Odnosi Narodne Republike Kine i Islamske Republike Irana temelje se na ideološkim, gospodarskim i sigurnosnim interesima. Ideološki se dvije države konzistentno protive SAD-u i njegovom unipolarnom globalnom poretku. Iranci vide Kineze kao saveznike koji im mogu pomoći oduprijeti se američkim asertivnim potezima, a Kinezi doživljaju Irance kao ključne strateške partnere u strateški važnoj i nestabilnoj regiji Bliskog istoka. Kineska i perzijska civilizacija imaju povijesne veze koje sežu više od dvije tisuće godina. Usprkos različitostima, dvije civilizacije imaju dosta sličnosti koje se omogućile stvaranje povijesnog prijateljstva iranskog i kineskog naroda. I nekada i danas dvije nacije spajaju putovi svile, odnosno Iran je bio i ostao poveznica između Kine i Europe. U 20. stoljeću obje su države doživjele revolucije koje su ih okrenule za 180 stupnjeva, Kina 1949. komunističku, a Iran 1979. islamsku. Uspostavljeni poretci preživjeli su do danas.
Posljednjih godina bilateralni diplomatski odnosi unaprijeđeni su nizom procesa i događaja. Godine 2016. potpisan je Sporazum o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu. Otkako je došao na dužnost, iranski predsjednik Ebrahim Raisi 2021., slijedio je politiku „Pogleda na istok“ kako bi produbio veze s Kinom i Rusijom. Kako bi se oduprli jednostranim sankcijama Sjedinjenih Država, Iran i Kina potpisali su 25-godišnji strateški sporazum u ožujku 2021. Sporazum formalizira kinesko-iransko sveobuhvatno strateško partnerstvo, koje je pokrenuto 2016. tijekom posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Teheranu. Sporazumom se za idućih 25 godina uspostavlja opći okvir suradnje na području gospodarstva, trgovine, politike, kulture, sigurnosti i obrane. U rujnu prošle godine dogovoren je sporazum o pridruživanju Irana Šangajskoj organizacija za suradnju (SCO), koju predvode Kina i Rusija. Ovaj sporazum je postignut nakon višegodišnjih iranskih diplomatskih napora, a Iran je pristupio SCO-u u srpnju.
Nesuglasice u odnosima
Ipak, odnosi Irana i Kine doživjeli su nekoliko obrata u proteklih godinu dana. Sve je počelo s neobičnim izjavama Xi Jinpinga protiv Irana tijekom posjeta Saudijskoj Arabiji u prosincu 2022. što je dovelo diplomatskih napetosti. Kineski predsjednik posjetio je Bliski istok i održao tri sastanka na vrhu u Rijadu sa Saudijskom Arabijom, državama Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) i 21 članicom Arapske lige (izuzev Sirije). Uz niz potpisanih sporazuma vrijednih desetke milijardi dolara, objavljena je i zajednička izjava sa državama GCC-a, čiji su dijelovi shvaćeni kao izravna kritika Irana. Teheran je bio najviše ljut zbog poziva na pregovore između Irana i UAE-a oko tri sporna otoka u Hormuškom tjesnacu: Veliki Tunb, Mali Tunb i Abu Musa. Prilikom britanskog povlačenja 1971. Iran je ove otoke zauzeo i otada ih smatra sastavnim dijelom svog teritorija i ne priznaje emiratske zahtjeve za suverenitetom. Uslijedio je oštar iranski odgovor kroz izjave visokih dužnosnika i pozivanje kineskog veleposlanika na objašnjenje. Na to je tadašnji zamjenik kineskog premijera Hu Chunhua smirio tenzije i izjavio da Kina podupire iranski suverenitet i teritorijalnu cjelovitost te da je i dalje zainteresirana za razvoj sveobuhvatnih strateških odnosa. Isto tako, Kina je glasovala protiv izbacivanja Irana iz Komisije UN-a za status žena, pohvalila je iranske napore u nuklearnim pregovorima i okrivila SAD za njihov neuspjeh. U isto vrijeme, Kinezi su svečano otvorili svoj prvi konzulat u najznačajnijoj iranskoj luci Bandar Abbas koja je ujedno dom iranske mornarice.
