Sjedinjene Države posljednjih mjeseci i tjedana sve jače prijete uvođenjem dodatnih snažnih sankcija protiv svih fizičkih i pravnih osoba u EU, koje na bilo koji način, posredno ili neposredno sudjeluju u dovršenju izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2 koji bi trebao povezati rusku i njemačku obalu dnom Baltičkog mora, dvjema cijevima ukupnog kapaciteta 55 milijardi m3 plina godišnje za tu i druge zemlje EU. S tim u svezi Washington je nedavno uputio i pisma upozorenja velikim europskim tvrtkama, želeći ih nagovoriti na odustajanje od sudjelovanja u tom projektu, ili im, u protivnom, prijete jednostrane američke sankcije koje se tiču i ograničenja poslovanja na američkom tržištu, zamrzavanja njihovih aktiva i sl.

Koliko god Bruxelles i Berlin zbog toga negodovali i upozoravali Washington na nedopustivost eksteritorijalne primjene američkih sankcija na EU, pitanje je, što oni konkretno mogu poduzeti kako bi se od njih i zaštitili, prije svega europske tvrtke i krupni biznis. Dakako, Bruxelles neprestano naglašava kako je određivanje energetske politike EU isključivo njezina unutarnja stvar i više ničija. Međutim, vidjet ćemo što će donijeti budućnost i kakve će odluke u tom smislu donositi buduća američka administracija na čelu s Joe Bidenom, a do tada se s obje strane Atlantika pripremaju za završni „rat“ po tom, jednom od ključnih pitanja – koje će itekako ukazati, postoji li ili ne stvarna mogućnost za buduću globalnu geopolitičku samostalnost EU, kojoj ona formalno teži.

Danas su velike europske energetske tvrtke, koje financiraju plinovod Sjeverni tok 2, jasno dale do znanja kako ne namjeravaju od toga projekta odustati čak niti pod ugrozom američkih sankcija.

„Ostajemo privrženi Sjevernom toku 2“, izjavio je