Nakon kraha Sovjetskog Saveza i Istočnog bloka 1991., gospodarsko stanje u Sjevernoj Koreji se ubrzano pogoršavalo jer je glavni pokrovitelj i financijer prestao postojati kao i veliko socijalističko istočnoeuropsko tržište s kojim se poslovalo. Početkom 1990-ih strana pomoć činila je jednu trećinu prihoda sjevernokorejskoga gospodarstva, drugu trećinu je činila trgovina (oružja, metala, minerala, poljoprivrednih proizvoda, ribe), a posljednja trećina sastojala se od ilegalne trgovine. Zbog uključenosti u ilegalne kanale trgovine ilegalnom robom Sjeverna Koreja je u svjetskim medijima dobivala pogrdne epitete kao što su „Narko Koreja“ ili „Gangsterski režim“. Čak je sjevernokorejski vrhovni vođa, Kim Jong-il, dobio etiketu „Tony Soprana Sjeverne Koreje“ što bi bila pažnje nevrijedna bedastoća da doista Kim nije imao sličnosti s kultnim likom kultne mafijaške tv-serije „Obitelj Soprano“.
Počeci
Od kasnih 1960-ih sjevernokorejska država bila je uključena u neki oblik proizvodnje i distribucije narkotika, cigareta, krivotvorenih novčanica i druge robe, aktivnosti pranja novca, prevara u osiguranju, krijumčarenja dragog kamenja, rijetkih minerala, ugroženih biljnih i životinjskih vrsta ali i u trgovinu ljudima. Navedene kriminalne aktivnosti financirale su otplatu ogromnih dugova vlade, osiguravale uzdržavanje ogromne konvencionalne vojske, pomagale razvoju nuklearnog i balističkog programa te omogućile političkoj eliti luksuzan i bezbrižan život. Uključenost u ilegalne aktivnosti nastavila se u nekom obliku do današnjeg dana.
Kriminal postoji u svakoj državi svijeta pa nažalost i ondje gdje se nikad ne bi očekivao kao što je Vatikan. Negdje je on snažnije a negdje slabije izražen. U nekim državama kao što su Bugarska, Rumunjska i brojne države Latinske Amerike vlasti će progledati kroz prste kriminalu jer i one imaju od njega koristi. Neke države poput Meksika su jednostavno preslabe da obuzdaju moćne narko kartele kao što je Sinaloa. Za razliku od takvih država gdje kriminal predvode privatne mafijaške organizacije, vlasti DNRK koriste kriminal kako bi od njega profitirale. Štoviše, država vodi glavnu riječ u cijelom procesu. Neki analitičari su išli tako daleko da su ustvrdili kako Demokratska Narodna Republika Koreja prakticira specijalni oblik „kriminalnog suvereniteta“ s obzirom da država štiti pojedince i organizacije koje sudjeluju u kriminalu. Da nemaju zaštitu države suočili bi se s progonom. DNRK koristi svoja tijela vlasti i teritorij kako bi potaknula ili tolerirala ilegalne aktivnosti i na njima se okoristila.
Motivi
Već otprilike pola stoljeća rukovodstvo Sj. Koreje uključeno je u ilegalne aktivnosti na svim kontinentima. Od sredine 1970-ih kada država nije više mogla otplaćivati svoje strane dugove, režim se okrenuo nedozvoljenim radnjama kako bi očuvao samog sebe. S obzirom da vlada nije mogla plaćati brojna diplomatsko-konzularna predstavništva u inozemstvu, režim je pokrenuo inicijativu „samofinanciranja“ veleposlanstava i konzulata. Takva politika je omogućila diplomatima da financiraju svoje diplomatske misije i da se osobno obogate jer su krijumčarili izuzetno profitabilne robe kao što su droga i drago kamenje, a njihov diplomatski imunitet štitio ih je od progona. Tijekom vremena kriminalne aktivnosti su se proširile državnim strukturama pa je u njima krenulo sudjelovati vojno osoblje i tajne službe u suradnji sa stranim kriminalnim skupinama. Ilegalne aktivnosti malo pomalo su jačale a drastičan uzlet su doživjele 1990-ih, od 1994. do 1998., kad je Sj. Korejom zavladala velika glad a gospodarsko de facto krahiralo. Premda procjene variraju, procjenjuje se da je vrijednost sjevernokorejskog kriminala između 500 milijuna i milijardu dolara godišnje.
Država – glavni kreator kriminalnih aktivnosti
Ključno pitanje glasi: dozvoljava li država svjesno kriminal „žmireći na jedno oko“ ili ga sama naređuje? Nedvosmisleno je točan odgovor onaj drugi i o tome ima pregršt dokaza. DNRK bi mogla biti uključena u međunarodni kriminal više nego i jedna druga nacionalna država. Prema mišljenju relevantnih stručnjaka kao što su Paul Rexton Kan, Bruce E. Bechtol, Jr. i Robert M. Collins iz 2010., Sjeverna Koreja je jedinstven primjer države koja koristi međunarodni kriminal kao instrument prednosti u (geo)političkom smislu. Država uvelike dirigira ilegalnim aktivnostima što pokazuju izgrađena postrojenja za proizvodnju droge i lažnih novčanica koje u inozemstvo često prenose sjevernokorejski diplomati.
