dr. sc. Stjepan Šterc: Veliki obrat: Umjesto pod svjetlima reflektora, političari izloženi borbi za život

7Dnevno

Hrvatsko se toliko očekivano predsjedanje Vijećem Europe u vladajućim političkim i karijernim (karijerističkim) diplomatskim krugovima pretvorilo u ovim teškim kriznim vremenima u pozadinsko nebitno i malo komu zanimljivo djelovanje. Umjesto sigurnih i bogato opremljenih salona, udobnih letova prema Bruxellesu i još udobnijih smještaja, umjesto dolazaka velikih europskih političko-diplomatskih faca u Zagreb, umjesto brojnih tematskih seminara i prezentacija na kojima se “recikliraju” europske vrijednosti, umjesto pokazivanja i dokazivanja pozicija, umjesto svjetla reflektora i izgovaranja u mikrofon velikih misli uz pozadinsku nasmiješenu pratnju svog bez posebnih kriterija izabranog tima i još puno toga umjesto, političko im se diplomatska svakodnevica pretvorila u borbu za život, u borbu za narod, u borbu za gospodarsko preživljavanje i u osnovi u borbu za opstanak i nastavak nacije. Potpuna suprotnost ustaljenom djelovanju zbog kojeg se već dugi niz godina u Hrvatskoj i ulazi u izbornu utakmicu.

Sunčeva obratnica

Školsko nas prisjećanje geografskog pojma obratnica, vezanog uz ljetni solsticij i  okomito usmjeravanje sunčanih zraka prema Zemlji, najveći osjet sunčeve topline u zenitu i sunčev povrat prema ekvatoru i jesenskoj ravnodnevnici, uvelike podsjeća na europsko političko-diplomatski doseg zenita i obratnice. Nije se, istina, dogodio svjesno, planski niti racionalnim odlukama, već je prisilno i krizno uvjetovan pojavom virusa s puno neizvjesnosti. Puno bi se sada pitanja moglo postaviti vezanih uz političku obratnicu i smanjivanje visine Sunca i kuta njegovih zraka, a pogotovo za nastavak po istom modelu vladanja Hrvatskom (kao, uostalom, i Europom) ili konačno nacionalnom u interesu ukupne hrvatske populacije, umjesto gotovo isključivo politički stranačko/partijske privilegirane.

Puno pitanja vezanih uz proračun, nacionalnu razvojnu koncepciju, nacionalnu samostalnost u osnovnim potrebama, nacionalnu sigurnost, stranačko/partijsku isključivost, demografsko nestajanje, iseljeničku izoliranost, prazninu hrvatskih izvangradskih prostora, pozicijsku obrazovanost i uskoću, sebičnost i puno još toga sličnog traži odgovore, ali sada nisu vremena za njih dok Hrvatskom i svijetom vlada kriza velikih razmjera, uvjetovana još uvijek nepoznavanjem osnovnih zakonitosti i smjerova djelovanja. Znanost će kao i uvijek doseći rješenja, a potom slijedi povratak pitanjima i novom konceptu hrvatske države.



Selektirani svijet 

Nevjerojatan zaokret i preokret iz zamišljenog irealnog političko-diplomatskog europskog izrazito birokratiziranog i posebno selektiranog svijeta u stvarnost u kojoj ljudi svakodnevno odlaze i u kojoj nema selekcije odlazaka i zaštićenosti prema pozicijama, nasljednim ideološkim pristupima, materijalnim stečevinama i slično, već su vjerojatnošću odlaska zahvaćeni uglavnom svi. Krizna vremena puno toga potvrđuju, pokazuju i dokazuju i konačno poništavaju iluziju kako se Hrvatskom (ili bilo kojom drugom zemljom, nacionalnom državom ili nacijom) može upravljati isključivo s političkim determinizmom, u kojem su stručno-znanstvena spoznavanja, predlaganja i rješavanja usputna, nebitna, najamna ili samo ukrasna u dokazivanju i pokazivanju političko-diplomatskog univerzalizma. Pogotovo to vrijedi za krizna upravljanja europskim institucijama, koja se upravo ovih naših kriznih virusnih dana pokazuju potpuno nespremnima, zakašnjelima i općenito u odnosu na nacionalna nebitnima i nepotrebnima u onom pravom strateškom smislu.

Krizna vremena uz nacionalne odluke traže i vodeću ulogu na javnoj sceni stručnih tumačenja pa se osim nebitnosti predsjedanja Vijećem Europe ona potvrđuje i u odnosu na znanost. Zar su trebale krize ovakvih razmjera da bi hrvatska i ostale europske politike shvatile da i u ne-kriznim vremenima temelj njihova političkog odlučivanja i diplomatskog pregovaranja (prigovaranja) i postupanja trebaju biti život, narod, gospodarstvo i nacionalna država, društvo i prostor? Doseg obratnice upravo gledamo, a novi se zenit očekuje s protokom vremena i promjenom godišnjih doba ili u političkom smislu promjenom visine Sunca.

Navikavanje na smrtnost

Dolazak i zbrajanje smrtnosti uzrokovane virusom postala nam je svakodnevica i razlog svih mogućih gospodarskih, društvenih i prostornih zastoja, zabrana i provedbenih restriktivnih političkih i inih mjera. Kolektivna zabrinutost dosegla je nevjerojatne razmjere i zaustavila hrvatsku i europsku političku idilu, ali i vratila vrijednosni zaboravljeni sustav u kojemu su neposredno okruženje, jednostavni postupci, duhovna snaga i filozofija obične svakodnevice postali vrijednost i smisao. Obrat kozmičkih razmjera ili jednostavno potrebni i očekivani prijelaz iz ideologizirane matrice upravljanja u stvarnost koju svatko treba razumjeti i njezinim se potrebama prilagođavati. Apsolutno svatko, neovisno o poziciji, materijalnim i financijskim razinama, umišljenoj važnosti, nasljednosti i ostalim dohvaćenim datostima, i upravo će nacionalne države i posebno vlade formirane prema potrebama svojih populacija usmjeravati odgovornost, kako teret obnove i opstanaka ponovo ne bi na svojim leđima nosili uvijek isti. Krizno usmjeravanje postojeće društveno-političke iluzije u stvarnost sa Suncem u zenitu.

