Nasilje u Mijanmaru ne popušta, a njihova udruga za zaštitu političkih zatvorenika (AAPP) izvještava o 701 mrtvih od početka vojnog puča. Pokušaj da Mijanmar, barem deklarativno, bude demokratska zemlja ugušen je početkom veljača kada je vojska pod vodstvom generala zarobila državnu savjetnicu (ekvivalent premijerki) Aung San Suu Kyi. Od tada se prosvjedni održavaju svakodnevno, a rezultati su sve krvaviji. Vojska sve češće koristi teško naoružanje u sukobima sa prosvjednicima koji nisu vojno obučeni i daleko su slabije naoružani. Samo u jednom takvom okršaju ubijeno je 82 prosvjednika u petak u gradu Bago (65km od glavnog grada Yanon), piše New York Times. Prosvjednici se udružuju u lokalne, često etničke grupacije i pružaju sve ozbiljniji otpor sa oružjem koje sami izrađuju. Napadaju policijske stanice i grade barikade. Nije pretjerano zaključiti da je riječ o početku građanskog rata.

Očekivano, brojka umrlih koju iznosi glasnogovornik vojske je mnogo je manja: 248. S obzirom na snagu cenzure (npr. blokiranje pristupa društvenim mrežama) koji vrši vojna vlast unutar zemlje, opravdano je sumnjati u taj broj. Glasnogovornik vojske tvrdi da se vojska suzdržava od nasilja i da bi broj ubijenih mogao biti mnogo veći.

Zapad je oštar u osudi nasilja i tumači vojni puč kao napad na demokraciju. Bidenov ured traži od Kine jasniju osudu i sankcije Mijanmaru. Kini svakako ne odgovara nestabilni južni susjed, ali nije previše brza i jasna u osudi vojne vlasti pod vodstvom generala Min Aung Hlainga. Glasnogovornici kineske vlasti pozivaju na stabilizaciju situacije bez ukazivanja na to tko uopće odgovoran za destabilizaciju. Kineska suzdržanost djelomično može biti objašnjena utjecajem Kine na Mijanmar. Naime, trećina mijanmarskog izvoza ide prema Kini, dok je Kini bitan izlaz na Indijski ocean kojeg ima kroz Mijanmar.