Rusija isključuje totalni rat u Europi, ali ne invaziju na Ukrajinu
Pregovori nastavljaju gajiti nadu u sprječavanje rata u Ukrajini. Vijeće NATO-Rusija također se sastaje prvi put nakon više od dvije godine. Riječ je o sigurnosti Europe
Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova i glavni pregovarač sa Sjedinjenim Državama o strateškoj međusobnoj sigurnosti Sergej Rjabkov, govoreći prošle srijede u Međunarodnom debatnom klubu Valdai, izrazio je uvjerenje da je totalni rat u Europi ili bilo gdje drugdje sada nemoguć.
On uvjerava narode Europe da nećemo imati ništa s totalnim ratom, ali izostavlja mogućnost lokalnih ratova koje je Gerasimov zamislio u svojoj doktrini, kada je u pitanju zaštita i osiguranje vitalnih ruskih interesa.
Ryabkov kao da želi uspavati Zapad, ovom prilikom potvrđujem da Rusija nije planirala poduzeti nikakve agresivne akcije protiv drugih zemalja, uključujući Ukrajinu, dok vojni marš tisuća ruskih vojnika (127.000) prema granicama Ukrajine, opisuje kao “Redovna vojna kretanja na svom teritoriju”. [1]
No, ovaj visoki ruski dužnosnik ovom prilikom ne zaboravlja podsjetiti da sprječavanje ulaska Ukrajine u NATO ostaje u središtu ruskih sigurnosnih interesa i da će Moskva učiniti sve što je moguće unutar diplomacije da “preokrene ovu situaciju”, citira RIA Novosti Rjabkova kako se kaže. Upravo je to svrha prijedloga koji je Moskva iznijela Washingtonu u Ženevi prošlog tjedna, nastavlja.
Rjabkov je naglasio da Moskva još nije dobila pisane odgovore na svoja pitanja o sigurnosnim jamstvima od Sjedinjenih Država i NATO-a, ali da očekuje nastavak dijaloga.
Ali ovom prilikom ne bi se iskazalo rusko nestrpljenje u odnosu na ponašanje Zapada, ubacujući između redaka, u svoju izjavu, boje svojevrsnog implicitnog ultimatuma.
“Nismo spremni čekati u nedogled, nismo spremni zaroniti u uobičajene diplomatske i birokratske nerede, koji su formati za to optimalni. “Potreban nam je izravan i razumljiv odgovor, u pisanom obliku”, rekao je visoki ruski diplomat.
Dodao je da su Rusiji potrebna pravno obvezujuća jamstva da Ukrajina i Gruzija neće postati članice NATO-a.
Ove izjave zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova i glavnog ruskog pregovarača sa Sjedinjenim Državama o strateškoj međusobnoj sigurnosti, Sergeja Rjabkova, čini se da su začete u dubini stoljeća također kao rezultat ruskog povijesnog iskustva.
Zapadni mediji opisali su Putinove akcije protiv Ukrajine kao “budalasti tinitus”, napisao je prošlog tjedna britanski The Spectator. Autor teksta Tim Marshall naglašava da su razlozi okupljanja ruskih snaga proizvod straha i sjećanja na ratove proživljene u prošlosti. U ruskom umu, piše on, stoljetne krvave napade Zapada na njihovu zemlju ne može izbrisati nekoliko desetljeća mira [2] .
Kada je Vladimir Putin opisao raspad Sovjetskog Saveza kao “najveću geopolitičku katastrofu stoljeća”, de facto je predvidio strateški cilj ispravljanja tog očekivanog neuspjeha. Tim Marshall tvrdi da Putin možda nije zainteresiran za obnovu sovjetskog carstva, koje je propalo prije točno 30 godina, ali vjeruje da Putin želi nadoknaditi gubitke koje je Rusija pretrpjela od kraja Hladnog rata i proširiti sferu. , izgradnjom tampon zone oko Ruske Federacije.
Putin korak po korak provodi ovaj ambiciozni projekt. Invazija na Krim (2014.) bila je prvi najvažniji korak koji je prethodio pokretu vojske u prosincu godine koju smo ostavili za sobom.
