Na Moskvi je odluka što dalje, kako je to, uostalom, od samog početka vojne avanture u koju je ušla – neovisno je li to učinila jer je bila primorana (kako službeno kaže), ili se radilo o njenoj političkoj egzibiciji s nostalgičnim primjesama i lošim početnim procjenama. Ili je možda riječ i o jednom i o drugom, što mi je nekako i najbliže istini
Rusija, danas, 9. svibnja, slavi svoj najveći nacionalni praznik – Dan pobjede. U susjednoj Ukrajini predsjednik Volodimir Zelenski prošle je godine potpisao zakon prema kojem se taj praznik pomiče na 8. svibnja i nazvan je “Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom”, dok je 9. svibnja postao“Dan Europe” i izgubio status neradnog dana.
To danas zbunjuje ukrajinske građane, pa tako i mnogi stanovnici Kijeva od jutros donose i polažu cvijeće Vječnoj vatri u Parku slave. Kako navodi ukrajinski medij Strana, tu se nalazi i vijenac predsjednika Zelenskog, ali nije poznato kada je položen – jučer ili danas.
I dok su ukrajinski građani zbunjeni i po Googleu traže prave informacije (pojam „Dan pobjede“ danas je najtraženiji na njegovoj tražilici u toj zemlji), zbunjena nije njihova vojska. Ona najveći ruski državni praznik želi zagorčati novim napadima na ruski teritorij, od kojih je ovaj, o kojemu će biti više riječi, sigurno i jedan od najintrigantnijih do sada.
Održana velika vojna parada u Moskvi. Evo što je zastrašujuće rekao Putin
Šok u Gazpromu
Naime, ukrajinske oružane snage napale su najveće petrokemijsko postrojenje u Rusiji – Gazprom Neftekhim Salavat, kako upravo objavljuju ruski mediji. Prijavljeno je da ima štete ali da postrojenje radi normalno. Zanimljivo je, međutim, da se ono nalazi čak 1400 kilometara od teritorija pod kontrolom Kijeva.
Prema navodima mještana, najprije se čuo karakterističan zvuk, a potom i eksplozija.
“Preliminarno je oštećena jedna od instalacija na području industrijske tvrtke. Postrojenje radi normalno,” – prenosi telegram kanal Mash.
„Tvrtka obavlja puni ciklus prerade ugljikovodičnih sirovina i proizvodi više od 150 vrsta proizvoda, uključujući 70 vrsta onih glavnih: motorni benzin, dizelsko gorivo, naftno gorivo, loživo ulje, viskozni naftni cestovni bitumen, sirovine za proizvodnja cestovnog bitumena, sumpora, polietilena visoke gustoće, suspenzijskog polietilena visoke gustoće, etilena, stirena, PSM-E, butilnih alkohola, uree, amonijaka i još mnogo toga,” – izvijestio je Gazprom.
Podsjećam da su noćas ukrajinski dronovi napali i skladište nafte u blizini ruskog grada Anape, u Krasnodarskom kraju, zbog čega je izbio požar koji je, prema navodima gradske administracije oko 11 sati potpuno ugašen, ali je oštećeno nekoliko tankova. Za one koji ne znaju, od Anapea počinje i ruski podmorski plinovod kroz Crveno more „Turski tok“ koji vodi do Turske i plinom opskrbljuje tu zemlju i dijelove jugoistočne Europe (Bugarska, Srbija, Mađarska). Postoji u blizini i još jedan stariji podmorski plinovod koji spaja Rusiju i Tursku – Plavi tok, manjeg kapaciteta od potonjeg.
Dakle, napadi ukrajinskih dronova na Anapu itekako su neugodni kada su u pitanju ruski energetski interesi, ali i logistička opskrba njenih snaga na jugoistoku Ukrajine.
Ukrajina izvlači deblji kraj
Podsjećam da su Rusija i Ukrajina odnedavno počele s međusobnim napadima na energetsku infrastrukturu. Ruska vojska je 8. svibnja pokrenula svoj peti masovni, kako ga Moskva službeno naziva – osvetnički (navodna reakcija na ukrajinske napade te vrste) udar na ukrajinski energetski sustav i elektrane počevši od 22. ožujka.
