“Predsjednik uvijek govori iskreno, govori izravno. On govori jasno i govori u ime svih nas.”
Zoran Meter
Ne stišava se bura oko nedavne izjave američkog predsjednika Joe Bidena o kineskom vođi Xi Jinpingu kao „diktatoru koji ne zna da mu špijunski baloni lete iznad Amerike“ i kojeg je on osobno (Biden) vojsci zapovjedio srušiti, a koja je uslijedila samo dan nakon što je s optimizmom procijenio budući razvoj američko-kineskih odnosa u kontekstu tek završenog posjeta državnog tajnika Antonyja Blinkena Pekingu (danas tjedan dana), kojeg je ocijenio uspješnim.
Podsjećam kako je kinesko Ministarstvo vanjskih poslova, kroz riječi svoje glasnogovornice Mao Ning, odmah nakon Bidenove izjave izrečene na predizbornom skupu u Kaliforniji gdje su se prikupljala novčana sredstva američkoj strani uputilo oštar prosvjed, nazvavši Bidenove riječi “očitom političkom provokacijom” i „apsurdnim i neodgovornim“, i pritom izrazilo kinesko „snažno nezadovoljstvo i protivljenje”.
Nije tajna kako Bidenova administracija želi normalizirati odnose s Kinom u mjeri koja odgovara američkim interesima u smislu sprječavanja izbijanja međusobnih vojnih incidenata, ali i u nastavku trgovinske suradnje u područjima izvan sfere visoke tehnologije u kojoj je Kina najveći američki globalni konkurent u 21. stoljeću.
Biden pod pritiskom republikanaca
Što je značila Bidenova spomenuta nagla eskapada u Kaliforniji ne znamo, ali znamo da je prilično velik broj utjecajnih republikanaca oštro kritizirao Blinkenov posjet Pekingu ali (već dugo) i ukupnu Bidenovu politiku prema Kini, koju, blago rečeno, smatraju popustljivom.
Biden, naime, osim trgovinskih razloga tj. velike američke ovisnosti o kineskim proizvodima široke potrošnje i u kontekstu sadašnje visoke inflacije, stabiliziranjem američko-kineskih odnosa želi spriječiti i daljnje jačanje savezništva između Kine i Rusije – svjestan što to znači za globalne geopolitičke procese i odnose snaga tj. ukupne američke interese u svijetu.
Također znamo da se slijedeće godine u Sjedinjenim Državama održavaju predsjednički izbori pa mogu biti samo dvije stvari „u igri“ zašto je Biden u Kaliforniji kazao to što je kazao – što je mnoge iznenadilo a službeni Peking razljutilo (Peking je, iako može „progutati“ razne kritike po pitanju svoje ukupne politike, tradicionalno vrlo osjetljiv na izjave ovakvoga tipa u odnosu na svoje visoke državne dužnosnike).
Dva razloga za Bidenove neugodne riječi
Prvi razlog bila bi Bidenova pretjerana predizborna „zaigranost“, kada se, nerijetko, u dnevnopolitičke svrhe zna izgovoriti i ono što se baš uvijek i ne misli – u želji da se svidi široj javnosti odnosno ciljanom biračkom tijelu.
Drugi razlog mogao bi biti puno ozbiljniji i značiti kako je Biden pod pritiskom republikanaca reterirao, odnosno da njegova administracija i predizborni tim smatraju kako će pokušaj normalizacije odnosa s Pekingom prouzročiti više štete nego koristi po pitanju izbora iduće godine.
Naravno, uvijek bi, i na prvom mjestu trebali biti interesi američkih građana, ali, kao i više-manje svugdje u svijetu, interesi očuvanja ili osvajanja vlasti imaju prioritet nad interesima samih građana i oko toga ne treba biti licemjeran. To je jednostavno tako. Rezultat „zadane zakonitosti“, a u stvari stanja ljudske svijesti od njegovih prapočetaka do danas, usmjerene na moć, gramzivost, vladavinu nad drugima i druge grijehe nespojive s brigom za male i obične ljude kojima u pravilu ostaju „mrvice sa stolova gospodara“.
