Foto: Muhammed Abu Aoun / TheNews2 / Cover Images / Guliver image
Jordanski kralj Abdulah protivi se planovima Izraela da okupira dijelove Gaze ili uspostavi sigurnosne zone unutar enklave, smatrajući da je uzrok krize izraelsko nijekanje “legitimnih prava” Palestinaca, prenijeli su u ponedjeljak jordanski državni mediji.
U komentarima u kraljevskoj palači, kralj je visokim političarima rekao da “vojno ili sigurnosno rješenje” za sukob Izraela i Palestinaca nije moguće. Poručio je da Izrael ne bi smio ratom razoreni Pojas Gaze odsijeći od ostatka palestinskih teritorija.
Kralj je rekao političarima da je “uzrok krize izraelska okupacija palestinskih teritorija i nijekanje legimitnih prava Palestinaca”. “Rješenje počinje odande i bilo koji drugi put osuđen je na neuspjeh i još ciklusa nasilja i uništavanja”, rekao je.
Abdulah je naglasio da već dugo upozorava na izraelska kršenja prava na Zapadnoj obali, s kojom Jordan dijeli granicu, i da bi napadi židovskih doseljenika na palestinske civile mogli “proširiti sukob i gurnuti regiju u ponor”.
Jordan je dom velikog broja palestinskih izbjeglica i njihovih potomaka koji se boje da bi Izrael mogao masovno protjerati Palestince s okupirane Zapadne obale, gdje su napadi izraelskih doseljenika na Palestince naglo porasli od Hamasova napada na jug Izraela 7. listopada.
Abdulah je ovaj mjesec rekao da je jedini put prema trajnom miru obnova pregovora o neovisnoj palestinskoj državi uz Izrael. Pregovori o rješenju s dvije države uz posredovanje SAD-a zamrznuti su gotovo deset godina.
Rumunjska, članica NATO-a, otvorila je u ponedjeljak međunarodni centar za obuku pilota iz savezničkih zemalja za upravljanje borbenim zrakoplovima F-16 (EFTC) koji će biti otvoren svih saveznicima i partnerima, uključivo i Ukrajini tijekom rata protiv Rusije, izvještava Reuters.
Rumunjska dijeli 650 kilometara dugu granicu s Ukrajinom, a tamošnji joj se sukob približio nakon što je Moskva u više navrata napala ukrajinske luke na Dunavu.
Bukurešt je prošle godine odlučio od Norveške kupiti 32 rabljena borbena mlazna zrakoplova F-16, koje proizvodi američka tvrtka Lockheed Martin, nakon što je 2016. od Portugala kupio 17 primjeraka. Rumunjska također namjerava potrošiti 6,5 milijardi dolara kako bi nakon 2030. kupila 32 nova zrakoplova F-35.
EFTC je otvoren u bazi rumunjskog ratnog zrakoplovstva blizu jugoistočnog grada Fetesti, a koristi zrakoplove F-16 koje je osigurala Nizozemska dok podršku pri obuci pruža tvrtka Lockheed Martin sa svojim partnerima.
Centar bi već iduće godine mogao početi obučavati ukrajinske pilote, rekao je nizozemski pukovnik Olivier Bok. “Namjera je također obučavati ukrajinske pilote”, kazao je Bok, dodavši da rumunjski dužnosnici još nisu odredili vremenski okvir, no da bi obuka mogla krenuti “početkom iduće godine”.
SAD je kolovozu odobrio prodaju danskih i nizozemskih zrakoplova F-16 Ukrajini radi obrane od ruskih napadača čim obuka pilota bude dovršena. Ukrajina aktivno traži zrakoplove F-16 kako bi se oduprla ruskoj zračnoj nadmoći.
“Zaista vidim njihovu potrebu da nabave (zrakoplove) F-16”, kazao je Bok. Premda su neki ukrajinski piloti već na obuci u Danskoj i SAD-u, Bok je rekao da im je Rumunjska “bliža domovini i (ima) više-manje isti okoliš”.
Nizozemska ministrica obrane Kajsa Ollongren, koja je bila prisutna na otvaranju centra za obuku, na pitanje o tome hoće li Nizozemska Ukrajini slati zrakoplove F-16 je rekla da to ovisi o pripremama ukrajinske strane. “Moraju imati obučene pilote, moraju imati osoblje za održavanje, moraju imati spremnu infrastrukturu, a mi se također moramo koordinirati s našim partnerom i SAD-om jer je riječ o američkoj opremi”, kazala je.
