Postrojbe arapsko-kurdskog saveza “Sirijske demokratske snage” – SDF (njihovu glavninu čine kurdske “Narodne samoobrambene snage” – YPG koje Ankara smatra terorističkim) odbit će tursku vojsku i njoj savezničke militante takozvane “Sirijske nacionalne Vojske” (SNA) u slučaju njihove invazije na kurdska područja na sjeveru Sirije. To je agenciji Firat izjavio Zeidan al-Asi, osoba zadužena za obranu u kurdskoj autonomnoj administraciji oformljenoj na sjeveru Sirije (info: EaDayli).
“Upozoravamo međunarodnu zajednicu da Ankara priprema vojnu operaciju koja bi mogla eskalirati u novi rat u pograničnim područjima” naglasio je Al-Asi i dodao, kako je konvoj turskih oklopnih vozila prešao granicu sjeverno od regije Raqqa, gdje se od prosinca vode sukobi između SDF-a i turskih snaga. Najnapetije stanje ostaje na periferiji grada Ain Issa, koju zajedničke skupine turskih oružanih snaga i militanata SNA i dalje pokušavaju zauzeti, što do im sada nije uspijevalo.
Također je komentirao navodne planove Ankare za napad na grad Deriq u krajnjoj sirijskoj sjevero-istočnoj regiji Hasakah, smještenoj uz granicu s Turskom i Irakom.
“Ako Turska počne ofanzivu…u ovom dijelu Sirije, rat se neće ograničiti samo na Deriq, on će se odvijati duž cijele granice, od Deriqa do Afrina (Afrin je kurdskim stanovništvom na krajnjem sjevero-zapadnom dijelu Sirje naseljen kanton, kojeg je turska vojska zauzela u vojnoj operaciji „Maslinova grana“ pokrenutoj 20. siječnja 2018. g., op. ZM.)“ izjavio je Al-Asi.
Novi rat mogao bi donijeti pogubne posljedice ne samo za Siriju, već i za čitavu regiju, upozorio je kurdski političar pozivajući međunarodnu zajednicu, uključno i Rusiju, da spriječi rastuću tursku vojnu kampanju u Siriji.
“Ako Sirija i Rusija dopuste svrgavanje kurdske autonomne uprave, to će dovesti do posljedica za cijelu Siriju”, zaključio je Zeidan al-Asi.
Već smo ranije na našem portalu izvješćivali o eskalaciji stanja u spomenutim i međusobno susjednim regijama Hasakah i Raqqa posljednjih tjedana. U prosincu prošle i u siječnju ove godine Rusija je u regiju Hasakah poslala dodatna vojna pojačanja s oko 300 najobučenijih vojnih policajaca koji su razmješteni na područja Ain Issa, Tel Tamra, Amuda i drugim mjestima, dok su ruski vojni transportni zrakoplovi u tu zonu prebacili dodatno naoružanje. Rusi su, također, krajem prosinca prošle godine dopremili vojna pojačanja u svoju bazu u međunarodnoj zračnoj luci Qamishli, najvećem kurdskom gradu na sjevero-istoku Sirije, u blizini granice s Turskom.
Treba naglasiti kako i Amerikanci u regiju Hasakah dopremaju svoje nove snage i da one čvrsto podupiru spomenute postrojbe kurdsko-arapske koalicije SDF, kao i to da su prošle godine incidenti između američkih i ruskih vojnika u toj regiji bili sve učestaliji. Pri tom se nije radilo o oružanim incidentima, već ili o fizičkim obračunavanjima (uličnoga tipa), ili o „bliskim susretima“ njihovih vojnih vozila, kada su jedni druge nerijetko pokušavali i izbacivati s prometnica kojima su se kretali – polagajući za sebe pravo njihovog korištenja.
Iz takvog razvoja stanja uočljivo je da je ruska vojska, zajedno sa Sirijskom, od prošle godine prešla imaginarnu „granicu“ podjele Sirije uz korito rijeke Eufrat – na zapadni dio (pod nadzorom vlade u Damasku) i istočni dio, na kojem su prema nepisanom pravilu nadzor imale američke i njima odane snage sirijskih Kurda iz spomenute organizacije SDF. Takva neformalna ali faktična podjela trajala je sve do turske vojne operacije na sjeveru Sirije istočno od Eufrata do granice s Irakom, počete u listopadu 2019. g., kojom je Ankara uspostavila tzv. sigurnosnu zonu široku oko 100 i duboku oko 30 kilometara iz koje su se morale povući sve kurdske oružane formacije, a na granice zona koje su pod kontrolom dviju strana razmještena je ruska vojna policija i pokrenute su zajedničke rusko-turske vojne ophodnje s ciljem sprječavanja daljnjih sukoba. Tadašnji predsjednik SAD-a Donald Trump zbog turske vojne operacije (koju nije odobravao ali ju nije niti sprječavao) odlučio je povući američke vojnike sa sjevero-istoka Sirije u Irak. Međutim naknadno ih je, nakon velikih kritika kako Kurda koji su Amerikance zbog toga nazvali izdajnicima kurdskih interesa, tako i samih američkih političkih i vojnih krugova, u nekoliko intervala vraćao u Siriju. Međutim, u međuvremenu su izgubili većinu svojih napuštenih baza, koje su zauzele ili ruske ili sirijske snage. Američki vojnici sada su svojom glavninom razmješteni u središnjoj regiji Deir ez-Zor istočno od Eufrata, bogatoj naftom koju sada eksploatiraju Kurdi i što izaziva bijes Damaska koji je zbog toga primoran uvoziti naftu s obzirom da je Kurdi pod zaštitom američkih snaga izvoze prema Iraku.
Dakle stanje na istoku Sirije potpuno je konfuzno pa se teško ne suglasiti s riječima kurdskog predstavnika s početka ovog teksta – da, ukoliko eskalira, ono može imati i šire posljedice ne samo za Siriju, već i čitavu regiju. Tim više što uključene strane u sirijski sukob već odavno nemaju čvrstu strategiju, već se odluke uglavnom donose sukladno trenutačnom razvoju stanja i odnosa na terenu. Drugim riječima – ad hoc.
