Zoran Meter
Pomoći za SAD previše nema niti od američkih proizvođača LNG-a ali ne njihovom krivnjom (bez obzira što ih itekako privlače visoke cijene azijskih tržišta). Naime, sukladno važećem američkom Johnsonovom zakonu o stagnaciji brodogradnje, zabranjeno je unutar zemlje prevoziti proizvode koristeći strane brodove. Kako američki proizvođači ukapljenog plina u pravilu nemaju vlastitu flotu LNG tankera i svoj teret izvoze u svijet isključivo arendom istih od strane inozemnih brodovlasnika, jasno je što to znači za sjeveroistok SAD-a koji se sada može suočiti s ozbiljnim energetskim problemima
Vrijednost futuresa (terminskih ugovora) na europskom tržištu plina prešla je granicu od 1700 dolara, pokazuju sinoćnji podaci londonske ICE burze.
Tržište je moglo reagirati na riječi čelnika njemačke Federalne mrežne agencije (BNA) Jochena Homanna kako odluka o certificiranju plinovoda Sjeverni tok 2 vjerojatno neće biti donijeta u prvoj polovici 2022. godine.
Kako se plin iz europskih podzemnih skladišta, koji su ionako nikad slabije popunjeni u zadnjih 5 godina, ubrzano troši zbog prerano stigle hladne zime, jasno je kako navedene riječi itekako mogu imati snažan utjecaj na cijenu plina u Europi. Jer nemali je broj kupaca tog energenta koji svoje nade u poboljšanje energetskog stanja na tlu Starog kontingenta baziraju upravo na pokretanju ST 2. Međutim, očito je kako je taj plinovod sada za EU i SAD važniji kao poluga za obračun s Rusijom s ciljem sprječavanja njenih interesa na tlu Europe, uključno i u Ukrajini, nego stabilizacija ukupnog energetskog stanja koje se, zapravo, bez preuveličavanja već može nazvati energetskom krizom, koja više ne pogađa samo EU i Veliku Britaniju, već ozbiljno prijeti i SAD-u, o čemu nešto više kasnije u tekstu.
Koliko je stanje u EU opasno svjedoče i riječi talijanskog premijera Maria Draghija uoči odlaska na summit EU na vrhu 16. prosinca u Bruxellesu, kada je kazao kako sankcije protiv Sjevernog toka 2 mogu uzrokovati rast cijena plina, kao i to da bi on mogao postati instrument geopolitičkih pregovora između Europske unije i Rusije.
“Cijene plina mogu diktirati geopolitički razlozi. Sjeverni tok 2 može postati alat za pregovore o politici između EU-a i Rusije. Ako postane dio aparata EU za sankcije, za koje se nadamo da neće biti potrebne, utjecaj na cijene plina bit će vrlo uočljiv”, upozorio je Draghi, govoreći u talijanskom Senatu.
Prema riječima talijanskog premijera, čak i glasine sada utječu na cijenu plina. Istovremeno je upozorio da će cijene energenata za talijanske potrošače rasti i da će se “možda morati pomiriti s tim”.
Zanimljivo je da austrijski kancelar Karl Nehammer, koji je početkom prosinca izabran za novog kancelara nakon ostavke Sebastiana Kurza, očekuje da će ruski plinovod Sjeverni tok 2 uskoro biti pušten u rad. On ide još i dalje od Draghija te se posebno protivi pokušajima da se projekt iskoristi kao sredstvo pritiska na Rusiju zbog Ukrajine.
“Očekujem da će Sjeverni tok 2, kako je planirano, uskoro biti pušten u pogon”, kazao je austrijski kancelar. Prema njegovom mišljenju, plinovod je važan projekt, “koji Europskoj uniji osigurava sigurnost opskrbe kada je riječ o energetskim pitanjima”. Istodobno, političar se ne slaže sa Sjedinjenim Državama koje su spremne iskoristiti plinovod kao sredstvo pritiska na Moskvu zbog Ukrajine.
“Protiv sam povezivanja pokretanja Sjevernog toka 2 s ponašanjem Rusije u Ukrajini. Na taj način će EU naštetiti sebi”, dodao je Nehammer.
Prema švicarskom mediju Neue Zürcher Zeitung , austrijski šef vlade također smatra da je taj plinovod gospodarski projekt i protivi se njegovoj politizaciji, a što je stav identičan ruskom ali i onom bivše njemačke vlade na čelu s kancelarkom Angelom Merkel.
Novoizabrana njemačka koalicijska vlada na čelu s kancelarom Olafom Scholzom također se, samo nešto sramežljivije, zauzima za pokretanje spomenutog plinovoda. Međutim izjava od prije tri dana, od strane ministrice vanjskih poslova te zemlje Annaline Bearbock iz stranke Zeleni uznemirila je duhove. Poznata kao oštra protivnica Sjevernog toka 2 i zauzimanja oštre vanjske politike prema Rusiji, Bearbock je za televiziju ZDF izjavila kako do pokretanja tog plinovoda neće doći dokle god ne bude usklađen s europskom pravnom regulativom. Kazala je kako se plinovod ne može odobriti jer nije u skladu s energetskim pravilima Europske unije.
