dr. sc. Jadranka Polović: Enormno zaduživanje kod MMF-a: Mafija pomaže oboljelima

To je neoliberalizam „četvrtog stupnja“ kojim je jednim udarcem – krizom COVID-19 – „osigurano“ osiromašenje velikog dijela svjetske populacije. I pogodite tko vam dolazi u pomoć – MMF i Svjetska banka, čiji je krajnji cilj da se razina vanjskog duga (obračunatog u dolarima) poveća.  Na nedavnom sastanku, ministri financija G20 odlučili su “staviti na čekanje” otplatu obaveza servisiranja duga najsiromašnijih zemalja svijeta. Otkazivanje duga kojeg je nemoguće vratiti, dakle, nije predviđeno. Sasvim suprotno!

Geopolitičke posljedice koronavirusa koji pogađaju međunarodnu zajednicu snažno su vidljive. Ozbiljne optužbe oko porijekla koronavirusa između Sjedinjenih Država i Kine pretvorile su se u pravi informacijski rat koji je blokirao međunarodne organizacije, poglavito Vijeće sigurnosti UN-a i Svjetsku zdravstvenu organizaciju kojoj je američki predsjednik Trump obustavio uplate.

U javnosti široko prisutnu dvojbu prema kojoj je virus nastao manipulativnim tehnikama labaratorijskog bioinžinjeringa dugo su odbacivali vodeći svjetski znanstvenici, da bi unazad nekoliko dana sasvim drukčiji, zapravo, vrlo zabrinjavajući stav iznio francuski znanstvenik, Luc Montagneir, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, 2008. godine, koji je upozorio međunarodnu javnost na mogućnost da je COVID-19 stvoren u labaratoriju, na način da su virusu korone pridodate i čestice HIV-a ili AIDS-a. „Koronavirus je djelo molekularnih biologa, a u koju svrhu je to napravljeno nije mi jasno“, zaključio je znanstvenik. (https://www.pourquoidocteur.fr/Articles/Question-d-actu/32184-EXCLUSIF-Pour-Pr-Montagnier-SARS-CoV-2-serait-virus-manipule-Chinois-l-ADN-de-VIH-podcast)

Uslijedila je i optužba kineskog veleposlanika u Moskvi, Zhang Hanhuia prema kojoj se tvrdi da su ugledna kineska znanstvena tijela istražila moguće podrijetlo virusa i  zaključili da virus nije nastao u Vuhanu, već je namjerno donijet na mokru tržnicu. Hanhuia je podsjetio na Roberta Redfilda, čelnog čovjeka američkog Saveznog centra za kontrolu i prevenciju bolesti koji je izjavio kako je moguće da je veliki dio Amerikanaca za koje se vjerovalo da su umrli od gripe, zapravo umro od upale pluća izazvane koronavirusom, i dodao da se Italija nadala kako će otkriti nulti slučaj zaraze ako SAD dozvole eshumaciju nekih od tih ljudi, ali je američka strana taj zahtjev odbila.

Podrijetlo koronavirusa i dalje ostaje vrlo intrigantno sigurnosno pitanje, međutim, ništa manje kontraverzne nisu univerzalno primjenjene odluke o zaključavanju svjetske ekonomije. Naime, svjedočimo neviđenom zaustavljanju gospodarskih aktivnosti, svi predviđaju povijesno nezabilježenu recesiju, goru čak i od Velike depresije ili Velike ekonomske krize s početka 20. stoljeća (1929-1933). Prema procjeni Međunarodnog monetarnog fonda, pandemija koronavirusa gura globalno gospodarstvo u najdublju recesiju u jednom stoljeću, smanjujući svjetsku proizvodnju za tri posto ove godine. MMF je upozorio kako postoje “ozbiljni rizici mogućeg čak i lošijeg ishoda”, zbog “ekstremne nesigurnosti oko snage oporavka”. Naime, mogući su znatno lošiji rezultati rasta “ako mjere pandemije i obuzdavanja duže potraju, stoji u izviješću, a na udaru su osobito zemlje u razvoju zbog politika koje „zaključavaju“ ekonomske aktivnosti i time produljuju neviđenu nezaposlenost. Toliko o službenim „dobronamjernim“ procjenama međunarodnih financijskih institucija koje i same kombiniraju elemente straha i panike zbog COVID-19 zajedno sa sofisticiranim procesima ekonomskih manipulacija.



