Sinoć su u Washingtonu Sjedinjene Države i Kina potpisale tzv. prvu fazu trgovinskog sporazuma, čime je, za sada, zaustavljen trgovinski rat između dvaju najjačih gospodarstava svijeta, iako su međusobne carine i dalje ostale na snazi ali će se primjenjivati prema drugačijim modalitetima. Ovdje je bitno naglasiti kako je potpisivanju sporazuma nazočio predsjednik SAD-a Donald Trump, koji je na njega i satvio svoj potpis, dok je s kineske strane to učinio, ne predsjednik te zemlje Xi Jinping, već potpredsjednik kineske vlade Liu He, iz čega se, zapravo, odmah i vidi tko je za ovaj „krnji“ sporazum primarno bio i zainteresiran. Svojevrsno „ne-amenovanje“ ovoga sporazuma od strane čelnika kineske države Pekingu ostavlja mogućnost za kasnije političke „akrobacije“ ukoliko nešto po ovom, jučer potpisanom sporazumu „pođe po zlu“. Xi Jinping na ovaj način, također, sa sebe skida moguće neugodne kritike protivnika potpisivanja sporazuma sa SAD-om na način na koji je to sinoć učinjeno.
A evo što su dvije strane jučer dogovorile:
u okviru sporazuma Kina se u slijedeće dvije godine obvezuje uložiti u kupnju američkih proizvoda 200 milijardi dolara više nego je to bilo 2017.g. (prije trgovinskog rata). To se prije svega odnosi na industrijske i poljoprivredne proizvode, ali i na energetiku, uključno naftu, ukapljeni plin (LNG) i ugljen.
Kina se također usuglasila nabavljati američku opremu za atomske centrale.
Ovdje, svakako, treba dodati i to, da je američkim financijskim institucijama konačno omogućen pristup kineskom tržištu. Do 1. travnja Peking će ukinuti sva ograničenja na inozemni pristup u osiguravajućem sektoru, na tržišta vrijednosnih papira i fjučersa, a američke kreditne agencije dobit će pravo objavljivati rejting kineskih obveznica u nacionalnoj valuti (juan).
Kao jedan od najvažnijih elemenata, svakako, možemo označiti onaj, prema kojemu SAD neće ukidati ranije uvedene carine na uvoz kineskih roba u iznosu od 360 milijardi dolara, ali isto tako njihovo se daljnje povećavanje više ne razmatra. Trump smatra kako je to američki „as u rukavu“ u daljnjim pregovorima s Pekingom i da će se sada promatrati kako će Kina provoditi obveze iz ovog sporazuma.
Smanjenje carina bit će moguće samo nakon prijelaza na drugu fazu sporazuma, o čemu je jučer više govorio ministar financija Steven Mnuchin, smatrajući ovo potpisivanje „velikom pobjedom“, koja će „smanjiti američki trgovinski deficit s Kinom za više od 200 milijardi dolara i što će dovesti do gospodarskog rasta“.
Važan moment jučerašnjeg sporazuma je i pitanje zaštite intelektualnog vlasništva. O njemu je više govorio Trumpov glavni ekonomski savjetnik Larry Kudlow, kazavši, kako je Kina pristala promijeniti svoje pravne procedure s ciljem jačanja zaštite prava intelektualnog vlasništva. To uključuje i mjere kažnjavanja ukoliko se utvrde kršenja.
Ovaj sporazum također donosi oštra ograničenja oko smanjenja tečaja (devalvacije) juana, o čemu je, jučer, prigodom njegovog potpisivanja govorio sam predsjednik Donald Trump.
Kineski potpredsjednik vlade Liu He, potpisani sporazum prokomentirao je slijedećim riječima:
„U Kini se povećava razina standarda stanovništva, rastu narudžbe i zato ćemo mi uvoziti sve više kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda iz čitavoga svijeta. Dogovorili smo se, kako, polazeći od situacije na tržištu kineske tvrtke mogu kupovati američke proizvode za 40 milijardi dolara godišnje. Ako potražnja bude rasla, onda i više. Sada je zadaća vlada – razvijati poslovne uvjete za povećanje gospodarskih aktivnosti“.
U svezi ovoga treba naglasiti kako je potpisivanje sporazuma na svjetska tržišta odmah ubrizgalo novi val optimizma, porasle su vrijednosti dionica na burzama, ali se stanje relativno brzo primirilo. Već danas od optimizma na kineskim tržištima nije puno ostalo: burzovni indeks na šangajskoj burzi pao je za 0,5%, a manji pad bilježe i burze u Hong Kongu, Japanu i Južnoj Koreji.
Jasno je kako ovaj „krnji“ sporazum ne rješava sve bitne probleme u gospodarskim odnosima Kine i SAD-a, ali je isto tako nedvojbeno kako je i donio olakšanje diljem svijeta jer je dosadašnja tendencija jačanja sukoba i međusobno optužujuće retorike na relaciji Washington-Pekin zaustavljena pa i (barem za sada, dok se još „glorificiraju uspjesi“ od potpisivanja dokumenta) okrenuta u suprotnom smijeru.