Ta izjava u svojoj biti nije problematična i zapravo je istinita. Naime upravo je u tijeku usklađivanje poslovanja operatora plinovoda – tvrtke North Stream 2 AG s europskom plinskom direktivom iz trećeg energetskog paketa EU sukladno zahtjevu njemačkog regulatora, nakon kojeg bi taj plinovod i konačno trebao dobiti certifikat tj. uporabnu dozvolu. Spomenuta tvrtka sa sjedištem u Švicarskoj i u većinskom vlasništvu Gazproma (koji je i većinski vlasnik plinovoda ST 2) u njemačkoj otvara tvrtku kćer koja će upravljati njemačkom dionicom Sjevernog toka 2 unutar njemačkih teritorijalnih voda Baltičkog mora, čime će se formalno zadovoljiti regulativa EU prema kojoj vlasnik plinovoda na teritoriju EU ne može biti ujedno i jedini vlasnik tj. dobavljač plina. Međutim izjava njemačke šefice diplomacije (kojoj, inače, mnogi spočitavaju nekompetentnost upravljanjem ovim bitnim resorom i to u ova – po Njemačku (i ne samo nju) ključna geopolitička vremena – najviše s obzirom na nepostojanje njenog bilo kakvog političkog iskustva u sferi vanjske politike a manje u činjenici da nema visoko obrazovanje) u svojoj je biti nespretna, jer joj je cilj, očito, bio samo pokazati svojim glasačima i stranačkim kolegama, kao i ključnim vanjskim središtima moći kako se ona i dalje protivi ruskom plinovodu (neovisno o tome može li ga ili ne spriječiti). Međutim i kao takva izjava je bila dovoljna da cijene plina na europskim tržištima odmah skoče na 1200 dolara za tisuću m3, što je bio i najviši iznos od kraja listopada kada su cijene plina u Europi dosezale gotovo 2000 dolara i kada je zapravo i potvrđena energetska kriza na njenom tlu. A kako vidimo, cijene su i nastavile rasti.
Rast cijena plina ipak je primarno rezultat triju ključnih stvari:
- velike brzine pražnjenja europskih podzemnih skladišta tog energenta zbog vrlo hladne zime koja je počela vrlo rano. Na sjeveru Švedske već su zabilježene i temperature niže od -30° C što je najniža temperatura u ovom dijelu godine još od sredine 60.-ih godina prošlog stoljeća, a niti dugoročne prognoze vremena ne daju razloga za optimizam. Puno bolje stanje nije niti u ostalom dijelu kontinenta, a dovoljno je podsjetiti kako je prije cca tjedan dana čak i u Bergamu, u Italiji, zbog snijega i hladnoće koja je sprječavala njegovo čišćenje morala biti odgođena i nogometna utakmica lige prvaka što se ne pamti;
- zbog početka provedbe strategije energetske tranzicije EU tj. odustajanja od fosilnih goriva ali i nuklearne energije do 2050. g. i prijelaza na obnovljive izvore energije odnosno one s nultom stopom emisije CO2, s radom su prestale i brojne termoelektrane na ugljen i plin, a da zamjenski projekti poput vjetroelektrana ili solarnih elektrana nisu uspjeli kompenzirati nastali nedostatak energije, što je posljedica i zaobilaženja europskih LNG terminala od strane američkih i katarskih proizvođača ukapljenog plina koji su profitabilnije tržište pronašli u Kini, Japanu pa i u Indiji – što je, opet, i sam po sebi jedan od spomenutih ključnih čimbenika rasta cijena plina na europskom tržištu;
- i konačno, ruski energetski div Gazprom, koji inače sve ovo vrijeme ispunjava svoje ugovorima preuzete obveze o opskrbi europskih potrošača (uključno i one potpisane s Ukrajinom), ne želi povećavati isporuke plina potpisivanjem novih kratkoročnih ugovora prije pokretanja plinovoda Sjeverni tok 2, za što ga mnogi optužuju, uključno i Washington koji tvrdi da bi u ovoj situaciji mogao pomoći Europi ali to ne želi zbog geopolitičkih razloga. S druge strane Moskva ne vidi interes pomagati nekome tko već godinama ustrajava na proturuskoj politici i striktno se drži postojećih ugovornih obveza kako bi izbjegla moguće tužbe i sudske procese u slučaju njihovog kršenja.
Zbog svega se toga EU, odnosno veći dio Europe, našla u vrlo složenoj situaciji. Tržište je krajnje nestabilno, prijete i već se pojavljuju i nestašice električne energije od kojeg trpe i gospodarski subjekti ali sve više i obični ljudi kroz povećanja cijena električne energije. Još početkom kolovoza, ugovorima o opskrbi plinom trgovalo su se po cijeni od 515 dolara za tisuću kubičnih metara, da bi već u listopadu ona dosegnula povijesni maksimum od 1937 dolara.