Sliku nadolazeće mega-depresije, koja nikada u ovakvom obujmu nije postojala u novijoj povijesti, upotpunit će očekivani bankrot malih i srednjih kompanija, uključujući  zrakoplovne kompanije i turističku industriju. Istovremeno su na djelu i zanimljivi procesi, odnosno vrlo živa poslovna aktivnost najvećih svjetskih korporacija, ogromnih monopola (npr. Google, Amazon, AliBaba i drugi) koji kao ludi kupuju jeftine dionice posrnulih kompanija s mogućnošću njihovih spajanja koje će poprimiti divovske razmjere. Riječ je o novoj, još neprepoznatoj razini kapitalizma, koja se odvija pred našim očima i koju bespomoćno promatramo. Naime, ono što svijet doživljava, nalikuje dobro isplaniranoj vojnoj operaciji koja sa sobom nosi vrlo pogubne socijalno-ekonomske posljedice, daleko gore od same bolesti. Nitko se ne miče – socijalna distanca je imperativ Number 1 koji se nameće kao jedino sredstvo za rješavanje globalne krize u javnom zdravstvu, pri čemu se njegovi razorni ekonomski i socijalni učinci za sada zanemaruju. Kako navodi Michel Chossudovsky, u članku „Towards A New World Order? The Global Debt Crisis and the Privatization of the State“, Global Research, April 17, 2020, neizgovorena istina je da novi koronavirus predstavlja izgovor snažnim financijskim interesima i korumpiranim političkim elitama za preokret svjetske ekonomije, na način da globalno pokrenu spiralu masovne nezaposlenosti, bankrota i ekstremnog siromaštva. U tom kontekstu treba promatrati i MMF-ovu “ekonomsku medicinu” čiji je dokazani rezultat globalizacija siromaštva. Stoga treba razmotriti je li koronavirus kriza dio šireg makroekonomskog programa kojeg u ovom trenutku promoviraju međunarodne financijske institucije, naravno i Europska komisija.

Ozbiljno je pitanje – što slijedi? Siromaštvo je budućnost najvećeg broja građana, ne samo u zemljama Trećeg svijeta, vidimo kako i milijuni očajnih Amerikanaca čekaju u dugačkim redovima na hranu. Zanimljivo je analizirati ono što se upravo događa u Italiji u kojoj je ulogu socijalne, intervencionističke države, umjesto neuspješne vlade preuzela mafija. Svakodnevna izvješća potvrđuju da mafija, a ne vlada povećava svoj ugled, time i političku podršku upravo kroz distribuciju besplatne hrane, donacije ostalih potrepština, ali i novca siromašnim obiteljima u karanteni.

Međunarodni monetarni fond koji se sada nameće kao spasitelj čovječanstva budući da je gotovo sto država zatražilo pomoć i kreditne linije, svojim je ekonomskim receptima poznatim kao program strukturnog prilagođavanja, koje provodi desetljećima u Africi, Aziji, Latinskoj Americi, Istočnoj Europi i na Balkanu, zapravo upropastio zemlje u razvoju i razinom nametnutog duga doveo ih do neviđenog siromaštva. Dostatno je spomenuti kako se Bosna i Hercegovina ili ostale zemlje zapadnog Balkana, zahvaljujući upravo receptima MMF-a, WB i EK, nalaze na listi najsiromašnijih zemalja svijeta, čak iza afričkih zemalja.

Masovne mjere štednje koje preporučava ova ekipa pogodovale su padu realnih plaća i drugih vrsta prihoda, i nametnule programe ubrzane privatizacje državne imovine, time pokrenule gospodarski kolaps, siromaštvo i masovnu nezaposlenost. Ove mjere pogađaju i naizgled bogate europske zemlje, primjerice Italiju i Španjolsku, čiji su zdravstveni sustavi kolaborirali uslijed izbijanja pandemije koronavirusa, budući da su u prethodnim godinama provodili zahtjevane mjere štednje jer je njihov javni deficit prelazio granicu od tri posto BDP – recept koji je propisala Europska komisija i Europski pakt za stabilnost. Zahvaljujući tim mjerama ove su zemlje, jednako kao i druge (i Hrvatska) ostale bez rezervi strateške opreme (maske, rukavice, zaštitna oprema za medicinsko osoblje, lijekovi, ali i strateške rezerve hrane). Uslijedio je rat oko maski, otimačina vladinih službenika po kineskim aerodromima koji su jedni drugima otimali već dogovorene isporuke, dakle, divlji zapad, ili, kako bi Marx rekao „najviši stadij imperijalizma“, odnosno neoliberalizma.

U članku Coronavirus – The Aftermath. A Coming Mega-Depression (Global Research, April, 9 2020), autor Peter Koening navodi kako je u vremenu koronakrize MMF nezainteresiran za strukturne prilagodbe jer nema potrebe da međunarodne financijske institucije pregovaraju o zajmu za strukturno prilagođavanje s nacionalnim vladama. U fokusu je globalna prilagodba, zbog čega je mehanizam za pokretanje siromaštva i ekonomskog kolapsa bitno drugačiji i sve sofisticiraniji. Djelomično ili potpuno zatvaranje nacionalnih gospodarstava pokreće se primjenom takozvanih „smjernica Svjetske zdravstvene organizacije“ koje se odnose na trgovinska, prometna i druga vrsta ograničenja, jednostavno rečeno – zatvaranje ekonomije. Važno je napomenuti i pozadinu ovih odluka – snažne financijske institucije i lobističke skupine, uključujući Wall Street, Big Pharmu, Svjetski ekonomski forum (WEF) i Fondaciju Bill and Melinda Gates, bile su uključene u oblikovanje akcija WHO-a koje se odnose na pandemiju COVID-19. Ovo zatvaranje nacionalnih gospodarstava provedeno je širom svijeta počevši s ožujkom, a istovremeno zahvaća nevjerojatan broj zemalja u svim regijama svijeta. Ono je bez presedana u svjetskoj povijesti.