Kad se već svakodnevno zbraja smrtnost u Hrvatskoj i drugdje po svijetu uzrokovana koronavirusom, zavirimo samo malo i u službenu hrvatsku demografsku statistiku za mjesec siječanj ove 2020. godine. Statistika u nizu Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske službeno navodi 4987 umrlih osoba u samo mjesec dana! Dnevno je, dakle, odlazila čak 161 osoba! Razlozi su različiti, od bolesti, pogibija do starosti i nikad nikom nije iz političkog, javnog i sličnog sustava palo na pamet održati konferenciju za novinare o prirodnom nestanku hrvatske populacije ili iskazivati zabrinutost za budućnost zemlje kojom upravljaš.

Doseg političke obratnice u kriznim virusnim vremenima i usmjeravanje na bezrezervnu borbu za život morat će konačno i bez ikakvih predrasuda promijeniti paradigmu odnosa prema hrvatskoj demografskoj problematici. Navikavanje Hrvatske na smrtnost i demografski nestanak kao normalni slijed zbivanja najgori je mogući obrazac političkog djelovanja i nikoga ne može ekskulpirati od nečinjenja i za vrijeme krize i posebno u mirnijim vremenima. Pozicijsko nametanje osrednjosti u postupanju s problematikom negacija je svega onog što se sada čini u kriznim vremenima po zakonima i logici struke.

Starosni okvir

Starenje hrvatske populacije očekivana je posljedica svih negativnih procesa u proteklom razdoblju vezanih uz stalno smanjivanje nataliteta i reprodukcije, pojavu prirodnog pada i negativne bilance vanjske migracije te izumiranja kao tipa općega kretanja stanovništva. Pokazatelji starosti ukupne populacije kroz odnos mladoga i staroga stanovništva samo su još jedan u nizu pokazatelja koji potvrđuju opću negativnost hrvatske demografske slike.

Na početku devedesetih Hrvatska je bila u tipu dobnoga sastava starost, a već 2001. godine u dubokoj starosti s gotovo izjednačenim udjelima mladoga i staroga stanovništva u ukupnom.

Popis stanovništva 2011. i procjene dobnoga sastava stanovništva za 2018. godinu to jasno pokazuju i u nastavku sa stalnim rastućim udjelom staroga stanovništva (starijeg od 60 godina) i smanjujućim mladoga stanovništva (mlađeg od 20 godina). Izrazito je duboka starost hrvatske populacije realnost, a trendovi dodatno potvrđuju produbljivanje ionako izrazito duboke starosti.

Promatrajući hrvatsko društvo i prostor u cjelini i bez znanstvenog ulaženja u razmatranje osnovnih parametara, trendova i sastava stanovništva, demografska se slika takvom ne čini neupućenima i politički zbrinutima na pozicijama. Međutim, poznajući suptilnost demografske problematike, uzročno-posljedične relacije i osnovne zakonitosti prostorno-demografskih odnosa, moguće je zaključiti kako je ona puno teža nego što podaci pokazuju. Ulazak Hrvatske u izrazito duboku starost još je jedna od ključnih najava budućih sve više negativnih pokazatelja i trendova koji će se morati rješavati u skladu sa znanstvenim najavama. Izrazito je duboka starost zahvatila cijeli teritorij Republike Hrvatske gotovo bez iznimke. Tipizacija dobnog sastava stanovništva po gradovima i općinama s prevladavajućom dubokom i izrazito dubokom starošću morala bi zabrinuti sve jednako kao i prostorna distribucija prirodnog pada stanovništva.

Starenje stanovništva potencirano intenzivnim suvremenim iseljavanjem mladog stanovništva danas je za bilo kakvo planiranje budućnosti limitirajući razvojni faktor i upitnim čini sve sustave u zemlji; od zdravstvenog, obrazovnog, sustava radne snage, financijskog, mirovinskog, ali i svakog drugog. Stanovništvo ili, kako ga danas moderno zovemo, ljudski potencijal temelj je svih razvojnih planiranja, postavljanja koncepcija, modela te pokretač i glavni faktor svih djelatnosti. Svima je ta problematika važna osim nama, iako je Republika Hrvatska demografski među najugroženijim i najstarijim zemljama u svijetu.

Hrvatska politika još razmišlja, važe, procjenjuje i vjeruje u europske vrijednosti, a mladi nam pred očima nestaju prema nekom drugom kraju svijeta, dok nas stari bez poziva napuštaju prema onom vječnom iz kojeg nema više povratka. Kad bi sve bilo tako jednostavno i kad bi sve mogla riješiti ekonomija i zapošljavanje, Njemačka, na primjer, nikad ne bi imala demografskih problema.

Recentna kriza malo toga može u demografskom smislu dobroga donijeti, a starosni okvir u izrazito dubokoj starosti i s gotovo 190.000 osoba starijih od 80 godina samo odnijeti. Zato je ova kriza novi izazov u borbi za opstanak i konačna prilika prihvaćanja realnosti i vrednovanja života kao primarnog smisla političkog djelovanja.

Komentari

komentar

loading...

You may also like