Jesmo li na rubu djelomičnog preustroja te “geopolitičke katastrofe stoljeća” koju je pretrpio bivši SSSR na kraju Hladnog rata? Šanse su da. Kako će ruski tenkovi “ući u Kijev u roku od jednog dana”, kaže viši suradnik Britanskog instituta, što se može dogoditi u slučaju rata, “politički će događaj izazvati veliku buku i kazne, ali se ne očekuju veliki potresi” . [Ibd]
Rusija trenutno ima oko 127.000 vojnika na granici s Ukrajinom, prema ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi i zapadnim izvorima. Američke obavještajne agencije procjenjuju da je Kremlj izradio planove za vojnu operaciju u kojoj sudjeluje do 175.000 vojnika koja bi mogla započeti u narednim tjednima.
Sve što se očekuje kao reakcija Zapada nakon ovakve ruske bljeskovite akcije su neke mjere u području gospodarstva. Podsjetimo, povodom invazije na Krim Rusija je isključena iz G8 i iz sudjelovanja u Vijeću Europe. To je to! “Ove oštre mjere” nisu bile vrijedne ni zrna pijeska s plaža Krima”, rekao je Tim Marshall u svojoj analizi.
Za nas je posebno zanimljiva tvrdnja Tima Marshalla da se vjeruje da je Putin bio jedan od jastrebova vanjske politike tijekom rata na Kosovu 1999. godine, uvjeravajući tadašnjeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina da pošalje konvoj oklopnih vozila na prištinski aerodrom prije NATO snaga stigla. Ovo je bila prekretnica, smatra autor, a NATO savez dobio je signal: “Granica je ovdje, nema dalje”. [Ibd]
Čini se da je posjet ruskog veleposlanika srpskoj vojarni u blizini granice na sjeveru Kosova prošlog rujna podsjetio zapadne sille na isti signal, što znači krvoproliće Moskve i Beograda za prebacivanje granice na Ibarski most.
Rusi u ovoj bitci za ispravljanje “geopolitičke katastrofe” žele osigurati promoskovsku vlast ne samo u Ukrajini, kao što su vladu ove prirode u Podgorici osigurali srpskim klerofašizmom (2020), već da ih zadrže također i u Banjoj Luci i u Beogradu.
Stoga, slično kao što je Putin učinio kada se puč dogodio u Ukrajini, pokrenuvši ustanak u Donbasu i u međuvremenu pripojivši Krim, on tvrdi da replicira događaje u Donbasu, u Bosni, sjevernom Kosovu i Sandžaku, ali de facto i de jure podjela Bosne i Hercegovine (aneksija Republike Srpske – Srbiju), eventualno dogovorena za diplomacijskim stolom, bez povoda za totalni rat u Europi!
Kolega Tima Marshalla s druge strane Atlantika, Alexander Markovsky, viši savjetnik u Londonskom Centru za politička istraživanja koji se fokusira na nacionalnu sigurnost, energiju, rizike i druga pitanja javne politike, piše za American Thinker da, nakon raspada Sovjetskog Saveza i Varšavskog ugovora, NATO je prekršio usmeni sporazum između državnog tajnika Jamesa Bakera i ruskog ministra vanjskih poslova Eduarda Shevardnadzea i započeo širenje velikih razmjera na istok. [3]
U ovom relativno dugom tekstu danas se može prisjetiti nečega vrlo zanimljivog – naime gotovo proročansko upozorenje Georgea Kennana. U ovoj analizi on podsjeća da je 5. veljače 1997. George Kennan, američki diplomat i autor koncepata politike “Održavanja hladnog rata”, upozorio New York Times na opasnosti politike proširenja NATO-a:
„…proširenje NATO-a bit će najkobnija pogreška američke politike u razdoblju nakon hladnog rata… Može se očekivati da će takva odluka ojačati nacionalističke, antizapadne i militarističke tendencije u ruskom javnom mnijenju; “To će imati negativne posljedice za razvoj demokracije u Rusiji, oživjeti će atmosferu hladnog rata u odnosima Istoka i Zapada i gurnuti će rusku vanjsku politiku u smjerovima koji nam se ne sviđaju.”
Zašto se teze ove prirode podsjećaju sada, kada su nastavljeni razgovori na visokoj razini između Moskve i Washingtona i kada je ruska vojska raspoređena u blizini granica Ukrajine i čeka signal za kretanje prema Kijevu?
