Forbes piše o zvonjavi zvona za uzbunu koja već počinju zvoniti u inozemstvu i navodi kako je ukrajinska 47. mehanizirana brigada izgubila stotinjak vojnika, pet američkih tenkova Abrams i 40 borbenih vozila pješaštva Bradley
Stanje na ukrajinskim bojišnicama na jugoistoku zemlje teško je za ukrajinske snage već tjednima. Zapravo je sve počelo nakon konačnog priznanja o neuspjehu velike ukrajinske ljetne protuofenzive od strane Zapada, a tek kasnije i samoga Kijeva, a poglavito nakon gubitka ključne utvrde – grada Avdiivke, početkom veljače ove godine. Na to posljednjih dana sve češće upozoravaju brojni zapadni mediji.
Pa iako se dio takvih ranije objavljenih vijesti mogao i morao promatrati i u kontekstu stvaranja dodatnog pritiska, uz onaj politički od strane Bidenove administracije i brojnih emisara iz visokih političkih krugova europskih zemalja koji su posljednjih mjeseci hodočastili u Washington na Zastupnički dom američkog Kongresa da popusti i konačno odobri novu vojnu pomoć Ukrajini (u visini od cca 61 milijarde dolara) – nastavak krajnje upozoravajućih tekstova mnogih utjecajnih zapadnih medija i nakon odobrene pomoći Kijevu od strane Kongresa ukazuje kako je stvar ipak puno ozbiljnije prirode nego što bi to netko mogao pomisliti ili očekivati.
Upozoravajući tekstovi tako stižu od francuskih (Le Mond), ali i utjecajnih američkih i njemačkih medija.
Ovom prigodom treba upozoriti i na najnoviji, jučer objavljeni tekst takve prirode u njemačkom mediju Süddeutsche Zeitung. On navodi kako su ruske snage uspjele probiti ukrajinsku obranu u Donbasu, a da su razmjeri ofenzive vidljivi “čak i na kartama”.
“U početku je situacija bila nejasna, ali sada čak i na karti ovo izgleda kao ruski proboj na frontu u Donbasu. Ukrajinski vojnici se povlače iz triju sela na istoku zemlje,” – piše Süddeutsche Zeitung.
Pozivajući se na svoje dopisnike, dalje navodi da je rusko zapovjedništvo mudro iskoristilo trenutak koji je prethodio dolasku prvih serija američke vojne opreme u Ukrajinu u sklopu novoodobrene pomoći Kijevu.
“Ukrajinska vojska, koja je ionako iscrpljena u pogledu osoblja i vojne opreme, sada je prisiljena uložiti još više napora. U svakom slučaju, proboj – a tako treba okarakterizirati situaciju na ovom dijelu bojišnice – za ukrajinsku vojsku predstavlja problem. Proširenje fronte takvim napredovanjem uvijek znači da je potrebno više vojnika i resursa u tom sektoru, jednostavno zato što je područje u kojem se vode borbe postalo veće.”
Belgija tvrdi da će uraniti sa slanjem F-16 Ukrajini
Strah od nove velike ruske ofenzive
Pojedini njemački mediji pišu i o strahu od nove ruske velike ofenzive, iako se Moskva o njoj službeno nikada nije izjasnila, a kako je to, primjerice, činio Kijev (ali i i njegovi ključni zapadni saveznici) mjesecima prije gore navedene ukrajinske protuofenzive i u kojoj su čak otvoreno govorili o njezinom ključnom smjeru – južnoj, zaporiškoj regiji.
S druge strane američki think tank Institut za proučavanje rata – ISW, navodi kako trenutačna konfiguracija snaga na prvoj crti pokazuje da ruske trupe imaju dvije mogućnosti za širenje svojih dosadašnjih postignuća: prvo, nastavak ofenzive zapadno od Avdiivke.