Izraelske snage stigle su u ponedjeljak do ulaza u glavnu bolnicu u gradu Gazi u kojoj, kako tvrde liječnici, umiru pacijenti jer nema goriva, a među njima i novorođenčad, javlja Reuters.
Glasnogovornik ministarstva zdravstva u Gazi Ašraf Al-Kidra, koji je bio u bolnici Al Šifi, rekao je da je u zadnja tri dana umrlo 32 pacijenata, uključujući troje novorođenčadi, zbog opsade bolnice i prekida opskrbe strujom i gorivom. Najmanje 650 pacijenata još je u bolnici.
Izrael tvrdi da se bolnica nalazi iznad tunela u kojima se nalazi stožer Hamasovih boraca, koji pacijente koriste kao živi štit, što Hamas niječe.
“Tenkovi su ispred bolnice. Pod potpunom smo blokadom. Ovo je u cijelosti civilno područje. Samo bolnička infrastruktura, bolnički pacijenti, liječnici i drugi civili koji borave u bolnici. Netko bi trebao ovo zaustaviti”, rekao je telefonom liječnik u bolnici Ahmed El Mohalalati.
“Bombardirali su spremnike s vodom, bombardirali su bunare, bombardirali su i pumpu za kisik. Bombardirali su sve u bolnici. Jedva preživljavamo. Svima govorimo, bolnica više nije sigurno mjesto za liječenje pacijenata. Dovodimo ih u opasnost držeći ih ovdje.”
Glasnogovornik Al-Kidra rekao je da je izraelski tenk stacioniran kod ulaza u bolnicu. Izraelski snajperisti i dronovi pucaju po bolnici pa se liječnici i pacijenti ne mogu po njoj kretati. “Opkoljeni smo i unutar kruga smrti”, rekao je.
Izrael je civilima poručio da odu, a liječnicima da pošalju pacijente drugamo. Ističe da je pokušao evakuirati novorođenčad i da je na ulazu u bolnicu ostavio 300 litara goriva za rezervne generatore, ali je Hamas to blokirao. Al-Kidra je rekao da je 300 litara goriva dovoljno samo za sat vremena, a bolnica treba 8000 do 10.000 litara goriva na dan. Izraelski dužnosnik koji je želio ostati neimenovan rekao je da bi 300 litara moglo potrajati nekoliko sati jer radi samo hitna služba.
Liječnik El Mohalalati, kirurg, rekao je da se prijevremeno rođenu djecu, koja bi u normalnim okolnostima bila u zasebnim inkubatorima, drži po osmero u krevetu i grije s ono malo struje što imaju. Troje ih je umrlo, a još je 36 na odjelu za novorođenčad, rekao je, dodajući da očekuje da će ih umrijeti još.
S radom je prestala i druga velika bolnica na sjeveru Gaze, Al-Kuds. Palestinski Crveni polumjesec rekao je da je bolnica u okruženju i izložena žestokoj pucnjavi, a konvoj Crvenog križa poslan da evakuira pacijente i osoblje nije se mogao probiti.
Vjeruje se da se u sjevernom dijelu Pojasa Gaze nalaze još stotine tisuća civila, no Hamas tvrdi da Izrael redovito bombardira i jug te enklave kamo je civilima rečeno da se evakuiraju.
Španjolski socijalistički premijer Pedro Sanchez trebao bi u četvrtak dobiti novi četverogodišnji mandat na čelu Španjolske, nakon što se pristupi glasanju u parlamentu gdje ima natpolovičnu podršku 179 od 350 zastupnika, najavljeno je u ponedjeljak u Madridu, izvještava Hina.
Predsjednica španjolskog parlamenta Francina Armengol najavila je u ponedjeljak na konferenciji za medije da će se rasprava o formiranju vlade održati u srijedu, a da će se u četvrtak pristupiti glasanju.
Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE), na čijem je čelu Sanchez i koja ima 121 zastupnika, proteklih je tjedana vodila teške pregovore sa skupinom lijevih stranaka Sumar, te regionalnim strankama Katalonije, Baskije, Galicije i Kanarskih otoka. U petak je dovršila pregovore, obećavši svakoj od njih nešto u zamjenu za podršku ukupno 58 zastupnika.