Povijesni posjet Raisija Kini
Nakon toga je u veljači ove godine uslijedio iznenađujući posjet iranskog predsjednika Ebrahima Raisija Kini na poziv Xija. Bio je to prvi posjet iranskog predsjednika nakon više od 20 godina.U pratnji Raisija bilo je veliko izaslanstvo ministara, a tijekom posjeta potpisani su kratkoročni i dugoročni sporazumi iz područja trgovine, poljoprivrede, industrije i infrastrukture. Isto tako, dvije strane nastavile su provoditi 25-godišnji sporazuma koji su potpisale u ožujku 2021. te je potpisano gotovo 20 memoranduma o razumijevanju u vrijednosti oko 10 milijardi dolara. Tijekom posjeta, Xi je izjavio da se Peking opire miješanju vanjskih sila u unutarnja pitanja Irana i u pitanja koja štete sigurnosti i stabilnosti. Obećao je da će surađivati s Iranom u temama koje uključuju vitalne interese dviju zemalja. Što se tiče iranskog nuklearnog programa, izrazio je spremnost za sudjelovanje u pregovorima o obnovi sporazuma, kritizirao je SAD zbog povlačenja iz sporazuma i pozvao na njegovu provedbu. Raisijev posjet Kini veliko je vanjskopolitičko postignuće. Šalje se poruka da je Teheran sposoban osloniti se na Peking kako bi se nosio sa zapadnim sankcijama, posebno dok antivladini prosvjedi jenjavaju, a napredak u nuklearnom programu se nastavlja. Prema podacima Organizacije UN-a za nuklearni nadzor (IAEA) dosegnuto je rekordno 84. postotno obogaćivanje uranija što je vrlo blizu stupnja izrade nuklearnog oružja.
Uloga Kine u pomirbi Iranaca i Saudijaca
U ožujku je zahvaljujući kineskom posredovanju došlo do dogovora o normalizaciji iransko-saudijskih odnosa nakon burnih sedam godina sukoba. Wang Yi je izjavio da je detant između Irana i Saudijske Arabije uz posredovanje Kine pokrenuo „val pomirenja“ na Bliskom istoku i obećao da će čvrsto podržati Teheran u „pitanjima koja se tiču temeljnih interesa“. Pomirba šijitskog Irana i sunitske Saudijske Arabije je definitivno izvrsna stvar i dobitak za cjelokupnu regiju i muslimanski svijet. Bez angažmana kineskih diplomata normalizacija se ne bi dogodila u doglednom periodu. Kinezi su kao gospodarska supersila ponudili „mrkvu“ objema stranama ako se pomire i takva politika je donijela uspjeh.
Daljnji pozitivni procesi
U srpnju je Mohammad Bagher Zolqadr, tajnik iranskog Vijeća za razlučivanje svrhovitosti (odlučuje odgovaraju li zakoni šerijatskom zakonu i iako nije dio zakonodavne vlasti, može poništiti odluke parlamenta), primio kinesko izaslanstvo predvođeno Chen Gangom, članom Centralnog komiteta Komunističke partije. Razgovarali su o nizu pitanja vezanih uz iransko-kineske odnose. Iranski dužnosnik rekao je da je povijest odnosa između dviju civilizacija Irana i Kine duga više od 2.200 godina. Osvrćući se na 10. obljetnicu uspostave odnosa između dva tijela, Zolqadr je rekao: „Nedavni posjet visokog izaslanstva Vijeća Kini ukazuje na promicanje i razvoj suradnje između dviju zemalja. Nazočnost ovog izaslanstva i posjet ministra Komunističke partije Kine Iranu u bliskoj budućnosti također mogu biti učinkoviti u razvoju odnosa između dviju zemalja.”
Pristupanje Irana BRICS-u
Dana 20. kolovoza, uoči 15. BRICS-ovog summita u Johannesburgu, u telefonskom razgovoru iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir Abdollahian i njegov kineski kolega Wang Yi opisali su odnos dviju zemalja kao „pozitivan i napredujući“. Povijesno 25-godišnje sveobuhvatno strateško partnerstvo, prema iranskom diplomatu, kreće se u „pravom smjeru“. Wang je također dao ohrabrujuću ocjenu odnosa dvaju naroda. Iran je među državama koje su podnijele službeni zahtjev za pridruživanje BRICS-u. Kina je pozdravila zahtjev Irana koji bi se trebao pridružiti BRICS-u 1. siječnja 2024. zajedno s Argentinom, Egiptom, Etiopijom, Saudijskom Arabijom i UAE. Wang je naveo da se Iran smatra ključnim sudionikom Novog puta svile.
Na summitu BRICS-a u Južnoafričkoj Republici, 24. kolovoza, predsjednik Raisi pohvalio je proširenje saveza. „Svijetu je potrebna konvergencija za izgradnju pravednog sustava temeljenog na kolektivnim interesima, a BRICS se smatra simbolom takve promjene i evolucije u globalnim odnosima“, izjavio je Raisi te je dodao da je Iran spreman podržati napore bloka da se odmakne od korištenja američkog dolara u trgovini. Zamjenik šefa kabineta Raisija za politička pitanja, Mohammad Jamshidi, pohvalio je članstvo Irana kao „strateški uspjeh“ i „povijesni razvoj“. Pod Raisijem, Teheran traži nove gospodarske partnere – od Venezuele do Indonezije – kako bi ublažio utjecaj američkih gospodarskih sankcija ponovno nametnutih nakon što je Donald Trump povukao SAD iz iranskog nuklearnog sporazuma 2018. To predsjedniku izvrsno ide. Xi je izjavio je da je širenje BRICS-a „povijesno“ i obećao da će „dalje ojačati snagu za svjetski mir i razvoj“.