Neizostavni Biro 39
Kriminalnim aktivnostima rukovodi Biro ili Soba 39 – tajni odjeljak Radničke partije Koreje koji se specijalizirao za krivotvorenje novčanica od 100 dolara, proizvodnju narkotika (uključujući sintezu metamfetamina i pretvorbu opijuma u jače opijate poput heroina) i prijevare s međunarodnim osiguranjem. Biro 39 najveći je od tri tzv. ureda na trećem katu, zajedno s Uredom 35 zaduženim za obavještajne poslove i Uredom 38 koji se bavi legalnim financijskim aktivnostima. Smatra se da se Biro 39 nalazi unutar zgrade vladajuće Radničke partije u Pjongjangu, nedaleko od jedne od rezidencija sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una.
Sva tri ureda u početku su bila smještena na trećem katu zgrade u kojoj je nekada bio ured Kim Jong Il-a, odakle dolazi i nadimak „Treći kat“. Biro 39 posjeduje oko 5 milijardi dolara na offshore bankovnim računima od Makaoa do Švicarske. Novac se koristi za financiranje nuklearnog programa i za ugodan život partijske elite. Ima urede u svim većima lukama i željezničkim čvorištima te dužnosnike u svakom gradu i pokrajini DNRK što omogućuje da se poslovanje odvija po planu. U kolovozu 2014. Yun Tae-hyong, viši predstavnik Korea Daesong banke (za koju se sumnja da je pod kontrolom Sobe 39) navodno je prebjegao u Rusiju noseći sa sobom 5 milijuna dolara.
Suradnja s inozemnim nedržavnim akterima
Premda sjevernokorejska vlast rukovodi međunarodnim kriminalom ona nije nipošto jedini sudionik. Kao partneri javljaju se strane kriminalne a čak i terorističke organizacije. Takva suradnja nije novost jer je tijekom prošlosti DNRK surađivala s nedržavnim organizacijama kao što je teroristička socijalistička japanska Crvena armija koja se borila za svrgavanje japanske vlade i monarhije te za svjetsku komunističku revoluciju. Kako su godine prolazile tako je Sjevernim Korejcima ideologija igrala sve manju ulogu u suradnji sa stranim terorističkim organizacijama, a najvažniji je bio profit. Tako je došlo do suradnje s japanskom Jakuzom, kineskim Trijadama, južnokorejskom i ruskom mafijom te raznim terorističkim skupinama jugoistočne Azije. Institucije DNRK koriste spomenute krimi skupine za kupnju, prodaju i distribuciju droge, lažnog novca, dragog kamenja na međunarodnom crnom tržištu. Čak postoje informacije da je sjevernokorejska vlada pružala utočište stranim krimi organizacijama na svojem teritoriju kako bi ih uključile u rad u postrojenjima za proizvodnju droge itiskanje lažnog novca.
Jedan prebjeg iz nacionalne službe sigurnosti tvrdio je kako je tijekom 1990-ih opijum uzgojen na državnim farmama „procesuiran i prerađen u heroin pod nadzorom nekoliko eksperata za drogu koji su dovedeni iz Tajlanda kako bi asistirali sjevernokorejskoj vladi u svom programu proizvodnje droge“. Postoje izvješća koja tvrde kako su članovi mjanmarskog podzemlja također Sjevernim Korejcima pomogli uspostaviti laboratorije za proizvodnju narkotika. Tajvanske kriminalce su svečano ugošćivali dužnosnici DNRK, a Kinezi iz NR Kine i Tajvana vodili su narko tvornice na teritoriju DNRK.
Obje strane prepoznale su kako im suradnja donosi obostranu korist. Sj. Koreja je opskrbila kriminalne organizacije visokokvalitetnom drogom, lažnim lijekovima i novcem, sigurnošću kretanja na svom teritoriju uključujući teritorijalno more te logističkom opskrbom. S druge strane, krimi skupine su uvelike smanjile rizik izloženosti otkrivanja Sj. Koreje te su omogućile da jedna nacionalna i međunarodno priznata država ostane izvan ratova na ilegalnim tržištima. Ipak, ponekad se upletenost Sj. Koreje nije mogla prikriti. Tako se npr. u travnju 2003. odigrao Pong-su incident kada je sjevernokorejska posada na sjevernokorejskom državnom brodu, Pong-su, uhvaćena u pokušaju krijumčarenja 125 kg mjanmarskog heroina u Australiju. Ipak, usprkos povremenim neuspjelim operacijama, suradnja sa stranim inozemnim krimi organizacijama je itekako unosna za Sj. Koreju.