To je učinjeno jer je diplomacija već dala signale o povučenom stajalištu Zapada u slučaju aneksije Ukrajine od strane Ruske Federacije, ili o činjenici da Zapad nije složan za jasan plan djelovanja…?
Aktualni događaji proizlaze iz te “kobne” greške, stoji u tekstu, dodajući da je današnja Rusija u stanju tome stati na kraj i da je Putin postavio crvenu liniju u cijeloj Ukrajini.
Ovo je, uostalom, obrazloženje Kremlja.
No, čini se da ovi analitički izračuni koji se objavljuju u konzervativnom (oporbenom) tisku u Washingtonu ili Londonu i ne samo tamo, signaliziraju stvarnu mogućnost krvavog dogovora oba centra – Washingtona i Moskve. Čini se da ovi tonovi najavljuju dogovor za svojevrsnu stratešku stabilnost, čak i na štetu Ukrajine.
Način i sadržaj koji u međunarodnim medijima pokriva potpuno suprotnu poziciju razgovora SAD-a i Rusije, s potpuno suprotnih pozicija, čini se najboljim pokazateljem da diplomacija još uvijek radi i da vrijeme da se baci u smeće, još ne dolazi.
Zapad vidi pregovore prvenstveno kao način za deeskalaciju situacije ne samo oko Ukrajine, već i odbacuje zahtjeve Rusije za sigurnosnim jamstvima za proširenje NATO-a, ograničenjima raspoređivanja udarnih projektila u susjednim zemljama i općenito smanjenjem američkog i NATO vojna infrastruktura u istočnoj Europi do razine 1997.
Rusija, s druge strane, na razgovore gleda prvenstveno kao na pregovore o tim sigurnosnim jamstvima, dok je situacija oko Ukrajine sporedna. Čini se da je Rusija postigla svoj prvi cilj: vratiti se za stol diplomacije kao oživljena supersila.
Sve realne procjene situacije u istočnoj i jugoistočnoj Europi govore u prilog tezi da članstvo Ukrajine ili Gruzije u NATO-u uopće nije na dnevnom redu Zapada. Ni SAD ni Europa ne mogu ući u novi rat za Ukrajinu ili Gruziju, s obzirom na to da ih Rusija tretira kao da pripadaju ruskoj sferi utjecaja i da posljedično ulaze u perimetar vitalnog ruskog interesa.
Strateški, kaže politolog Gerhard Simon, predavač na Sveučilištu u Kölnu, Putin želi stvoriti “neku vrstu ničije zemlje” u istočnoj Ukrajini. To bi moglo potkopati suverenitet Ukrajine i imati polugu za destabiliziranje zemlje zauvijek [4] .
Ovaj sukob Zapada i Rusije, međutim, vraća nas na početak Hladnog rata, kada se pojam “Sfere utjecaja” između SSSR-a i Njemačke u istočnoj Europi vraća u vojno-političku uporabu, ali i u prvi ugovor u kojima se spominje pojam “Utjecajne sfere”, potpisan između Britanije i Njemačke o podjeli Gvinejskog zaljeva 1880-ih (info: Geopolitika News).
Hoće li se Ukrajina dodatno raspasti i njezini istočni teritoriji pripojiti Rusiji? Hoće li biti sankcija Zapada Rusiji nakon vojnih operacija? Ili će se između Zapada i Rusije vjerojatno postići prihvatljivi dogovori, naravno po cijenu štete Ukrajini? To su pitanja za koja današnja diplomacija ne može dati konačna objašnjenja. Međutim, ona se, odnosno diplomacija, i dalje pokazuje kao nužna odvraćanja od rata.
(Napomena: stavovi autora nisu nužno i stavovi redakcije portala Geopolitika News)
__________________________________________
- https://www.geopolitika.news/vijesti/rjabkov-nece-biti-totalnog-rata-u-europi/
- https://www.spectator.co.uk/article/putin-s-ukraine-aggression-is-a-sign-of-weakness
- https://www.americanthinker.com/articles/2021/12/ukraine_nato_and_the_most_fateful_error_of_american_policy.html.
- https://www.deutschlandfunk.de/ukraine-konflikt-die-diplomatie-ist-in-der-falle-100.html