A da bi upravo ovaj drugi razlog mogao prevladati kao uzrok neočekivanih Bidenovih uvreda na račun svog kineskog kolege (precizirajmo, nije ga spomenuo imenom ali je čitav kontekst Bidenovih riječi nedvojbeno ukazivao na koga točno misli) svjedoči i nedjeljni intervju američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena za CBS-ovu emisiju „Face the Nation“.
U njemu je Blinken jučer stao uz predsjednika Bidena, tim povodom kazavši slijedeće:
“Predsjednik uvijek govori iskreno, govori izravno. On govori jasno i govori u ime svih nas.”
Blinken, koji je inače u Pekingu dočekan hladno, odnosno diplomatski suzdržano iako ga je osim kineskih kolega iz sfere vanjske politike primio i osobno čelnik te zemlje Xi Jinping nakon što se prethodno medijski dugo raspravljalo hoće li se to dogoditi, nije se u jučerašnjem intervjuu uopće trudio povući ili ublažiti Bidenove komentare.
“Glavna svrha (Blinkenovog posjeta Pekingu) bila je unijeti veću stabilnost u vezu. Imamo obvezu, a mislim da Kina ima obvezu odgovorno upravljati tim odnosom, kako bismo bili sigurni da duboke razlike koje imamo ne prerastu u sukob.” – kazao je američki državni tajnik.
“Ali jedna od stvari koje sam rekao kineskim kolegama tijekom ovog putovanja bila je da ćemo nastaviti raditi stvari i govoriti stvari koje vam se ne sviđaju, kao što ćete i vi, bez sumnje, nastaviti raditi i govoriti stvari koje se nama ne sviđaju.”
Ništa od željenog detanta
Dakle kajanja zbog Bidenovih riječi kod Blinkena očito nema, što znači kako nema niti uvažavanja kineskog oštrog prosvjeda.
U takvim okolnostima novi summit na vrhu dvojice vođa, poput onog na summitu G20 u studenom prošle godine na Baliju (kada su i dogovoreni potezi koji bi trebali dovesti do poboljšanja odnosa a što je spriječilo obaranje kineskog balona u veljači) nemoguće je očekivati.
Također je jasno kako nikakav detant (deeskalacija, ili popuštanje napetosti) nije moguć u dogledno vrijeme, barem ne do američkih izbora. A i tada, isključivo ako pobjedi demokratski kandidat, jer su republikanci a priori protiv toga (barem ono desnije krilo).
Za sada je za mjesto demokratskog kandidata najizgledniji upravo Joe Biden, iako ima i drugih, od kojih se najozbiljnijim čini Robert Kennedy mlađi, 69-ogodišnji nećak ubijenog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja.
Mnogi ga nazivaju kontroverznim, jer, između ostalog, oštro kritizira i Bidenovu politiku prema Ukrajini i Rusiji, ali i otvoreno govori kako će istina o tome tko je ubio njegovog strica 1968. (a tvrdi da su to američke tajne službe, preciznije CIA) izići na vidjelo. Inače je, kako ga se medijski predstavlja, pobornik teorija urota, poput one iz 2005. g. da su pojedina cjepiva povezana s autizmom.
Kako god bilo i koliko mu god šanse na predizborima Demokratske stanke bile male, činjenica je kako mu je u posljednje vrijeme popularnost počela rasti. Ali daleko je to još do one Bidenove, iako se ona srozala na najniže razine u povijesti u odnosu na bilo kojeg američkog predsjednika od kad postoje službena praćenja takvih podataka. Čak i ispod od svih sotoniziranog Donalda Trumpa u vrijeme pred kraj njegovog predsjedničkog mandata.
Zato i ne čude Bidenova „vrludanja“ oko Kine i odnosa s tom mega-državom, najvećim globalnim suparnikom SAD-a u 21. stoljeću u svim segmentima.