Gospodarske veze
Gospodarski gledano, Iran snažno ovisi o izvozu u Kinu. Prema procjenama koje uključuju izvoz nafte koji zaobilazi sankcije, gotovo 30% iranskog izvoza odlazi u Kinu. Kina je glavni iranski trgovinski partner već desetu uzastopnu godinu. Iranska trgovina s Kinom dosegla je gotovo 16 milijardi dolara 2022. što je 7% više u odnosu na 2021. Kinezi najviše u Iran izvoze strojeve, elektroniku i IT opremu. Iran je zainteresiran za privlačenje kineskih ulaganja zbog kineske mogućnosti ulaganja u iransku infrastrukturu kojoj ulaganja trebaju. Kineski inženjeri imaju potrebno znanje a kompanije novac.
Iako je u zadnjem desetljeću Iran tek 50. po redu trgovinski partner Kine, vrlo je važan. Peking je nastavio uvoziti iransku naftu unatoč obnovljenim američkim sankcijama iz 2018. Kineski uvoz sirove nafte iz Irana postavio je novi rekord u prosincu 2022. Kina vidi Iran kao izvor jeftine energije i kao svog jedinog dobavljača u Perzijskom zaljevu (strateškoj energetskoj regiji) na kojega se može pouzdati da neće pokleknuti pod pritiskom SAD-a u slučaju kinesko-američkih napetosti. Također, Kinezima je Iran važan kao veliko potrošačko tržište za izvoz kineske robe i kao zemlja koja kontrolira važne trgovačke rute na Novom putu svile. Štoviše, Kina također vjeruje da Iran ima neiskorišten gospodarski potencijal zbog dugotrajne izolacije u svjetskoj trgovini i zbog brojnog, mladog i dobro obrazovanog stanovništva.
Vojna suradnja
U sigurnosnom smislu, Iran je zainteresiran za kinesku vojnu pomoć. Tijekom godina Kinezi su vojno pomagali Irancima u vojnim segmentima: provođenje obuke visokih časnika o naprednim sustavima, pružanje tehničke podrške, isporuka tehnologije za razvoj projektila te izgradnju tvornice projektila i poligona za testiranje, a tu je i opskrba specijalnim čelikom za konstrukciju projektila. Prema nekim izvorima, Kina je pomogla u razvoju iranskog naprednog konvencionalnog oružja, uključujući projektile zemlja-zrak, borbene zrakoplove, radarske sustave i raketne topovnjače. Raisi ugostio je kineskog ministra obrane Weija Fenghea u travnju 2022. kako bi poboljšao stratešku obrambenu suradnju. Dvije su se zemlje složile surađivati na vojnoj strategiji i uključiti se u zajedničke vojne vježbe. Iranska vojska je sudjelovala u nekoliko zajedničkih vježbi s kineskom i ruskom vojskom u proteklih nekoliko godina. Tako su npr. u ožujku tekuće godine Iran, Kina i Rusija izveli petodnevnu pomorsku vježbu u Omanskom zaljevu. To nije iznenađujuće budući da je Teheran bio kandidat za pristupanje Šangajskoj organizaciji za suradnju kojoj je pristupio u srpnju. Kinezi daju za diplomatsku potporu iranskom nuklearnom programu i u tome ne vide problem.
Iranski pragmatičari i tvrdolinijaši
Unutar vladajućeg iranskog režima često dolazi do sukoba između pragmatičara i tvrdolinijaša kako u vanjskoj tako i u domaćoj politici. Nigdje se to ne vidi tako dobro kao u odnosu prema Kini. Zbog geopolitičke situacije, obostrana privlačnost dviju autoritarnih vlada je vidljiva i političkim slijepcima. Dvije vlade postale su još bliskije suočene s rastućim neprijateljstvom SAD-a i tu suradnju podržavaju obje frakcije iako tvrdolinijašima smeta ateistički karakter komunističkog režima. Puno važnije, iransko-kineski odnosi osjetljivi su na nekoliko čimbenika rizika koji proizlaze iz nedavnih građanskih nemira unutar Irana. Preciznije, na iransko-kineske odnose utječu prosvjedi nakon smrti kurdske djevojke Mahse Amini u rujnu prošle godine. Značaj ovih prosvjeda, koje mnogi iranski politički aktivisti nazivaju „Mahsa revolucija“, najbolje se može razumjeti ako se analiziraju u kontekstu iransko-kineskih odnosa.
