Kelly Grieco, poznata analitičarka u američkom Stimson centru, nedavno je za Reuters rekla kako F-16, avion koji se planira poslati Ukrajini, zahtijeva dobro pripremljenu pistu za uspješno polijetanje. Prema njoj, veliki donji usisnik zraka F-16 mogao bi potencijalno progutati krhotine s tla na neuređenim pistama, poput onih koje se često nalaze u Ukrajini. Suprotno tome, sovjetski modeli poput MiG-a 29 domišljato su zaobišli “problem F-16”. Kod MiG-a 29, na primjer, dva ulaza za zrak smještena su visoko na stranama trupa, učinkovito zaobilazeći moguće usisavanje krhotina s tla i, posljedično, oštećenje motora.
Ranije je slično stajalište iznijela još jedna ugledna vojno-analitička institucija. Britanski Royal United Service Institute (RUSI) zaključuje da F-16 zahtijeva duže, ravnije i čišće piste nego što ih Ukrajina trenutno ima.
S druge strane, ruski izaslanik Konstantin Gavrilov, koji predvodi rusko izaslanstvo na pregovorima u Beču o vojnoj sigurnosti i kontroli naoružanja, poslao je upozorenje NATO-u i njegovim članicama. Gavrilov je izjavio da je Rusija spremna primijeniti stroge mjere ako aerodromi NATO-a posluže kao lansirna rampa za borbene zrakoplove prebačene u Kijev. Izaslanik je inzistirao na jasnoj razlici između prebacivanja zrakoplova u Ukrajinu i dopuštanja ukrajinskim vojnim snagama da koriste zračne baze zemalja NATO-a.
Ruski medij Vzglyad (“Pogled”) prenio je izjavu diplomata Gavrilova u kojem se tvrdi da je “NATO primio na znanje” njegov oprez. Gavrilov je prenio da su “zapadni diplomati bez odlaganja prenijeli našu komunikaciju u svoje prijestolnice, prvenstveno Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj”. Gavrilov je dalje dodao: “Ovo ih je zateklo nespremne i očekivano, ostali su bez riječi.”
Moguća ruska protumjera
Ruske snage ne gađaju aktivno ukrajinske zračne luke. Trenutno ove zračne luke ne igraju značajnu ulogu u sukobu. Međutim, ako Ukrajina dobije bilo koji zapadni borbeni zrakoplov, situacija bi se mogla promijeniti, što bi dovelo do potencijalne upotrebe dalekometnih projektila zrak-zemlja od strane ruskog zrakoplovstva. Pod takvim okolnostima, jednostavno gađanje područja gdje su stacionirani ukrajinski F-16 moglo bi biti dovoljno za postizanje njihovog cilja. Fokus ne bi nužno bio na izravnom gađanju zrakoplova ili struktura kontrole zračnog prometa, već na uzletno-sletnim stazama. Jednostavnim nanošenjem štete ili kontaminacije piste (kao što je izlijevanje goriva), moglo bi učinkovito neutralizirati osjetljivije avione.
Izvršenje ove strategije moglo bi uključivati ruski zračni napad, predvođen kombinacijom zrakoplova Su-30/Su-35 i MiG-31. Postavljanje bombi od pola tone ili jedne tone, ili raketa zrak-zemlja, moglo bi stvoriti dovoljno oštećenja od kratera na pisti, čineći je neupotrebljivom na duže vrijeme.
Stajni trap F-16
Problem prljave piste ne utječe samo na nos i usisni sustav F-16. Pod tim uvjetima, podvozje i kotači za slijetanje F-16 postaju manje stabilni, primijetio je Justin Bronk, analitičar zračnog ratovanja pri britanskom Royal United Service Institute. Bronk je istaknuo da se borbeni avion američkog dizajna može pohvaliti uravnoteženim omjerom potiska i težine, održavajući zrakoplov što je moguće lakšim. Ali ova prednost dizajna ima i svoje nedostatke. Tvrdi da lakoća donosi i određenu “osjetljivost”. Trebamo imati na umu da govorimo o dizajnu u američkom ili zapadnom stilu, koji se dosljedno razlikuje od ruskog, tvrdi analitičar. Ruski zrakoplovi Mikojan i Suhoj konstruirani su da funkcioniraju na osnovnim pistama, dok američki zrakoplovi zahtijevaju glatkiju površinu.
Komentari
