Češki ministar vanjskih poslova Jakub Kulganek izjavio je 2. rujna u intervjuu za medij Mlada fronta DNES kako bi potpuno odustajanje Republike Češke od odnosa s Rusijom bila kratkovidna odluka.
Smatra da su češko-ruski odnosi sada na mnogo načina “dosegli kritičnu točku“. Istodobno, prema njegovim riječima, ovakvo stanje nije nastalo preko noći, već se pogoršalo nakon 2014. godine i eksplozija na skladištima streljiva u Vrbetici (podsjećamo kako je prag u proljeće ove godine za to optužio Moskvu i njezine agente, ali za to još nije pronašao dokaze, i da je zbog toga protjerao 18 ruskih diplomata iz zemlje).
“Potpuno odbacivanje odnosa s Rusijom, na što se poziva dio (češkog) političkog spektra, bilo bi kratkovidno. Naprotiv, moramo nastojati obnoviti odnose. Iako će to biti dugotrajan i nesumnjivo trnovit put”, kazao je Kulganek, podsjetivši kako niti Velika Britanija nakon incidenta u Salisburyju, niti Nizozemska nakon pada zrakoplova MH17 nad Ukrajinom 2014. godine nisu poduzele takav korak.
U kontekstu nužnosti održavanja odnosa s Rusijom podsjetio je i na summit Joe Bidena i Vladimira Putina u Ženevi u lipnju ove godine, kao i na nedavni posjet Moskvi njemačke kancelarke Angele Merkel.
Smatra da su pregovori s ruskim diplomatima u interesu Češke i nada se kako neće doći do zatvaranja češkog veleposlanstva u Moskvi.
Podsjećamo da je Rusija na protjerivanje svojih diplomata odgovorila protjerivanjem 20 čeških diplomata iz diplomatskih misija na tlu Ruske Federacije, a ubrzo nakon toga, formiravši svoj prvi popis Rusiji neprijateljskih država, na njega, uz SAD stavila još jedino Češku.
Ruski šef diplomacije Sergej Lavrov 1. rujna je izjavio kako je Češka odlučila krenuti na “rusofobni kolosijek”, opravdavajući to nepotkrijepljenim optužbama na račun Ruske Federacije.
O odnosima Zapada i Rusije, između ostalog i onih rusko-čeških, kao i novih elemenata po tom pitanju u Gruziji, opširno je bilo riječi u analizi Zorana Metera koju smo objavili jučer i koju možete pogledati ovdje.
Zoran Meter: Kuda nas vode domaći i EU diletanti i oportunisti?