“Meta ofenzive može biti grad Pokrovsk.“ – navodi se. Napredovanje prema njemu „otkrit će južna krila strateški važnih gradova kao što su Časiv Jar, Slavjansk i Kramatorsk; i drugo, ruske snage mogle bi se koncentrirati na napade u području Časiv Jar,” – smatraju američki analitičari.
Prema navodima njemačkog DW, koji prenosi mišljenje vojnog stručnjaka na Münchenskom sveučilištu Bundeswehra, Carla Masalae iz intervjua za taj medij, u sljedeća dva mjeseca oružane snage Ukrajine suočit će se s “kritičnom” situacijom na frontu. Prema Masali, postrojbe ukrajinske vojske bi hipotetski mogle nastaviti povlačenje prema Kramatorsku. “Ovo će biti katastrofa” — tvrdi njemački stručnjak.
S druge strane današnji pojedini ruski mediji citiraju riječi pukovnika austrijske vojske Markusa Reisnera iz intervjua za njemačku televiziju N-TV koji kaže slijedeće:
“Dinamičnost je vojničkim rječnikom sinonim za to da je situacija ozbiljna i da se vrlo brzo može razviti u neželjenom smjeru. U najgorem slučaju, postoji prijetnja lokalnog sloma ukrajinskog fronta.” To je rekao pozivajući se na riječi vrhovnog zapovjednika ukrajinskih snaga Oleksandra Sirskog.
Zanimljivo je da američki medij Forbes, u tekstu svog komentatora Davida Axea, piše o zvonjavi zvona za uzbunu koja već počinju zvoniti u inozemstvu. On navodi kako je 47. mehanizirana brigada Oružanih snaga Ukrajine izgubila stotinjak vojnika, pet američkih tenkova Abrams i 40 borbenih vozila pješaštva Bradley.
“Ona je pretrpjela stotine žrtava. Izgubila je najmanje 40 od svojih oko dvjesto borbenih vozila i pet od 31 tenka. … Trošak oko dvije tisuće vojnika 47. mehanizirane brigade bio je ogroman. Brigadi je prijeko potreban odmor, ponovno pokretanje i reorganizacija,” – navodi se u tekstu američkog medija. U međuvremenu, dodaje autor, ukrajinsko zapovjedništvo pokušava povući opremu koja je preživjela udar ruskih bespilotnih letjelica.
Kraj Moskve otvorili izložbu sa zarobljenom vojnom tehnikom NATO-a
U sklopu obilježavanja skorog Dana pobjede, u kraj Moskve je ovih dana otvorena izložba s eksponatima zarobljenih oklopnih vozila NATO saveza na ukrajinskim bojišnicama. Ovaj, očito snažni propagandni potez ruskog državnog vrha, podsjeća na sličan Staljinov potez tijekom Drugog svjetskog rata kada su središtem Moskve prodefilirali deseci tisuća zarobljenih vojnika Wermachta nakon njihovog poraza u čuvenoj staljingradskoj bitki. Tada je cilj bilo podizanje morala ratom iscrpljenim stanovnicima Moskve koja je i sama krajnjim naporima bila obranjena nakon sloma najveće njemačke vojne operacije u WW2 – operacije „Tajfun“, koju je 5. rujna 1941.g. pokrenula njemačka Grupa Centar, pod zapovjedništvom generala Fedora von Bocka – gotovo istim Napoleonovim stazama iz njegovog pohoda na Rusiju 1812.g. Ta je njemačka operacija poznatija pod nazivom Bitka za Moskvu.
Iako danas to nije slučaj, i najnovija izložba zaplijenjenog zapadnog oružja itekako služi podizanju morala ruskom stanovništvu, ali još više i njegovom pružanju podrške predsjedniku zemlje Vladimiru Putinu i vojnom vrhu u nastavku rata u Ukrajini.
U tome će im nedvojbeno pomoći i današnja vijest iz zone Avdiivke, gdje su Rusi osvojili još jedan vrijedan trofej: američki M7\M3A3 Bradley Fire Support Vehicle (B-FiST) (info: Telegram kanal Military Informator).
