Države članice BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) od samog su se početka ruske invazije na Ukrajinu distancirale od tog rata, pri čemu prve četiri nisu i ne žele sudjelovati u sankcijama protiv Moskve (JAR je oko toga na početku nešto simbolično činila, očito se ne želeći previše zamjerati Zapadu, ali kasnije je također zauzela čvrst neutralni stav). Jasno je i zašto: Rusija i Indija u posljednjih su godinu i pol dana međusobnu razinu trgovine podigle na nikad viđenu, povijesnu razinu, dok, primjerice, Brazil niti ne skriva svoju ovisnost o ruskim umjetnim gnojivima, a sve više uvozi i rusku naftu. O rusko-kineskim odnosima u tom kontekstu suvišno je i govoriti.
Jedan od glavnih tema na dvodnevnom summitu BRICS-a u JAR, od 22. – 24. kolovoza, svakako je i ona o njegovu proširenju. Kako BRICS već sada u sebe uključuje više od 40% svjetskog stanovništva i najbrže rastuće ekonomije svijeta, jasno je kako ovaj summit privlači veliku pozornost i združenog Zapada na čelu sa SAD-om.
O tome ćemo nešto više reći u završnoj velikoj analizi nakon što budu poznati konačni rezultati samog dvodnevnog summita, a sada bih se ograničio na nešto drugo:
vrlo veliku vjerojatnost da se, ukoliko dođe do proširenja članstva (a na pragu istog za prijam čeka čak 20 država, među njima i zvučna imena poput Saudijske Arabije, Irana, UAE, Alžira, Etiopije, Egipta, Indonezije, Argentine), BRICS može prometnuti u novi važni blok nazapadnih zemalja. To onda, naravno, može još snažnije utjecati i na globalne geopolitičke odnose i na geoekonomiju.
Jedan od zemalja koji se na listi čekanja svakako ističe i po svojoj veličini i po svom utjecaju i snazi svakako je Saudijska Arabija, koja je, osim toga, i nikako ne manje važno – uz Rusiju i najveći svjetski proizvođač nafte.
Zemlja je to koja već duže vrijeme – poglavito nakon što je prijestolonasljedni princ Muhammed bin-Salman već de facto krajem prošlog desetljeća preuzeo svu izvršnu vlast u Kraljevstvu zbog bolesti i stare životne dobi njegovog oca, saudijskog kralja Salmana – iskazuje otvorenu želju za diverzifikacijom svojih političkih i ekonomskih interesa (svoje ukupne vanjske politike).
U tom ću se smislu poslužiti tekstom utjecajnog francuskog medija Le Figaro, preciznije riječima bivšeg francuskog veleposlanika u Rijadu Bertranda Besancenota.
Francuski medij konstatira kako je htjenje Saudijske Arabije za ulazak u BRICS novi znak njezine želje da postane samostalni igrač na svjetskoj sceni, što je već pokazao i rat u Ukrajini gdje se Rijad nije pridružio zapadnim proturuskim sankcijama.
Pod ovlastima prijestolonasljednika Mohameda Bin Salmana (MBS), “nije pitanje da Saudijci odustanu od svog strateškog partnerstva sa Sjedinjenim Državama niti da se igraju nesvrstanih, povratkom u BRICS, već diverzifikacijom saveznika žele povećati svoju autonomiju od Washingtona – smatra Bertrand Besancenot.
Dovoljno su realni da znaju da i dalje ovise o američkom sigurnosnom kišobranu, dodaje on. Ali otkrili su da su Sjedinjene Države danas slabije i da paralelno njihova naftna suradnja s Rusijom funkcionira i da im je
Kina već postala glavni trgovinski partner, s kojima ostvaruju međusobna ulaganja.”
Za razliku od prošlih godina, Rijad nije pretjerano zabrinut što se i Iran želi pridružiti BRICS-u, to je zato što je Saudijska Arabija za popuštanje napetosti na Bliskom istoku. “Saudijci vjeruju da im članstvo u BRICS-u daje priliku za protutežu Iranu”, kaže Bertrand Besanceno.
U tijeku su i pregovori o pristupanju Saudijske Arabije Novoj razvojnoj banci (NDB), koju su 2014. osnovale zemlje BRICS-a pod pokroviteljstvom Kine. Poznato je da je NDB stvoren za financiranje razvojne pomoći, osmišljen je da se natječe sa strukturom koju kontrolira Zapad – Svjetskom bankom. Iako je njezina valuta i dalje vezana za dolar, Saudijska Arabija već mjesecima vodi pregovore o dedolarizaciji s Kinom. Peking bi želio plaćati barem dio svoje kupnje saudijske nafte u juanima, a ne u dolarima, budući da je korištenje lokalnih valuta još jedan cilj BRICS-a – navodi francuski medij Le Figaro i dodaje kako još nije poznato hoće li Muhammed bin Salman osobno objaviti pristupanje ili će Saudijska Arabija pričekati rezultate pregovora koji su u tijeku, dajući drugima priliku da objave članstvo kraljevstva u BRICS-u.
Za kraj bih dodao kako unutar samog BRICS-a nema jedinstvenog stava o proširenju članstva. Najviše ga zagovaraju Kina i Rusija, a najviše se opire Indija (iako sada nešto manje nego na početku).
Indiji više odgovara uža struktura gdje ona ima važnu ulogu i gdje se zato lakše dogovarati, nego „razvodnjavanje“ i pretvaranje BRICS-a u nove „ujedinjene narode“ gdje bi vjerojatno rado ušli i njeni suparnici poput Pakistana (iako su i Pakistan i Indija već članice Šangajske organizacije – SCO, i nema većih problema u funkcioniranju iste zbog te činjenice).
Druga zemlja koja nije indiferentna prema proširenju je Brazil, kojemu, primjerice, ulazak Argentine u BRICS „iz ruku izbija“ privilegirani status predstavnika Južne Amerike u toj neformalnoj organizaciji.
Kako god bilo, proširio se BRICS ili ne, njegov će utjecaj u svijetu samo dodatno rasti.
Usudio bih se reći ne samo zbog impresivne veličine brojeva, već još više zbog rasta opasnosti od globalnog geopolitičkog sukoba gdje Sjedinjene Države sve više traže od neutralnih zemalja svrstavanje u svoj blok, a da suprotno tome (i baš zato) jača želja „Globalnog juga“ za samostalnom politikom. Ona ih, smatra ta „globalna većina“, neće uvući u obračune velikih i moćnih, nakon čega bi najveći gubitnici bile upravo zemlje u razvoju, što je povijest već toliko puta dokazala.