Nakon što je separatističkoj stranci Zajedno za Kataloniju (JxCAT), bivšeg katalonskog premijera u egzilu Carlesa Puigdemonta, obećala oprost za organiziranje zabranjenog referenduma o neovisnosti 2017., održani su prosvjedi diljem Španjolske.
Zakon o amnestiji, čiji tekst još uvijek nije objavljen, trebao bi biti usvojen u španjolskom parlamentu do srijede. Njime bi se trebali obustaviti svi pravni postupci protiv više od 1.000 osoba za djela od 2012. do 2023. godine.
Španjolska, koja do siječnja predsjeda Europskom unijom, ima rok do 27.studenog da formira vladu. U protivnom će Španjolci na nove izbore u siječnju.
Alberto Nunez Feijoo, vođa oporbene Narodne stranke (PP) desnog centra, organizirao je u nedjelju prosvjede u 52 španjolska grada s kojih je zatražio nove izbore. Na ulicama se okupilo 2 milijuna ljudi, izvijestila je njegova stranka, dok je aktualna lijeva vlada izvijestila o okupljanju 450.000 ljudi. Prosvjednici smatraju da će oprost katalonskim zagovornicima neovisnosti dovesti do novog pokušaja odcjepljenja i tako ugroziti cjelovitost Španjolske, mediteranske zemlje s 47 milijuna stanovnika.
Sanchez je prvi sporazum postigao sa svojim aktualnim koalicijskim partnerom Sumarom, skupinom manjih lijevih stranaka među kojima je Podemos. Njihovog 31 zastupnika pridobio je obvezavši se smanjiti radni tjedan s 40 sati na 37,5 bez smanjenja plaća radnicima. Dogovoren je i plan za smanjenje nezaposlenosti mladih, što je dugogodišnji problem Španjolske. Najavljeno je i jačanje javnog zdravstva.
Sanchez je izjavio da su ovi sporazumi “jedini način” da Španjolska dobije novu vladu. Poručio je da će sporazumi omogućiti “suživot” svih Španjolaca u raznim dijelovima države.
Dok oko 70% demokrata odobrava Bidenov radni učinak u cjelini, taj broj pada na 50% kada je u pitanju sukob u Gazi
Zanimljiv tekst objavio je u ponedjeljak, 13. studenog, američki medij NBC News u autorskom tekstu Petera Nicholasa i Dana De Luce. Tema su predsjednik Joe Biden i njegovi problemi s rejtingom u kontekstu pokrenutog izraelskog rata protiv palestinskog Hamasa u Gazi.
Biden se u javnim govorima često prisjeća onoga što mu je bivša izraelska premijerka Golda Meir rekla prije 50 godina: “Nemamo kamo otići.” – navodi se u tekstu.
Danas, međutim, frakcija Bidenove stranke vidi Izrael znatno drugačije: kao vojnog kolosa kojim upravljaju krajnje desničarski dužnosnici koji su potiskivali Palestince i uskraćivali im osnovne slobode.
Ove dvobojne percepcije korijen su nove vanjskopolitičke krize koja razdire Bidenovu političku koaliciju i stavlja ga u neugodnu situaciju da zauzda židovsku državu koju je dugo cijenio – pišu autori teksta NBC Newsa.
Diplomatski izazov bi zasmetao svakom predsjedniku. Ali to bi moglo biti još mučnije za Bidena, koji je vodio svoju djecu da vide nacističke logore smrti i koji sebe naziva “cionistom u srcu”.
Kao najvažniji partner izraelskih čelnika, Biden se nalazi u situaciji da im treba pomoći da poraze Hamas, istovremeno ograničavajući krvoproliće civila u prepunim gradovima u kojima militanti djeluju. Mora umiriti zabrinutu židovsku populaciju, a da ne otuđi arapske i muslimanske Amerikance koji tvrde da je njegova nostalgija za Izraelom zastarjela.
Osim toga, on mora izbjeći eskalaciju kako obuzdani sukob na Bliskom istoku ne bi povukao druge zemlje i pretvorio se u globalni požar.
“On stvarno pokušava uspostaviti ravnotežu u izazovnom javnom mišljenju i vojnom okruženju”, rekao je senator Richard Blumenthal, D-Conn., u intervjuu. “Vrlo sam zabrinut zbog potencijala za eskalaciju, a predsjednik je bio vrlo dobar u odvraćanju Irana i Hezbollaha slanjem nosača zrakoplova i drugim vojnim akcijama.”