Riječ je o vozilu za izviđanje, motrenje, označavanje ciljeva, navođenje i prilagodbu paljbe iz topničkih sustava pri gađanju sa zatvorenih položaja – s jedinstvenom gusjeničnom platformom.
Meter o tome, da bi Macron francuske vojnike mogao poslati u Odesu
Zaključak
Dana 15. i 16. lipnja u Švicarskoj će se održati pregovori o mirovnom rješenju ukrajinskog sukoba – bez sudjelovanja ruskih predstavnika.
Ciljevi, prije svega SAD-a su privući na konferenciju što više zemalja, prije svega onih utjecajnih, iz Globalnog Juga pri čemu se najviše misli na Kinu, gdje bi se onda, nakon eventualnog usvojenog konsenzusa o uvjetima za mir na po Ukrajinu i Zapad prihvatljivim osnovama, na iduće pregovore pozvala i Rusija koja bi time bila stavljena pred svršen čin ili pred zid jedinstvene međunarodne zajednice.
Hoće li to prestrašiti Moskvu nisam baš uvjeren, tim više, što prije te konferencije, već u ovom mjesecu, Putin putuje u službeni posjet Pekingu i svom prijatelju – kineskom vođi Xi Jinpingu koji čvrsto stoji iza Rusije, ali koji isto tako i dalje iskazuje veliki interes za nastavkom gospodarske suradnje – prije svega sa Europskom unijom. Ova potonja pak to uvjetuje prestankom kineske vojne i tehnološke pomoći Rusiji.
Ali čak i da Kina, kojim čudom Rusiji i Putinu i okrene leđa, i prihvati „švicarski model“ reguliranja ukrajinske krize – ne vjerujem da bi to i najmanje utjecalo na pomake Moskve koji bi išli u smjeru vraćanja Ukrajini već osvojenih teritorija. Oni se mogu vratiti tek vojnom pobjedom Kijeva (time i Zapada), u što danas više malo tko vjeruje, o čemu, uostalom, svjedoči i ovaj tekst.
Puno sam više sklon vjerovati da će Rusija uspjeti teritorijalno zaokružiti one osvojene prostore tj. četiri ukrajinske regije (LNR, DNR, Zaporižje i Herson) koje je i službeno inkorporirala (anektirala) u svoj državni teritorij, na što ukazuju i vijesti o gotovo svakodnevnom ukrajinskom gubitku nekog naselja ili sela u Donbasu.
Ključnu ulogu u svemu sigurno će imati američki predsjednički izbori nakon kojih je tek moguće realno krenuti u smjeru zatvaranja ovoga rata, koji sve više kreće prema opasnoj eskalaciji i neposrednom sukobu Rusije i NATO saveza kojeg nijedna strana ne želi ali koji može početi ukoliko stvari odu predaleko i nepovratno. Za sada to još nije slučaj.
Međutim, bilo kakvi pregovori s Moskvom u sadašnjoj, predizbornoj fazi, za predsjednika Joea Bidena imali bi katastrofalne posljedice pa se oni sigurno neće dogoditi do kraja ove godine. Švicarska konferencija je zapravo priprema za predstojeće pregovore s ciljem jačanja pregovaračkih pozicija Kijeva odnosno Washingtona – ali tek u perspektivi.
Međutim, kako do američkih izbora i preuzimanja novog službenog predsjedničkog mandata (tko god ga dobio) početkom 2025. godine izgledati stanje na ukrajinskim bojišnicama tek ostaje za vidjeti.
Zapadu je do tada ključno spriječiti kolaps ukrajinske fronte i veliki ruski proboj na zapad – u dubinu Ukrajine, izvan spomenutih četiriju regija. Ali kako to učiniti sve je teže pronaći odgovor, osim ukoliko u međuvremenu ne proradi i dubinska, zakulisna diplomacija – daleko izvan svjetala reflektora – što se nikad ne smije isključiti kada je riječ o odnosima nuklearnih velesila kako god oni poremećeni bili (zapravo, i baš zbog toga).
