Zoran Meter: Danas u Bruxellesu ključni „plinski“ pregovori između EU, Rusije i Ukrajine

„Plinsko pitanje“ glavna je tema današnjeg dana u Bruxellesu. Naime, tamo se održavaju trojni pregovori između EU, Rusije i Ukrajine o tranzitu ruskog plina u Europsku uniju nakon isteka roka važenja rusko-ukrajinskog ugovora o opskrbi Europe plinom kroz ukrajinski teritorij (podsjećamo: taj ugovor istječe 31. prosinca ove godine). Očekuje se kako će u središtu pozornosti ovih pregovora (koji sigurno neće biti i posljednji) biti izgradnja plinovoda „Sjeverni tok 2“, koji će se protezati od ruske obale, kroz podmorje Baltičkog mora, do njemačkih plinovoda koji su dio europskog plinovodnog sustava. Do sada je izgrađeno oko 400 od ukupno 1200 kilometara tog plinovoda, kapaciteta 55 milijardi m3 plina godišnje, kojim bi se ruski plin dopremao u njemačke plinovode i dalje distribuirao u  češke i austrijske plinovodne sustave.

Rusija, kroz ukrajinski plinovodni sustav, temeljem sada važećeg ugovora između Gazproma i ukrajinskog Neftogaza u EU isporučuje 90 milijardi m3 plina godišnje, a očekuje se kako će puštanjem u rad plinovoda „Sjeverni tok 2“ taj iznos pasti na 30 milijardi m3 „plavog energenta“. Moskva je spremna na daljnje isporuke plina kroz Ukrajinu pod uvjetom da ugovor bude zasnovan na tržišnim načelima, dok je, s druge strane, stav Kijeva potpuno suprotan, gotovo pa ucjenjivački – on i dalje inzistira na zaustavljanju projekta „Sjeverni tok 2“, smatrajući ga, poput SAD-a, Poljske i pribaltičkih država, štetnim po europsku energetsku sigurnost i ističe njezinu još veću ovisnost o Rusiji.

Međutim Njemačka, kao ključna karika po pitanju „Sjevernog toka 2“ ništa ne želi prepuštati slučaju. Ona taj projekt smatra tržišnim, a ne geopolitičkim, i ističe nužnost njegove izgradnje za osiguranje njezine energetske stabilnosti i sigurne opskrbe plinom po primjerenim cijenama, nužnim za globalnu konkurentnost njezinih ali i proizvoda čitave EU. Naime, Berlin (i Pariz) je već ranije donio odluku o zatvaranju svih svojih atomskih centrala, kao i termoelektrana na ugljen, i najavio prijelaz na čiste izvore energije, prije svega na prirodni plin.

EU je u potpunosti svjesna i smanjenja proizvodnje plina u Sjevernom moru i stagnacije proizvodnje plina u Norveškoj, kao i skorog zatvaranja najvećeg nizozemskog nalazišta plina Groningen (eksploatiraju ga zajednički Shel i ExxonMobil) zbog seizmičkih problema (dvaju snažnih potresa) proteklih godina, a također opada i uvoz plina iz Alžira. Zbog tih će se činjenica, kao i daljnjeg industrijskog i drugog razvoja i porasta potražnje, kroz 20 godina u EU pojaviti nedostatak plina u iznosu od 100 milijardi m3 godišnje, što je nemoguće nadoknaditi bez nastavka suradnje s Rusijom, ma što god o tome mislila dnevna politika. Svi planirani kopneni plinovodi (od kojih su poneki još samo slovo na papiru) iz Srednje Azije, Izraela, Egipta i Cipra, neće moći izbaciti ključnu rusku ulogu u opskrbi Europe plinom do 2040.g. (o tome je prošle godine u svom izvješću izvjestilo i američko ministratvo energetike (EIA).

Bruxelles sada ubrzano traži (jer vremena do isteka rusko-ukrajinskog ugovora ostalo je još vrlo malo, gledano iz kuta svijeta energetike) pravilan okvir za definiranje energetske suradnje s Rusijom, pri čemu nastoji levitirati između oštrih geopolitičkih „stijena“ koje mu stoje na putu iznalaska po sve strane prihvatljivog i ujednačenog sporazuma. Koliko će u tome uspijeti saznat će se vrlo brzo. Ali ono što postaje sve izvjesnije jest to, da će se plinovod „Sjeverni tok 2“ definitivno izgraditi i pustiti u pogon, možda već i do kraja 2019. g. kako je prvotno i planirano. Polaganje njegovih dviju paralelnih cijevi teče istodobno i s njemačkog dijela Baltičkog mora i ruske strane, s koje već traje polaganje cijevi i ispred švedskih teritorijalnih voda. Do sada je sagrađena trećina od ukupno 1200 kilometara plinovoda, a gradnja je ubrzana priključenjem najvećeg svjetskog broda-cjevopolagača „Pioneering Spirit“ (uz manji brod toga tipa „Solitaire“ koji već od ranije izvodi radove s njemačke strane) u prosincu prošle godine, koji na dno mora polaže jednu cijev dužine 12 metara i težine 24 tone svakih 8 minuta.





 https://www.youtube.com/watch?v=clWVhjvOWH0

 

Komentari

komentar





0 komentara

You may also like