
Isplanirana je komando operacija koja je nalagala istovremeno nasukavanje razarača na vrata doka i njegovo detoniranje, te iskrcavanje specijalnih postrojbi na obalu u cilju uništenja tehničkih sredstava (poglavito pumpi) u i oko samoga objekta. Povratak napadačkih postrojbi trebale su izvršiti manje brodice iz pratnje.
Koliko je operacija bila važna govori i to da je odluka donešena u suradnji zapovjednika specijalnih operacija Louisa Mountbattena i predsjednika vlade Churchilla.
Operacija „Chariot“ tekla je planiranom dinamikom. Na britanskim brodovima ukupno je bilo 346 mornara i 265 komandosa. Sve je prolazilo u najboljem redu, dok, tijekom jutra slijedećeg dana, u visini francuskog grada Bresta nisu nabasali na njemačku podmornicu U 593. Ona je brzo zaronila te kasnije poslala izvještaj o viđenoj flotili, ali nije pretpostavila koji joj je bio stvarni cilj.
U večernjim satima flota je došla na 65 milja od cilja. Dva prateća razarača su se okrenula natrag, a stari Campbeltown je, da bi dodatno zavarao neprijatelja istaknuo je stijeg njemačke ratne mornarice.
U želji povećanja šanse za uspjeh, RAF je učinio diverzijski avionski napad na grad smješten na ušću rijeke Loire. Koristeći visoku plimu malena flotila ubrzano se približavala svome cilju. Na svjetlosni upit njemačke obalne baterije, Britanci su odgovorili ispravno zahvaljujući obavještajnim podacima dobivenim od svoje tajne službe. U međuvremenu prevara je ipak uočena i njemački obrambeni topovi otvorili su snažnu vatru na plovni sastav.
Brod, pod zapovjedništvom iskusnog kapetana Stephena Beattiea, spustio je njemačku zastavu i izvjesio britansku, ubrzao na 19 čvorova i krenuo direktno na dok. Pod uraganskom vatrom, zaslijepljen brojnim reflektorima, razarač je udario u vrata i probivši ih, ušao nekih desetak metara u građevinu. Odmah su se iskrcali komandosi s broda ali i s drugih manjih plovila i zapodjenuli ulične borbe i postavljali eksploziv na uređaje na obali. Nijemci su se brzo snašli i izvršili kontranapad koji je odbacio napadače u zonu doka, dok je u gradu ostalo mnogo poginulih i zarobljenih britanskih komandosa. Manji brodovi iz pratnje također su potapani jedan za drugim i na kraju je samo 226 pripadnika britanskih oružanih snaga na tri mala broda uspjelo doći doma.
Campbeltown nasjeo na dok
To svakako nije bio kraj, naprotiv. Oko 10 sati ujutro na nasukanom brodu skupili su se radoznali njemački vojnici u potrazi za suvenirima. Upravo se tada aktivirao i vremenski detonator koji je zapalio više tona eksploziva.
Time su se velike žrtve (169 poginulih i 215 zarobljenih) isplatile jer je dok u potpunosti uništen i do kraja rata više nije korišten.
Procjenjuje se kako je u eksploziji nasukanog razarača poginulo 360 vojnika i lokalnih civila.
Tirpitz nikada nije isplovio na Atlantik, a ovaj smjeli napad donio je 89 odličja sudionicima, od kojih čak pet Viktorijinih križeva – najvišeg britanskog priznanja.