Manje uspješan je Bidenov pokušaj ujedinjenja vlastite zemlje. Šteta koju je prouzročio izraelski vojni odgovor na napad Hamasa 7. listopada izazvala je reakciju koju je Bijela kuća pokušavala ugušiti. Muslimanski čelnici u Michiganu i Minnesoti održali su prosvjede i konferencije za novinare proteklih tjedana uz poklič “Napustite Bidena”. Brojni članovi Bidenove kampanje prošli su mu tjedan napisali pismo pozivajući ga da izvrši pritisak na Izrael da odstupi.
Dok gotovo 70% demokrata odobrava Bidenov radni učinak u cjelini, broj pada na 50% kada je u pitanju njegovo rješavanje sukoba u Gazi, pokazalo je istraživanje Associated Pressa i NORC-a.
Unutar Kongresa, neki demokratski zastupnici pozivaju Bijelu kuću da zauzme kritičniji ton u javnim izjavama o ratu ili riskira gubitak ključne podrške u državama na bojištima kao što su Michigan i Pennsylvania.
“Volio bih vidjeti agresivniju i jasniju javnu retoriku. Ljudi diljem zemlje to bi voljeli vidjeti,” rekao je jedan umjereni demokratski zastupnik, koji je želio ostati anoniman kako bi slobodnije razgovarao.
Senatorica Elizabeth Warren, D.-Mass., bivša predsjednička kandidatkinja, rekla je da je u kontaktu s biračima “koji su duboko uznemireni zbog ekstremnog broja civilnih žrtava i koji žele vidjeti da Izrael ispunjava svoju obvezu poštivanja civila. SAD ima odgovornost biti dobar saveznik, a dio toga je podsjetiti naše prijatelje na važnost poštivanja međunarodnog prava i zaštite civila.” Warren je odbila reći je li to stajalište podijelila izravno s Bidenom.
(Upitan o upozorenjima koja dolaze s Capitol Hilla, pomoćnik Bijele kuće rekao je da dok su neki zastupnici rekli administraciji da bi željeli čuti drugačiji ton, mnogi drugi su pohvalili što su se zauzeli za samoobranu Izraela).
Biden je pozvao izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da svede žrtve na najmanju moguću mjeru, ali nije iskoristio sve poluge koje su mu bile na raspolaganju, kažu kritičari njegova pristupa. Neki demokrati rekli su da je vrijeme da SAD postavi uvjete uz paket pomoći od 14 milijardi dolara koji je zatražila Bijela kuća. Sumnjivo je, međutim, da bi se većina u Kongresu složila s takvim potezom.
“Izrael bi vagao stvari vrlo drugačije” da Biden ne samo da nagovara Izrael da izbjegne civilne žrtve nego i da uskrati američko oružje osim ako Izrael ne posluša, rekla je Huwaida Arraf, palestinsko-američka odvjetnica za građanska prava iz Michigana, u intervjuu. “Ne možete tvrditi da vam je stalo do palestinskih civila, a zatim slati vojnu pomoć Izraelu vrijednu milijarde dolara kako biste nastavili ubijati palestinske civile”, rekla je Arraf, delegatkinja Nacionalne konvencije Demokratske stranke 2020. koja sada kaže da neće glasati ponovno izabrati Bidena.
Usred sve većeg broja smrtnih slučajeva u Gazi, Bidenova stranka se raspada uoči predsjedničkih izbora 2024. Mlađi, progresivni demokrati pridružili su se arapskim Amerikancima tražeći prekid vatre u Gazi koji Biden neće podržati – nastavlja dalje tekst NBC News.
Upitan o šansama za prekid vatre prošlog tjedna, Biden je novinarima otvoreno rekao: “Nikakve. Nema mogućnosti.”
Protiveći se prekidu vatre, Biden se pridružio izraelskim čelnicima koji tvrde da bi to borcima Hamasa dalo vremena da se pregrupiraju i odgode krajnji cilj sprječavanja novih iznenadnih napada iz Gaze.
“Kada se netko pokaže nesposobnim pozvati na prekid vatre, to znači da oprašta brutalna ubojstva palestinske djece svaki dan”, rekao je Abdullah Hammoud, gradonačelnik Dearborna, Michigan, većinskog arapsko-američkog grada koji je glasao za Bidena nad Donaldom Trumpom 2020. s razlikom 3 prema 1. “Moje pitanje za predsjednika je kada je u redu ubijati nevinu djecu i koliko će mu trebati da pozove na prekid vatre? To je ono što nama ovdje u gradu mnogo govori.”
