Podtajnica za politička pitanja američkog State Departmenta, stručnjakinja za Rusiju i kuratorica ukrajinske majdanske revolucije iz 2014. godine Victoria Nuland posjetit će Rusiju od 11. do 13. listopada. U Moskvi bi se trebala sastati s dužnosnicima ruskog Ministarstva vanjskih poslova, kao i dužnosnicima iz drugih ministarstava.
O tome je izvijestila glasnogovornica ruskog MVP Marija Zaharova:
“Potvrđujemo kako je postignut dogovor o putovanju u Rusiju od 11. do 13. listopada za zamjenicu američkog državnog tajnika za politička pitanja Victoriu Nuland, na zahtjev američke strane”, napisala je Zaharova na svom Telegram kanalu.
Zanimljivo je kako se Victoria Nuland, nakon nedavnih novih američkih sankcija protiv pojedinih ruskih političara, našla na ruskom sankcijskom spisku – tzv. crnoj listi osoba kojima je zabranjen ulazak u Rusiju tj. dobivanje viza zbog njihovog aktivnog proturuskog djelovanja. Zabrana još uvijek nije povučena ali se to pitanje razmatra, potvrdio je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov.
Ovdje bismo dodali slijedeće: kada se između Moskve i Washingtona dogovore ozbiljni razgovori, a ovaj bi trebao biti takav (dovoljno je reći kako bi na njemu jedna od glavnih tema trebala biti Ukrajina, a razgovarati bi se trebalo i o Siriji i Afganistanu i drugim temama), mogu se učiniti barem kratkoročne iznimke od zabrana ulaska u dvije zemlje. Uostalom, ovdje se radi o visokopozicioniranoj, stručnoj diplomatkinji koja u znatnoj mjeri sudjeluje u kreiranju ukupne američke vanjske politike. Osim toga sigurno je kako ovom prigodom ona ne ide u turistički ili privatni posjet, već samo radi svoj profesionalni posao.
A što se tiče Ukrajine, još se jednom potvrđuje kako je ta zemlja umjesto subjekta – što je bila nekad, već odavno postala objekt – odnosno problem međunarodne politike. Po Kijev je, zapravo, poražavajuće, da će o njegovoj sudbini razgovarati dvije velesile bez nazočnosti ukrajinskih predstavnika. Nešto slično onome, samo puno gore, kada su o sudbini tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu odnosno završetka baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2 odlučivale Sjedinjene Države i Njemačka kroz srpanjski sporazum potpisan u Washingtonu od strane predsjednika Joe Bidena i kancelarke Angele Merkel, i koji je izazvao pravi politički potres u Kijevu, ali i u Varšavi koja je s njim u svemu solidarna. Ne treba imati iluzija oko toga da će Kijev, ukoliko se Moskva i Washington o bilo čemu po pitanju Ukrajine dogovore – to morati i prihvatiti. Ukrajinska vlada u svakom je pogledu potpuno ovisna o Washingtonu i ako bi joj on okrenuo leđa za pretpostaviti je kako ne bi dugo opstala – u političkom, financijskom i svakom drugom smislu.
Posjet Victorie Nuland Moskvi znakovit je i po Bruxelles, koji je svojom proturuskom politikom, dodvoravajući se Washingtonu, paralizirao ukupne odnose EU-Rusija i sveo ih na nulu. Washington sada ima “otvorene ruke” da s Moskvom razgovara i o “sudbini” Europe bez briselskih geopolitičkih mudraca koji su pogrešno smatrali kako će privremenim podilaženjem Bidenu prije ili kasnije ostvariti globalne geopolitičke ciljeve EU koji idu u smjeru strateške autonomije. Kako Washington gleda na EU vidljivo je i kroz nedavni ustroj trojnog pakta AUKUS kroz kojeg je ponižena Francuska izbačena iz igre u Indo-tihooceanskoj regiji i lišena unosnog sporazuma s Australijom o izgradnji podmornica za tu zemlju. U kom smjeru idu navedeni planovi briselskih mudraca jasno pokazuje i aktualna energetska kriza u EU čije posljedice tek dolaze na naplatu, ali i najnovija odluka poljskog Ustavnog suda o primatu poljskog ustava nad pravnim odredbama Europske unije što upravo sada iz temelja potresa EU – ionako načetu britanskim Brexitom, kao i najnovijim usporavanjem rasta gospodarstva nakon početnog oporavka od posljedica pandemijske krize.
Bruxelles se svojom upornom glupom politikom na kraju može dovesti u položaj Kijeva – da će ga malo tko slušati i uvažavati i “unutra” i “vani”.