Utjecaj „Mahsa revolucije“ na odnose
Mahsa revolucija razotkrila je otpor šerijatskom poretku među određenim slojevima iranskog stanovništva. Prosvjedi su počeli zbog protivljenja nametanja nošenja hidžaba, međutim, transformirali su se u šire prosvjede protiv islamske republike sa sloganima koji su pozivali na njeno ukidanje. Kako su se prosvjedi širili, izazvali su žestok odgovor vlade, koja je postupno ugušila prosvjede, ali nije okončala otpor žena šerijatskom odijevanju.
Mahsa revolucija utječe na odnose Irana i Kine na nekoliko načina. Prvo, raspoloženje prema Kini vrlo je negativno među Irancima koji se protive vladi. Protivnici režima vide Kinu i Rusiju kao glavne podupiratelje režima. Oni brzorastuće odnose Irana i Kine smatraju štetnim za interese običnih ljudi. Ako se domaće napetosti u Iranu nastave, mogli bi se događati napadi na Kineze i njihove projekte u Iranu. Ako Kina uzme u obzir ovaj rizik, to bi moglo utjecati na veličinu i prirodu njezinog budućeg gospodarskog angažmana s Iranom.
Drugo, strah od novih prosvjeda mogao bi natjerati iranski režim na izbor dvije opcije:1) ekstremno okretanje prema Istoku i još bliže odnose s Kinom, ili 2) postizanje kompromisa sa Zapadom. Intenzitet prosvjeda već je uzrokovao podjele unutar vladajuće iranske elite po pitanju vanjske politike. Dok jedna frakcija (tvrdolinijaši) zagovara snažnije odnose s Kinom i Rusijom, druga frakcija (pragmatici) vjeruje da Iran mora pokazati više kompromisa u pregovorima sa Zapadom kako bi gospodarske sankcije SAD-a i EU bile ukinute. Ako potonja frakcija u nekom trenutku postane utjecajnija i uvjeri vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija da promijeni kurs, Teheran bi mogao zahladiti odnose s Kinom. Svijest o takvom riziku također bi mogao utjecati na kinesku politiku prema Iranu. Treće, ako Mahsa revolucija u nekom trenutku uspije i u Iranu se dogodi promjena režima, nova vlada će vjerojatno poticati antikineske osjećaje i usvojiti prozapadnu politiku. Takav preokret bi ugrozio kineska ulaganja i tranzitnu ulogu Irana u Novom putu svile. U slučaju promjene režima, vjerojatno bi Iran bio otvoreniji prema SAD-u a to podrazumijeva i napuštanje Novog puta svile, SCO-a, vjerojatno i BRICS-a.
Obostrano koristan savez
Kina smatra svoje strateške odnose s Iranom kao adut u globalnom natjecanju sa SAD-om. Dok Amerikanci govore o Kini veoma ružno i uvode trgovinska ograničenja, Kinezi mogu zaprijetiti ekonomskim i vojnim jačanjem Irana ako SAD dodatno zaoštri retoriku. U prošlosti su Amerikanci Kinezima uvjetovali hladnije odnose s Teheranom kako bi ublažili svoju političko-gospodarsko-vojnu podršku Tajvanu. Sada to nije izgledno da će se dogoditi budući da su američki policymakeri zauzeli tvrd stav. Uz to, za Peking je Iran ključan izvor nafte na Bliskom istoku i tranzitna rutu u Novom putu svile koju nipošto ne smije izgubiti. Takvo što bi bilo ponižavajuće i ugrozilo bi cjelokupnu inicijativu. Eventualno svrgavanje šerijatskog poretka i uspostava sekularne i prozapadne iranske vlade je scenarij koji bi promijenio geopolitičku sliku Bliskog istoka na kinesku štetu.
S iranske točke gledišta, odnosi s Kinom od presudne su važnosti jer je Peking uz Moskvu glavni zaštitnik Irana i centar moći koji šijitskom Iranu pomaže da ostane važna regionalna sila, ali i sila čiji se utjecaj osjeti i izvan regije Bliskog istoka. Drugim riječima, Peking može pomoći Teheranu da unaprijedi svoj položaj u međunarodnoj zajednici. Snažna antizapadna i proistočna Islamska Republika Iran u interesu je komunističke Kine više od ičeg drugog. Istovremeno, suradnja s Kinom na vojnom planu (isporuka najnaprednijeg naoružanja i opreme) može iranskom islamskom poretku pomoći da uguši potencijalnu narančastu revoluciju i građanski rat kakav su dogodio u Libiji i Siriji. Nema dileme da je cilj zapadnih tajnih službi da se Mahsa prosvjedi pretvore upravo u građanski rat. Kad se sve to uzme u obzir, kinesko-iransko partnerstvo u iduće razdoblju dodatno će jačati na zadovoljstvo vladajućih elita i većine naroda.