Zanimljiv je i nedavni tekst britanskog medija Financial Times u kojem se citiraju podaci o popunjenosti podzemnih skladišta plina u Zapadnoj Europi: oni su sada na 62,8 posto – što je deset posto ispod sezonskih normi i što prijeti padu rezervi na kritično niske vrijednosti do ožujka. Naime, ovi bi pokazatelji trebali biti tek u veljači iduće godine.
Nagli rast cijena pospješilo je i neplanirano zatvaranju plinskog polja Troll u Norveškoj 12. prosinca, nakon čega se protok plina odatle smanjio za oko 14%.
Osjetni rast cijena plina u Europi započeo je u travnju-svibnju, kada je prosječna spot cijena za TTF fluktuirala u rasponu od 250-300 dolara za tisuću kubnih metara. Posljednjih dana ljeta vrijednost ugovora o isporuci dan unaprijed premašila je 600 dolara, a početkom listopada prešla je granicu od 1000 dolara. Najviša vrijednost u povijesti na europskom tržištu terminskih ugovora, od kada su startali 1996. g. – iznad 1900 dolara za tisuću kubičnih metara, postignuta je 6. listopada.
Stiže li energetska kriza i u SAD?
Vratimo se na početak teksta i rečenicu o problemima u sferi energetike koji su počeli sve više opterećivati i Sjedinjene Države i Bidenovu administraciju. Ona je, upravo zbog problema s nedostatkom prirodnog plina i prvim velikim problemima s tim su svezi i to na najrazvijenijem – sjeveroistoku zemlje, u Novoj Engleskoj, bila primorana pozvati plinaše i naftaše na povećanje proizvodnje.
Tako je Gordon van Welie, predsjednik uprave tvrtke ISO New England, koja je glavni operater elektro-mreže za tu regiju kojoj pripadaju države Main, Massachusetts, New Hampshire, Vermont, Connecticut i Rhode Island, kazao kako regiji opasno nedostaje energenata za osiguranje sigurne opskrbe u sezoni grijanja i da postoji ozbiljna vjerojatnost za probleme u opskrbi u Novoj Engleskoj. Upravo se radi o ukapljenom plinu kao ključnom energentu za rad te tvrtke. Van Welie je kazao slijedeće: “Dok mi nastavljamo rad s državama Nove Engleske i tvrtkama oko prijelaza na čišću energiju, ISO New England mora održavati stabilnost energo-sustava i sada. Posljednjih godina mazut i LNG pokrivaju taj deficit energenata za proizvodnju električne energije, kada se zbog mraza smanjuju isporuke plinovodima. Ovogodišnje visoke cijene na svjetskom tržištu i problemi isporuka mogu ograničiti dostupnost goriva za Novu Englesku. Ako dođe dugotrajno zahladnjenje, a te vrste energenata budu nedostupne, regija će se naći u opasnom položaju“.
Nije na odmet podsjetiti se i na ono što se dogodilo prošle zime u Teksasu, kada je zbog prodora dugotrajnog vala hladnog arktičkog zraka i povećanja potrošnje energije došlo do nedostatka plina i pravog kaosa u energo-sustavu u svim južnim saveznim državama. Taj primjer najbolje ukazuje na veliku osjetljivost SAD-a i njegovog energetskog sustava. On, naime, nije jedinstven, već se sastoji od regionalnih mreža, međusobno slabo nepovezanih, što SAD, koje su jedan od najvećih proizvođača plina na svijetu, čini neobično ranjivim jer se poremećaji tipa spomenutog teško mogu kompenzirati opskrbom iz drugih regija zemlje.
Osim toga, pomoći previše nema niti od američkih proizvođača ukapljenog plina ali ne njihovom krivnjom bez obzira što ih privlače visoke cijene azijskih tržišta. Naime, sukladno važećem američkom Johnsonovom zakonu o stagnaciji brodogradnje, zabranjeno je unutar zemlje prevoziti proizvode koristeći strane brodove. Kako američki proizvođači ukapljenog plina u pravilu nemaju vlastitu flotu LNG brodova i svoj teret izvoze u svijet isključivo arendom ili najmom istih od strane inozemnih brodovlasnika – stvar je jasna. Upravo zbog toga se i spomenuta regija New England sada, kada je u svijetu nastala prava borba za prirodnim plinom iznenada našla u mogućoj izolaciji njegove nabave.
Nepotrebno je govoriti što bi po ugled Bidenove administracije, kao i njenu aktivnu strategiju u borbi za prijelaz na zelenu energiju značila eventualna isključenja električne energije u spomenutom dijelu zemlje, i to još u izbornoj godini kada je cilj demokrata pod svaku cijenu zadržati barem Zastupnički dom Kongresa pod svojim nadzorom i time olakšati drugu polovicu Bidenovog predsjedničkog mandata ali i osigurati kakav takav temelj za pobjedu u predsjedničkim izborima 2024. godine.
