Kineski čelnik Xi Jinping boravi u službenom posjetu Francuskoj, a osim te zemlje, na europskoj mini-turneji posjetit će još samo Mađarsku i Srbiju – s tim da potonja čak niti nije članica EU-a. Jasan je to znak kompleksnosti nagomilanih problema između Kine i Europske unije, što je pak posljedica još većih problema u američko-kineskim odnosima koji su se prije ili kasnije morali reflektirati i na one prvo spomenute.
Međutim, Francuska, očito, za razliku od Njemačke čiji se odnosi s Pekingom ubrzano pogoršavaju i čemu ton zadaje i u čemu prednjači vanjskopolitički resor te zemlje na čelu sa „zelenom“ šeficom diplomacije Annalenom Baerbock – ima dozvolu Washingtona za određenu autonomiju kada je riječ o njenim gospodarskim odnosima s Kinom. Naravno – dostatno ograničenu, prije svega u sferi visoke tehnologije, na što su Sjedinjene Države izrazito osjetljive s obzirom kako su Kinu strateški i doktrinarno proglasile svojim najvećim globalnim konkurentom u 21. stoljeću, i u čemu će glavnu ulogu imati (i već ima) upravo njihova borba u IT sektoru.
Ali konkurencija ne znači i prekid ekonomske i trgovinske suradnje u onim drugim sektorima koji su od zajedničkog interesa. Tako, za razliku od primjerice Rusije koju je SAD strateški definirao kao najvećeg američkog neprijatelja u sferi nacionalne sigurnosti što a priori sprječava šanse za bilo kakav razvoj gospodarskih odnosa (osim zadržavanja pojedinih starih koji su u američkom interesu), Washington u kontaktima s Pekingom traži iznalaženje modaliteta za nastavak trgovinske suradnje s obzirom na veliku trgovinsku međuovisnost. Ali i u tom smislu stanje postaje sve teže, jer se breme geopolitičkih suprotstavljanja i potpuno različitih vizija svijeta i njegove budućnosti sve više reflektira i na ekonomiju i međusobnu trgovinu dviju mega-država.
Biden Macronu dao ograničenu autonomiju
Američki predsjednik Joe Biden, kojeg njegov francuski kolega Emmanuel Macron bespogovorno sluša kada je riječ o vanjskoj politici odnosno globalnim geopolitičkim temama (što je Washingtonu i najvažnije), od Macrona zauzvrat traži nešto kada je riječ o njegovim kontaktima s kineskim državnim vrhom. Zahtjeva od njega vršenje pritiska na Xi Jinpinga da zaustavi kinesku potporu Rusiji, prije svega onu vojnu koja joj koristi u ratu u Ukrajini, kao preduvjet za nastavak i više nego respektabilne francusko-kineske ekonomske suradnje.
Međutim, Peking je postao prevelik globalni igrač i na takve sheme s ucjenjivačkim prizvukom on više nije bespogovorno spreman. Taktika, ako već ne i čitava strategija od strane Europe u tom se smislu treba mijenjati ako se teže zadržati željeni odnosi, barem i u ovakvim ograničenim uvjetima kakvi su sada – kao posljedica geopolitičkih borbi globalnih teškaša.
Hoće li Macron, koji u vanjskoj politici sve više zauzima položaj planetarno poznatog francuskog cara Napoleona (samo da ne bi na kraju tako i završio!), imati osjećaja i smisla za navedene nužne promjene, ili će pak ustrajavati na politici suparništva i krenuti u rat protiv kineskog cara Xi Jinpinga tek ćemo vidjeti. Ali pregovori će, to se svi slažu – biti vrlo teški, a nazočit će im i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. U svojstvu svojevrsnog Bidenovog nadzornika (da se Macron sa Xijem ne bi previše zaigrao), ili pak u želji da osigura određene benefite i za Europsku uniju – prosudite sami.
Tako medij Politico (njegova europska inačica) danas piše kako ni šampanjac koji teče, ni svjetlucavi lusteri u Elizejskoj palači na večerašnjem banketu neće moći zasjeniti jednu očiglednu istinu: onu o dva cara koji se pripremaju za borbu.
Hoće li konjak ostati samo na francuskim policama?
U tom kontekstu podsjeća kako zapad optužuje Xija – najmoćnijeg kineskog vođu nakon Mao Zedonga – za pomaganje Vladimiru Putinu u ratu u Ukrajini isporučujući tehnologiju i opremu za rusku vojsku. Istodobno podsjeća i da su Europska unija i Kina „na rubu pravog trgovinskog rata“ i da je „Macron tjerao Bruxelles da bude oštriji prema Kini zbog preplavljivanja tržišta jeftinim električnim automobilima“.
Međutim, Xi Jinping je s tim u svezi zaprijetio uvođenjem carina na francuski konjak, „što je bolna gesta koja je francuskom predsjedniku i njegovoj domaćoj industriji alkoholnih pića ostavila gadnu glavobolju“.
Dodao bih da će, ukoliko ostane bez golemog kineskog tržišta, francuski brandy teško pronaći nove kupce pa mu prijeti ostanak na policama domaćih trgovačkih lanaca ili ugostiteljskih objekata. Kina je početkom godine najavila reviziju navodno dampinških ugovora o uvozu europskih alkoholnih pića, pa bi europske žestice mogle doživjeti sudbinu australskih vina koja su zbog sankcija Cenberre na kineski ugljen izgubila mjesto na kineskom tržištu. Kako je njemačka nedavno najavila reviziju velikih ugovora o nabavi osjetljivih kineskih medicinskih instrumenata, trgovinski rat između EU-a i Kine približava se velikim koracima, osim ukoliko se nešto uskoro žurno ne promijeni.
Kina ima „stražnja vrata“ za put u Europu
Kako pak navodi američki Bloomberg, golema kineska ulaganja osigurala su Pekingu ‘stražnja vrata’ u Europu. Naime, riječ je o ukupno 15 milijardi dolara vrijednih kineskih investicija u Mađarsku i Srbiju, pa se posebna pozornost svjetskih politologa i ekonomista posvećuje razgovorima Xi Jinpinga s mađarskim i srbijanskim čelnicima. Stručnjaci Srbiju i Mađarsku već nazivaju “stražnjim vratima” Kine na europski kontinent.
Primjerice, u Mađarskoj su Kinezi pokrenuli veliku proizvodnju automobilskih baterija, a u Srbiji su uložili u rudarsku tvrtku za proizvodnju bakra. U idućim godinama, predviđaju stručnjaci, iznos tih ulaganja i broj zajedničkih projekata samo će rasti.
I za kraj treba podsjetiti kako se sutra u Moskvi održava svečana predsjednička inauguracija Vladimira Putina na novi šestogodišnji mandat na istoj dužnosti. Nakon toga, on će svoje prvo vanjskopolitičko putovanje ostvariti upravo posjetom Kini i svom osobnom prijatelju Xi Jinpingu još tijekom svibnja, pri čemu ruski analitičari bliski Kremlju već sada najavljuju brojna iznenađenja za zapad. O čemu se konkretno radi nema naznaka.
Uostalom, u suprotnom ne bi niti bilo riječi o iznenađenjima. Zato se strpimo još malo, bez suvišnih nagađanja.