Imajući na umu kritike, Bijela kuća se obraća arapskim, palestinskim i muslimanskim Amerikancima u nadi da će objasniti svoj pristup ratu.
… Odvojeni poziv uključio je oko 10 palestinsko-američkih čelnika. Dužnosnici Bijele kuće govorili su o svojim naporima da se suprotstave islamofobiji i dobiju humanitarnu pomoć napaćenim stanovnicima Gaze, rekao je jedan sudionik u intervjuu. Kada su gosti spomenuli da su htjeli vidjeti Bidenovu administraciju i da inzistiraju na prekidu vatre, pomoćnici Bijele kuće jasno su dali do znanja da se to neće dogoditi, rekla je ta osoba, govoreći pod uvjetom anonimnosti. “Bilo je bolno”, rekao je sudionik. “Naši ljudi umiru. Smisao prekida vatre je zaustaviti tu bol. Zaustavite ubijanje.”
Drugi dužnosnik Bijele kuće rekao je o sastancima: “Predsjednik razumije da su posljedice Hamasovog napada na Izrael i Hamasove odluke da se sakrije među civilima izazvale ogromnu bol u zajednicama diljem zemlje. Zato su dužnosnici na najvišoj razini ove administracije i nastavit će se angažirati i tražiti mišljenje od čelnika koji zagovaraju širok raspon politika.”
Iako je Biden sada već jako svjestan nezadovoljstva među mlađim naprednjacima, daleko je od toga da on zna što učiniti u vezi s tim, kažu demokratski aktivisti. Kako birači vide Izrael može ovisiti o tome gdje će se naći u generacijskoj podjeli.
Biden je dio starije generacije koja se prisjeća vremena kada su izraelski čelnici sudjelovali u mirovnim pregovorima s arapskim i palestinskim kolegama i potpisivali sporazume u kojima su posredovali bivši predsjednici. Ali za mlađe Amerikance, lice Izraela može biti Netanyahu, premijer zemlje s najdužim stažem i polarizirajuća figura tamo i u SAD-u. Netanyahuova vlada odobrila je širenje židovskih naselja na Zapadnoj obali, što je korak unazad ako je krajnji cilj mirovni sporazum koji Palestincima daje vlastitu suverenu državu, kažu pristaše dvodržavnog rješenja.
Anketa Quinnipiaca prošlog mjeseca naglasila je koliko generacije različito gledaju na sukob na Bliskom istoku. Glasači između 18 i 34 godine ne odobravaju američko slanje oružja Izraelu nakon napada Hamasa s razlikom od 51% prema 39%, pokazala je anketa. Nasuprot tome, većina birača u svim starijim dobnim skupinama to je odobrila.
“To je tako golema promjena u odnosu na sve s čime su se ovi ljudi [u Bijeloj kući] nosili”, rekao je jedan demokratski aktivist uvučen u rasprave o Bliskom istoku u Kongresu. “Tamo ima mnogo ljudi koji posluju više od 40 godina i rade stvari na određeni način. Ovo definitivno potresa njihov svijet.”
Egipatska, a posebice jordanska opcija progonstva palestinskog stanovništva savršeno bi odgovarala Izraelu, koji ovoga puta, čini se, ne misli odustati od uništenja Hamasa, koliko god to izazvalo kolateralnih žrtava, i stoga navlači vodu na mlin novom raseljavanju Palestinaca prema Egiptu i Jordanu
Izraelske vojne operacije širokog opsega protiv Hamasa u Pojasu Gaze i vojni pritisak na palestinsku samoupravu na Zapadnoj obali uz velike civilne žrtve među Palestincima ponovno stavljaju u optjecaj planove za rješavanje palestinskog pitanja za koje nitko osim izraelske desnice ne želi otvoreno priznati da uopće postoje. Riječ je o agendama koje zagovaraju mogućnost preseljenja ili bolje reći protjerivanja palestinskih civila u Jordan i Egipat.
Svojim luđačkim terorističkim napadom na izraelska naselja i stanovništvo, a bez ikakvoga vojnoga značaja, Hamas je uspio pokrenuti dinamiku zbivanja koja savršeno na širem geopolitičkom planu odgovora Izraelu. Time je još jednom potvrđeno da ekstremne islamističke organizacije ništa drugo ne čine nego razbijaju snagu arapskoga svijeta u korist svoga proklamiranog protivnika, Izraela.
