Proteklih se sati u medijima, ali i od strane političara naširoko spominju članci 4. i 5. NATO saveza, koji su dio ugovora o osnivanju saveza iz 1949. godine. Naime, poljski predsjednik Duda je rekao da je glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga i Bidena obavijestio da će “vrlo vjerojatno” poljski veleposlanik pri NATO-u “zatražiti pozivanje na članak 4, odnosno konzultacije među saveznicima”. Ova reakcija je odgovor na dva projektila koja su pala 6 km unutar poljske granice sinoć.
Važno je napomenuti da NATO svoje odluke donosi “konsenzusom nakon rasprave i konzultacija”.
Članak 4
Prema članku 4., zemlje članice mogu iznijeti problem pred tijelo NATO-a (Sjevernoatlantsko vijeće) koje donosi političke odluke i raspravljati o njemu sa svojim saveznicima u grupi. U članku se navodi: “Stranke će se međusobno savjetovati kad god je, po mišljenju bilo koje od njih, ugrožena teritorijalna cjelovitost, politička neovisnost ili sigurnost bilo koje od stranaka.” Zapravo je to pripremni članak za članak 5. Članak 4 “također daje NATO-u aktivnu ulogu u preventivnoj diplomaciji osiguravanjem sredstava za izbjegavanje vojnog sukoba”.
Aktiviran je sedam puta otkad je NATO osnovan 1949. Nedavno su ga koristile Latvija, Litva, Poljska, Bugarska, Češka, Estonija, Rumunjska i Slovačka za održavanje sastanaka nakon početnog ruskog napada na Ukrajinu. Države članice nisu obvezne djelovati ako se pozove na članak 4. Turska se, na primjer, pozvala na taj članak 2015. nakon što je najmanje 30 ljudi ubijeno u samoubilačkom napadu blizu granice sa Sirijom. Tada je turska vlada rekla da želi obavijestiti svoje NATO saveznike o mjerama koje poduzima kao odgovor na napad. Nakon sastanka, Sjevernoatlantsko vijeće izdalo je priopćenje u kojem stoji da njegovi članovi “snažno osuđuju terorističke napade na Tursku”, ali nije poduzelo daljnje korake.
Članak 5.
Ovo je najpoznatija odredba NATO saveza i zapravo predstavlja glavnu ideju saveza. Riječ je o predanosti kolektivnoj obrani. “Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih te su stoga suglasne da, ako se takav oružani napad dogodi, svaka od njih, u ostvarivanju prava na pojedinačnu ili kolektivnu samoobranu priznatu člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda, pomoći će stranci ili strankama koje su tako napadnute. Poduzet će to odmah, pojedinačno ili u dogovoru s drugim strankama. O svakom takvom oružanom napadu i svim mjerama poduzetim kao rezultat toga odmah će se izvijestiti Vijeće sigurnosti. Takve će mjere biti prekinute kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovno uspostavljanje i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti”. Klauzula o kolektivnoj obrani primijenjena je samo jednom, nakon napada na Sjedinjene Države 11. rujna 2001. Snage NATO-a su nakon toga raspoređene u Afganistan.
Komentari