Kako navodi ukrajinsko ministarstvo energetike, napadi su izvršeni u šest regija – Poltava, Kirovohrad, Zaporižje, Lavov, Ivano-Frankivsk i Vinica.
Kapacitet energetskog sustava Ukrajine pada sve niže, a manjak električne energije raste. Ukrhidroenergo javlja da je 8. svibnja ruska vojska uzvratila napadom na dvije hidroelektrane koje su pretrpjele razornu štetu. Prethodno je DTEK izvijestio o šteti na tri termoelektrane.
“Dvije hidroelektrane su stavljene van pogona. Dana 8. svibnja, tijekom jutarnjeg granatiranja kritične infrastrukture, značajne štete pričinjene su i hidroenergetskim objektima. Danas je cijela hidroenergetska industrija pretrpjela razornu štetu,” – javlja Ukrhidroenergo 9. svibnja.
Kako pak danas navode ukrajinski mediji, u vladi je počela rasprava o povećanju cijena električne energije, što uključuje i povećanje tarifa za građane. O tome je izvijestio v.d glavnog direktor ukrajinskih distribucijskih mreža Artem Martynyuk. Ukrajini, naime, treba više od milijardu dolara da se pripremi za sljedeće jesensko-zimsko razdoblje.
Dakle, zbog velike ruske nadmoći u vojnoj tehnici očito je kako deblji kraj u međusobnom „energetskom ratu“za sada izvlači Ukrajina. Naime ruska vojska u svojim napadima koristi različite vrste raketa raznog dometa i razorne moći, vojne zrakoplove i dronove, dok ukrajinska vojska najviše upotrebljava dronove s obzirom na nedostatak raketa i višestruko manju brojnost tehničku inferiornost zračnih snaga koje zapravo nemaju nikakve šanse za prodor u ruski zračni prostor.
Dva važna nova aspekta
Međutim, najnoviji napadi, a posebno ovaj spomenuti na Gazpromovo najveće petrokemijsko postrojenje, ukazuju na dvije važne stvari: prvo, da je Ukrajina dobila ili razvila dovoljno učinkovite ofenzivne dronove; i drugo, da je nedvojbeno kako joj u navođenju dronova do zadanog cilja pomažu američki satelitski navigacijski sustavi kojima Kijev definitivno ne raspolaže.
Ovo će po Rusiju biti vrlo neugodna spoznaja s obzirom kako njene vojne baze, uključujući i one strateške – razmještene u dubini golemog ruskog teritorija – i same mogu postati mete napada ukrajinskih dronova. Tim više to nitko ne jamči da je 1400 kilometara, koliko su danas preletjele do Gazpromove tvornice – i njihov maksimalan domet. Ako i je, on će se, definitivno, vrlo brzo i povećati. Današnja zapadna tehnologija, uostalom, s tim nema prevelikih problema, a uopće ne treba sumnjati da će Zapad s Kijevom željeti podijeliti.
Na Moskvi je odluka što i kako dalje, kako je to, uostalom, od samog početka vojne avanture u koju je ušla – neovisno je li to učinila jer je bila primorana (kako službeno kaže), ili se radilo o njenoj političkoj egzibiciji s nostalgičnim primjesama i lošim početnim procjenama. Ili je možda riječ i o jednom i o drugom, što mi je nekako i najbliže istini.
Kako god bilo, Kijev je i Vladimiru Putinu i ruskim građanima sigurno donekle uspio pokvariti današnje slavljeničko raspoloženje i ostaviti im gorak okus u ustima kroz spoznaju da je rat još daleko od završetka i da je za bilo kakva slavlja u tom smislu prerano. Iako, ruku na srce, u Rusiji, uključujući i sam državni vrh, malo tko u to i sumnja.
Uostalom, ruski mediji već danima govore o predstojećem novom ukrajinskom terorističkom napadu upravo na ruski Dan pobjede. U ovom ratu teško da više itko ikoga bilo čim i može iznenaditi. Ne vjerujem da bi iznenađenje više bila i uporaba taktičkog nuklearnog oružja, jer se o tome ionako ponovo sve češće govori – i to u najvišim političkim strukturama s obje strane ključnih barikada: onih između Rusije i SAD-a (NATO saveza).
