SAD i Južna Koreja ažurirali su svoju strategiju odvraćanja Sjeverne Koreje po prvi put u desetljeću, u vrijeme kada rastuće vojne veze između njenog sjevernog susjeda i Rusije postavljaju nove sigurnosne izazove savezu. O tome izvješćuje medij Nikkei.
Tijekom godišnjeg sigurnosnog savjetodavnog sastanka u Seoulu, američki ministar obrane Lloyd Austin i južnokorejski ministar obrane Shin Won-sik odobrili su strateški dokument od 20 stranica osmišljen za rješavanje rastuće prijetnje Sjeverne Koreje. Dokument predstavlja prvu službenu promjenu strategije od 2013., što sugerira da su saveznici sve zabrinutiji zbog putanje vojne moći Pjongjanga.
Tijekom zajedničke konferencije za novinare nakon sastanka, Austin je priznao da se saveznici suočavaju sa sve izazovnijim sigurnosnim okruženjem u sjeveroistočnoj Aziji. “Razgovarali smo o kontinuiranim destabilizirajućim akcijama [Sjeveme Koreje] koje prijete našem regionalnom sigurnosnom okruženju, kao i [Kineskim] i ruskim aktivnostima koje podrivaju međunarodni poredak temeljen na pravilima”, rekao je bivši general.
Washington vjeruje da je Sjeverna Koreja iskoristila rat u Ukrajini kako bi zatražila vojnu pomoć od Rusije. Pjongjang je poslao streljivo i opremu u Moskvu i traži borbene zrakoplove, projektile zemlja-zrak i oklopna vozila, prema Bijeloj kući.
Prošlog je tjedna Siegfried Hecker, istaknuti znanstvenik s izravnim iskustvom u nuklearnim postrojenjima Sjeverne Koreje, rekao da bi pomoć Rusije također mogla dovesti do “eksponencijalnog” rasta sjevernokorejskog nuklearnog programa.
Sastanak je zamišljen kao prilika za dvije strane da zadrže zamah u jačanju obrambene suradnje pod upravom južnokorejskog predsjednika Yoon Suk Yeola. U zasebnoj zajedničkoj izjavi o sastanku istaknuto je da nova strategija “odražava smjernice o načinima iskorištavanja čitavog raspona američkih vojnih sposobnosti, uključujući američke nuklearne sposobnosti i [južnokorejske] konvencionalne sposobnosti,” za zaštitu od sjevernokorejskih nuklearnih napada.
Austin je također ponovno potvrdio “željezno” prošireno odvraćanje Južne Koreje, što znači da su SAD predane obrani od agresije Sjeverne Koreje na Jug tako što su unaprijed signalizirale da će SAD uzvratiti na napad.
Prošireno odvraćanje “uključuje cijeli niz naših nuklearnih, konvencionalnih i proturaketnih obrambenih sposobnosti”, naglasio je Austin. “Kroz naše redovite kombinirane vježbe, nastavljamo jačati našu zajedničku spremnost i našu sposobnost da se večeras borimo ako bude potrebno.”
Ove godine, SAD je rasporedio brojna vojna sredstva velike moći na Korejski poluotok kao dio napora da uvjeri južnokorejsku javnost u predanost Washingtona obrani. Po prvi put, američki bombarder B-52 sletio je u Južnu Koreju, a američka mornarica poslala je prvu podmornicu s balističkim projektilima koja može nositi nuklearne rakete u vode kraj poluotoka u više od četiri desetljeća.
Ublažavanjem zabrinutosti oko svoje predanosti, Bidenova administracija također nastoji bliže surađivati sa Seulom u rješavanju izazova koje predstavlja Kina. U zajedničkom priopćenju stoji da su dva saveznika “obećala da će nastaviti promicati regionalnu obrambenu i sigurnosnu suradnju”.
Pod Yoonom, Južna Koreja usvojila je glasniju vanjsku politiku, usmjerenu na čvršće veze sa SAD-om. U kolovozu je južnokorejsko veleposlanstvo u Manili optužilo Kinu da je ispalila vodeni top na filipinski brod u Južnom kineskom moru, što je rijetka javna osuda akcija Pekinga na kritičnom plovnom putu. Seul je u svibnju sazvao prvi sastanak na vrhu s pacifičkim otočnim državama.
Ipak, Južna Koreja i dalje oprezno stupa u odnosima s Pekingom, svojim najvećim trgovinskim partnerom. Bruce Klingner, viši znanstveni suradnik za sjeveroistočnu Aziju u Zakladi Heritage, primijetio je da u Seulu još uvijek postoji “velika nevoljkost” da se raspravlja o planovima za nepredviđene situacije za sukob u Tajvanskom tjesnacu zbog straha da će uvrijediti Kinu i davanja prioriteta Sjevernoj Koreji.
“Jasno je da bi američke snage dolazile iz Japana i Okinawe, neke snage s poluotoka, možda. Dakle, Južna Koreja bi morala preuzeti veću ulogu u sjevernokorejskoj nepredviđenoj situaciji”, rekao je Klingner.
Južna Koreja strahuje da bi kineski upad u Tajvan mogao dovesti do oportunističkog napada sa Sjevera, izlažući pretpostavku da bi to dvoje moglo biti povezano.
“Mislim da moramo imati bilateralno i trilateralno vojno planiranje za više od samo korejske nepredviđene situacije”, rekao je Klingner, sugerirajući da bi SAD, Južna Koreja i Japan trebali raditi na trilateralnom planu za mogućnost istovremene dvostruke krize.
