Liz Truss: SAD mora dobiti republikanskog vođu koji će naoružati Ukrajinu za nokaut Rusije

Zoran Meter

Većina nas se još sjeća bivše britanske premijerke Liz Truss, ako ni po čemu drugom, a ono po jednom od najkraćih mandata u povijesti te zemlje.

Jučer se Lizz Truss oglasila autorskim tekstom u utjecajnom američkom mediju The Wall Street Journal (WSJ) iz kojeg izdvajam najzanimljivije dijelove:

„Koliko god se većina nas sjeća, SAD su vodile slobodni svijet. Tijekom Hladnog rata, primjerice, američka je moć bila ta koja je uspješno odbila komunističku prijetnju iz Sovjetskog Saveza. Radeći u tandemu s britanskom premijerkom Margaret Thatcher , predsjednik Ronald Reagan bio je nepokolebljiv, nazivajući Sovjetski Savez “carstvom zla”. Svijet bi imao koristi od više takvog američkog vodstva danas. Nadam se da će republikanac biti vraćen u Bijelu kuću 2024. Mora postojati konzervativno vodstvo u SAD-u koje se usuđuje neprijateljske režime nazivati ​​zlima i prijetnjom jer svijet treba američko vodstvo.“ – napisala je Liz Truss u WSJ.

Moskva je uljuljkana u iluziju da se njezine oružane snage mogu oduprijeti moći Washingtona. Ali Zapad mora dati Ukrajini oružje potrebno da zada nokautirajući udarac Rusiji. To bi bila izravna poruka ruskim autoritarnim pokroviteljima u Kini i Iranu,” – napisala je Truss.

Pozvala je na pružanje kvantitativne vojne prednosti Kijevu kako bi “vaga prevagnula na stranu Ukrajine”. Osim toga, nastavila je, potrebno je ubrzati proces pristupanja ove države NATO savezu.

Smatra kako se Zapad previše uljuljkao kada je SSSR izgubio Hladni rat i raspao se, vjerujući “da je pobjeda slobode i demokracije vječna”, ali to nije tako. Dala je i primjer: Kina je primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) pod povoljnim uvjetima, ali sada je Xi Jinping , “proglašen doživotnim vladarom”, “ugušio demokraciju i slobodu govora u Hong Kongu i predvodio zlostavljanja ljudskih prava u provinciji Xinjiang.”





Osim toga, Iran podržava Hamas i druge militantne skupine i radi na svojim nuklearnim sposobnostima, dok SAD “uzalud čekaju da Teheran potpiše Zajednički sveobuhvatni plan akcije o nuklearnom sporazumu”. Truss je upitala je li iznenađujuće da vlade tih zemalja “djeluju nekažnjeno” uz malo osude drugih država.

“Tijekom Hladnog rata, SAD je predvodio savez zemalja slobodnog svijeta, uključujući Britaniju i Japan, kontrolirajući izvoz u Kinu i komunističke zemlje istočne Europe. SAD mora ponovno voditi slobodni svijet osiguravajući da ne izvozimo tehnologiju ili robu koja bi se mogla koristiti protiv nas – ekonomski NATO.”

Zaključak

Kako god bilo Truss je sada ipak samo bivša britanska premijerka. Možda je tako i bolje, jer gurati svijet u Treći svjetski ili nuklearni rat nije previše pametno.





Što se pak tiče njenog lamentiranja za novim konzervativnim američkim vođom koji će “neprijateljske režime nazivati ​​zlima i prijetnjom jer svijet treba američko vodstvo” – kao da upravo to isto sada ne čini i Bidenova administracija, uz to i plešući na samom rubu oštrice neposrednog vojnog sučeljavanja SAD-a s Rusijom na tlu Ukrajine? 

Svojedobno je, dok je još bila premijerka ili u samoj predizbornoj kampanji (ne sjećam se točno ali to u ovom slučaju nije važno), na upit novinarke bi li pritisnula dugme za nuklearni napad na Rusiju pod određenim uvjetima, spremno odgovorila potvrdno, bez imalo političke zrelosti i mudrosti koju takvo pitanje zahtjeva. Kako neki školarac koji se pred ostalim učenicima želi pokazati snažan, hrabar i odlučan u obračunu s nekim po snazi sebi ravnim, bez potrebe racionalnog promišljanja o posljedicama koje to može imati.

Ali za razliku od pučkoškolaca, političarima je, poglavito na tako visokoj dužnosti racionalizam nužan, a ne da mu je supstitut dječačko hvastanje.

Truss je na navedeno pitanje mogla jednostavno odgovoriti kako o takvim stvarima zajednički odlučuje najviši politički i vojni vrh zemlje na temelju pouzdanih informacija, analiza i procjena, a kada bi one ukazivale na nužnost takvog čina onda bih to poduzela, …, Ili pak, da prije nečeg takvog treba pokušati učiniti sve s ciljem izbjegavanja nuklearnog rata i sl.

Nije pritom zakazao PR Liz Truss, jer nema toga tko te može pripremiti za baš sva novinarska pitanja. Nešto je ipak stvar i političke inteligencije koju osoba na visokoj dužnosti ili na nju pretendira jednostavno mora imati. Mora se u javnim nastupima umjeti  snalaziti kao riba u vodi, mora znati improvizirati ili pak lukavo izbjeći odgovor „govoreći puno a ne kazavši ništa“.

Uostalom, što se tiče naoružavanja Ukrajine suvremenim i ubojitim oružjem, što Truss u svom navedenom tekstu traži od budućeg američkog predsjednika iz redova republikanaca, i sama je to isto mogla učiniti dok je bila na čelu nuklearne sile – Velike Britanije. Mogla je naoružati Ukrajinu svim i svačim – od suvremenih zrakoplova pa do tog istog razarajućeg oružja za masovno uništenje. Naravno – nije to mogla učiniti sama, ali takvo što nije dolazilo niti iz njenih usta u smislu prijedloga.

Na sreću, racionalne, i nadasve iskusne snage koje u Londonu vuku sve konce i koje jako dobro znaju kako svijet funkcionira i kakvi su u njemu realni odnosi, na vrijeme su shvatile državnički potencijal Liz Truss pa joj je mandat na premijerskoj dužnosti bio jedan od najkraćih u povijesti – od rujna do listopada 2022. godine.

Uostalom, lako se u medijima razbacivati tvrdim, radikalnim riječima. Problem je kada za takva rješenja moraš preuzeti odgovornost, pri čemu o njima ovisi sudbina ne samo tvog naroda, već – u konkretnom slučaju – i čitavog svijeta.

Na muci se poznaju junaci – kaže mudri narod. A pred mukom, obično, prvi posustaju oni koji se najviše busaju u prsa.

Komentari

komentar

You may also like