Ukoliko se malo vratimo Trumpovim riječima iz njegovog mandata ali i predizborne kampanje, vidimo kako njegove teze o tome, da Biden i tim ključnih demokrata žele Ameriku okrenuti Kini – možda i jesu dijelom pretjerane, ali, sada se, niti 100 dana nakon početka Bidenovog mandata, pokazuje kako u njima možda ipak ima „zrno“ istine
Na sastanku, u četvrtak, s američkim predstavnicima na Aljasci, kineska strana namjerava tražiti ukidanje pojedinih sankcijskih mjera protiv svojih dužnosnika i tvrtki uvedenih u vrijeme mandata Donalda Trumpa, kao i intenziviranje bilateralnih kontakata. O tome piše medij The Wall Street Journal.
Peking planira pritisnuti Washington na promjenu mnogih politika usmjerenih na Kinu, uvedenih tijekom Trumpovog mandata, na prvom sastanku visokih američkih i kineskih dužnosnika od izbora predsjednika Joe Bidena, navodi WSJ. Medij konstatira kako sastanak na Aljasci objema stranama pruža priliku za resetiranje olujnog odnosa između dvaju najvećih svjetskih gospodarstava, koja su u zavadi oko razvoja tehnologije, ljudskih prava, trgovine i vojnog vodstva u Aziji.
S druge strane sastanak pruža priliku američkim dužnosnicima za iznošenje pritužbi na kineske poteze koji već dugo zabrinjavaju SAD, poput ograničavanja sloboda u Hong Kongu, kineske pomorske ekspanzije u Južnokineskom moru, kršenja intelektualnog vlasništva, hakerskh napada.
Kina dolazi s drugačijom agendom koja se vrlo malo preklapa s washingtonskom, što je znak koliko su dvije strane udaljene i koliko će biti teško popraviti odnos, piše WSJ.
Kineski dužnosnici planiraju pozvati američkog državnog tajnika Anthonya Blinkena i Bidenovog pomoćnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana da ukinu Trumpove sankcije.
Kineska strana također “planira predložiti nastavak redovitih bilateralnih susreta na visokoj razini”, kao i održavanje “virtualnog summita u travnju tijekom klimatske konferencije”. Pretpostavlja se da bi u tome mogli sudjelovati kineski predsjednik Xi Jinping i američki predsjednik Joe Biden .
Peking navodno računa na ukidanje američkih sankcija protiv Huaweija i SMIC-a (Semiconductor Manufacturing International Corporation), kao i ukidanje viznih ograničenja za kineske dužnosnike, uključujući članove Kineske komunističke partije. Uz to, kineska se strana namjerava usredotočiti na američko zatvaranje kineskog Generalnog konzulata u Houstonu (Teksas) prošle godine na zahtjev Trumpove administracije. Kina će “razmotriti napuštanje vlastitih mjera odmazde ako se ta ograničenja ukinu ili ublaže”.
Uz to, Kina “planira predložiti uvođenje putovnica za cijepljenje”, što bi, prema kineskoj strani, moglo olakšati putovanje između država.
Napomena: sastanak na Aljasci održat će se u sjeni najnovijeg dramatičnog zaoštravanja stanja američko-ruskih odnosa nakon jučer objavljenog intervjua američkog predsjednika Joe Bidena, u kojem je ruskog kolegu nazvao ni manje ni više nego – ubojicom. Sastanak na Aljasci treba prije svega smatrati pokušajem Bidenove administracije da s Kinom uspostavi održive i uzajamno korisne odnose na gospodarskom planu, ali, možda, i kao svojevrsnu „mrkvu“ zbog koje bi Peking odustao od daljnje gradnje strateških odnosa s Moskvom – jer ratovati na dva fronta s globalnim velesilama teško je i za Sjedinjene Države – suočene s brojnim i unutarnjim i vanjskim problemima. Međutim, ako je to drugo uistinu cilj – teško je vjerovati u njegov konačni uspjeh. Kini Rusija treba barem jednako toliko koliko Rusiji Kina. Kina je, naime, u svim novim strateškim dokumentima Washingtona definirana kao glavna dugoročna prijetnja američkim nacionalnim interesima, i jedina zemlja koja na globalnoj razini istodobno može projicirati i svoju vojnu i ekonomsku silu.
Ukoliko se malo vratimo Trumpovim riječima iz njegovog mandata ali i predizborne kampanje, vidimo kako njegove teze o tome, da Biden i tim ključnih demokrata žele Ameriku okrenuti Kini – možda i jesu dijelom pretjerane, ali, sada se, niti 100 dana nakon početka Bidenovog mandata, pokazuje kako u njima možda ipak ima „zrno“ istine.
Ovo što sada radi Biden, u svakom je slučaju jasan odmak od Trumpovog strateškog koncepta Amarica First i zaokret (bolje reći povratak) Amerike prema globalizmu. Koliko će SAD u globalnoj utakmici uspjeti parirati zahuktaloj Kini – poglavito ukoliko se njihovi ekonomski odnosi iznova uspostave na po obje strane zadovoljavajuću razinu, pokazat će samo vrijeme. Ali već je sada jasno kako je Washingtonu, da bi Kinu eventualno i mogao gospodarski obuzdati, nužan i snažan politički presing na Peking, zajedno sa svim američkim saveznicima i partnerima (iako niti tada to ne bi jamčilo konačan uspjeh). Međutim, to onda, opet, nikako ne bi bilo prihvatljivo za kinesku stranu, koja bi normalizacijom ekonomskih odnosa u takvim negativnim političkim uvjetima, zapravo, „pilila granu na kojoj sjedi“, spašavajući SAD koji joj „radi o glavi“. Dakle, sve se opet vrti u nekakvom „začaranom krugu“ iz kojeg je teško pronaći izlaz.
Jer i zdrava logika i povijesno iskustvo ukazuju kako bez normalnih političkih odnosa ne može biti govora niti o bilo kakvoj strateškoj i dugoročnoj gospodarskoj suradnji – koja, zapravo, u ovom slučaju – treba i SAD-u i Kini. Ali SAD-u svakako više s obzirom na golemo kinesko tržište i njegovu apsorpcijsku ali i ekspanzijsku moć.