Dakle, na kraju je vrijedno upitati se, zašto se takve odluke donose? Kao prvo, zbog ogromne koncentracije bogatstva u rukama onih i do sada prebogatih 1 posto, destabilizacije malih i srednjih poduzeća u svim glavnim područjima ekonomske djelatnosti, uključujući uslužnu ekonomiju, poljoprivredu i proizvodnju (postaju predmet preuzimanja), erozije, snažnog derogiranja ionako ograničenih prava i prihoda zaposlenika u takozvanim „razvijenim zemljama“ kao i nevjerojatne razine osiromašenja u zemljama u razvoju.

Nepotrebno je reći kako je ova operacija Globalnog prilagođavanja (GA) daleko štetnija od programa strukturnog prilagođavanja MMF / WB na razini država. To je neoliberalizam „četvrtog stupnja“ kojim je jednim udarcem – krizom COVID-19 – „osigurano“ osiromašenje velikog dijela svjetske populacije. I pogodite tko vam dolazi u pomoć – MMF i Svjetska banka, čiji je krajnji cilj da se razina vanjskog duga (obračunatog u dolarima) poveća.  Na nedavnom sastanku, ministri financija G20 odlučili su “staviti na čekanje” otplatu obaveza servisiranja duga najsiromašnijih zemalja svijeta. Otkazivanje duga kojeg je nemoguće vratiti, dakle, nije predviđeno. Sasvim suprotno! Strategija međunarodnih financijskih institucija, koje uključuju i tijela Europske unije sastoji se u izgradnji duga. Važno je uvjeriti (ili ucijeniti) vlade zemalja u razvoju da se odlučno zauzmu za provedbu „spasilačke operacije“ MMF-a.

Financijska i gospodarska kriza bez presedana odvija se na svim razinama vlasti nacionalnih država. Uz visoku razinu nezaposlenosti, ulazni porezni prihodi u razvijenim zemljama gotovo su u zastoju. Tijekom posljednja dva mjeseca, nacionalne vlade enormno se zadužuju, sve su razine vlasti preusmjerene prema zaduživanju na međunarodnom tržištu kapitala. Dug se, već sada je izvjesno, ne može vratiti. U zapadnim zemljama (Sjedinjene Države predvode) došlo je do kolosalnog širenja javnog duga koji se koristi za financiranje „spašavanja“ malih i srednjih poduzeća, kao i mreže socijalne sigurnosti, dakle nezaposlenosti.

Ova će kriza naposljetku potaknuti privatizaciju države. Sve češće će nacionalne vlade biti pod pritiskom enormnog zaduživanja, zbog čega vjerovnici ciljaju de facto privatizaciju cjelokupne državne strukture u različitim zemljama i na svim razinama vlasti, a pod nadzorom moćnih financijskih interesa.

Kako navodi autor, prva razina bit će lokalne administrativne jedinice, poput gradova (od kojih su mnogi već djelomično ili u potpunosti privatizirani, npr. Detroit u 2013.). Američki će milijarderi ponuditi otkup dugova, što znači otkup cijelih gradova. Nekoliko velikih gradova na prostoru Sjeverne Amerike već je na rubu bankrota, primjerice  Vancouver čiji je gradonačelnik već navijestio strah od bankrota svoga grada. Naime, u najvećim američkim gradovima ljudi jednostavno nisu u stanju platiti porez: dug New Yorka za fiskalnu 2019. godinu je nevjerojatnih 91,56 milijardi USD (FY 2019), što je povećanje za 132% u odnosu na 2000. Kućanstva imaju oko 1 trilijun dolara duga po kreditnim karticama, a u SAD-u (kao uostalom i nigdje drugdje) se ne poduzimaju nikakve mjere za smanjenje kamata po dugu na kreditnim karticama. Ovo je scenario koji čeka Europu. Naime, „zaključavanje“ ekonomije koje se trenutno koordinirano provodi osiromašuje i razvijene zemlje i zemlje u razvoju, i doslovno uništava nacionalna gospodarstva. Ovakva praksa potkopava socijalne ustanove, uključujući škole i sveučilišta, a mala i srednja poduzeća vodi izravno u bankrot.

Političke implikacije ovakvih odluka su dalekosežne. Kakve ćemo vlade imati nakon krize? Postoji puno nesporazuma u vezi s prirodom COVIDA-19 – dok neki vide mogućnost za preokret, time i novi početak (priliku za “izgradnju socijalizma” ili “obnavljanje socijaldemokracije”), autor zaključuje da je globalni kapitalizam učvrstio svoj stisak. Strah i panika prevladavaju. Neoliberalizam nije poražen – sasvim suprotno. Država se privatizira, a prevladavajuća tendencija je prema autoritarnim oblicima vlasti. Ovo su pitanja koja moramo riješiti, zaključuje.

 

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like