Droga – centar ilegalnih aktivnosti
U ilegalnim aktivnostima Sj. Koreje droga posjeduje glavnu ulogu. U „pustinjačkom kraljevstvu“ odvijaju se apsolutno svi procesi: sadnja, berba, proizvodnja, prerada, skladištenje, prodaja i transport droge. Izvješće američkog Kongresa iz 2008. utvrdilo je kako je „od 1976. Sjeverna Koreja bila povezana s više od 50 potvrđenih incidenata uključujući zapljene droge u više od 20 država, uključujući Bugarsku, Etiopiju, Njemačku, Singapur, Tursku, Venezuelu i Zambiju među ostalima. Dok je Sjever proizvodio i krijumčario različite droge uključujući kokain, hašiš, halucinogene tablete, povijesno se najviše fokusirao na proizvodnju i distribuciju opijuma i opijumskih derivata, kao što je heroin, metamfetamini poznatiji kao kristalni meth“.
Premda je u počecima 1970-ih Sj. Koreja samo distribuirala stranu drogu, uskoro je krenula uzgajati vlastitu te se sjevernokorejski heroin rasprostranio po svijetu. Sve kolektivne farme morale su rezervirati 25 hektara za polja maka i uzgoj opijuma. Socijalistički režim nastavio je investirati u narko djelatnosti kako bi nadomjestio gubitke od manjka zarade od prodaje oružja nakon što je završio Iransko-irački rat 1988. Narko industriju je naglo ubrzala glad sredinom 1990-ih kada su obilne kiše i trajne suše potaknule režim da se orijentira na proizvodnju metamfetamina koja ne ovisi o vremenskim (ne)prilikama. Ogroman rast potražnje za drogom u Kini, Japanu, Rusiji i jugoistočnoj Aziji dodatno je potaknuo takvu odluku sjevernokorejskih vlasti. Posljednjih godina se procjenjivalo kako DNRK posjeduje kapacitete za proizvodnju 50 tona opijuma i 15 tona metamfetamina godišnje. Premda procjene variraju, od prodaje droge Sj. Koreja godišnje zaradi između 150 i 220 milijuna dolara. Prebjezi često opisuju svoju domovinu kao „narko državu u kojoj su svi aspekti narko operacija – od rada djece na poljima opijuma preko vladinih tvornica za proizvodnju metamfetamina do državnih brodova – kontrolirani od strane Kim dinastije“.
Krivotvorene novčanice
Dva sjevernokorejska direktora trgovačke kompanije uhićeni su 1994. u Makau kada su pokušali položiti 250 tisuća USD (u krivotvorenim novčanicama od 100 $) u lokalnu banku. Godine 1996. sjevernokorejski trgovinski predstavnik je protjeran iz Rumunjske jer je razmijenio 50 tisuća lažnih dolara. Iste godine u Ulan Batoru je još jedan dužnosnik DNRK uhićen jer je uložio 100 tisuća lažnih dolara na crno tržište. Dvije godine kasnije partijski dužnosnik je uhapšen jer je htio razmijeniti 30.000 USD u rublje. To su bila prva javna pojavljivanja krivotvorenog američkog dolara kojeg koji se ilegalno tiska u Sj. Koreji. Od sredine 1990-ih lažni američki dolari sjevernokorejske proizvodnje pojavili su se širom svijeta i u gradovima kao što su Las Vegas, San Francisco, Manila i Beograd. Krivotvoreni dolari poznati pod nazivom „kattalio“, a prema procjenama Sj. Koreji donose zaradu od 15 do 100 i više milijuna dolara godišnje.
Lažni sjevernokorejski dolari su izvrsne kvalitete te ih je veoma teško razotkriti. Njihov izvor je „Tvornica broj 62“ u Pjongjangu. Printaju se na tiskarskom stroju istog tipa kojeg koristi američka vlada kupljen iz Japana, rabi se papir iz Hong Konga a tinta iz Francuske. U kolovozu 2005. FBI je proveo tajne operacije kodnog imena „Royal Charm“ i „Smoking Dragoon“ koje su bile usmjerene protiv kineskih Trijada. Dogodilo se mnogo uhićenja diljem SAD-a u Los Angelesu, Chicagu, Las Vegasu, Philadelphiji i drugdje. Osim droge, krivotvorenih lijekova i cigareta, pronađeno je 4,5 milijuna krivotvorenih dolara iz Sj. Koreje „izvanredne kvalitete“. U listopadu iste godine po američkom nalogu uhićen je istaknuti bivši irski ljevičarski vođa Sean Garland u Belfastu pod optužbom je da distribuirao lažne američke dolare diljem Europe proizvedene u DNRK. Procjena je da je u opticaju oko 45 milijuna lažnih američkih dolara sjevernokorejske proizvodnje. Bilo je brojnih incidenata krivotvorenja raznih valuta povezanih s DNRK-om i postoje naznake da je čak i 1950-ih Kimov režim krivotvorio južnokorejsku valutu.
Nastavlja se.-