Koljački pohod
Dok Hamasovo vodstvo na čelu s Ismailom Haniyehom uživa u bogatstvu u Dohi, u Katru, palestinski narod u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali stavljen je, zahvaljujući upravo dugogodišnjem djelovanju Hamasa i njegovu tobožnjem ratovanju protiv Izraela, i posljednjim, u biti koljačkim pohodom protiv židovskog stanovništva i potom ponovnim povlačenjem i sklanjanjem među civile u gusto naseljenom području Gaze, ponovno pred mogućnost novoga progona.
Izrael će sasvim sigurno iskoristiti svaku mogućnost koja mu se ukaže da problem Palestine riješi onako kako njemu najviše odgovora. Činjenica je da palestinskom narodu ponovno prijeti masovno raseljavanje i protjerivanje. Ovoga puta svi mirisi Arabije neće moći sprati smrad s Hamasove izdajničke politike koju na štetu palestinskog naroda s ostalim ekstremnim islamističkim skupinama provodi otkako su srušili PLO i praktički predali Yassera Arafata u ruke Izraela.
Hamas nije izveo nikakvu vojnu operaciju, nego kanibalizirani napad na civilno stanovništvo nad kojim je izvršio masakr, uzeo taoce, uključujući i starce i malenu djecu. Hamas jedva da je ušao u borbeni kontakt s malobrojnim izraelskim postrojbama u zonama napada kojima je nanio gubitke perifernog vojnog značaja. Potom su se s taocima vratili među civile u pojasu Gaze i u samo urbano, gusto naseljeno područje grada Gaze, izlažući time palestinsko stanovništvo izraelskoj vatri. Ispaljivanje tisuća nevođenih i nepreciznih raketnih projektila na izraelska naselja i gradove također nema nikakav vojni značaj jer ne može naštetiti izraelskoj vojsci nego samo civilnom stanovništvu, što je također ratni zločin.
Izraelska pasivna obrana praktički je pala napadom Hamasa i vojna logika zahtijeva ofenzivna djelovanja na one koji su umaknuli s otetim ljudima na područje Gaze među gusto naseljeno civilno stanovništvo, gdje imaju baze iz kojih i dalje djeluju.
Ogromni gubici
Time su stanovništvo Gaze i taoce svjesno i namjerno izložili očekivanom izraelskom vojnom odgovoru i smrtonosnoj vatri. Izrael i dalje žestoko djeluje iz zraka i topničkom vatrom i ne odustaje od vojnog djelovanja protiv Hamasa iako izaziva velike civilne žrtve.
Procjenjuje da bi nakon definitivnog rušenja svoje pasivne obrane odustajanjem od borbe protiv Hamasa i drugih ekstremnih islamističkih skupina postao de facto poražena strana ovoga rata.
Aktualno je pitanje na koje zasad nema sigurnog odgovora – u kojoj mjeri Izrael postizanje vojnih ciljeva ograničava potrebom zaštite palestinskog civilnoga stanovništva, jer činjenica je da su civilni gubici ogromni.
Kad je riječ o Hamasu, cjelokupno njegovo djelovanje, od prvog do zadnjeg slova, protivno je međunarodnom humanitarnom pravu. Ratni zločini nisu samo ono što su Hamas i prateće ekstremističke organizacije učinile u židovskim naseljima protiv civilnog stanovništva uz ispaljivanje raketa na civilne ciljeve nego i njihov ulazak u palestinsku civilnu strukturu u Gazi u kojoj se skrivaju. Korištenje civilnog stanovništva kao sredstva obrane također je kršenje odredbi međunarodnog ratnog prava, jednako kao i masakr civilnog stanovništva i uzimanje civila kao talaca.
Izrael u nastaloj situaciji pada svoje pasivne obrane procjenjuje da nema izbora nego ofenzivno vojno djelovati kako bi pokušao uništiti Hamas ili barem drastično degradirati njegove vojne sposobnosti.
Na takvu izraelsku reakciju Hamas je i računao jer druga opcija izraelskog djelovanja jednostavno ne postoji. Skrivajući se iza civilnog stanovništva, dobio je ono što je htio postići – izraelsku vojnu reakciju i palestinske civilne žrtve.
Opet prognanici
Izrael je izložen optužbama za kršenje pravila ratovanja, a Hamas i njegovo vodstvo iz katarske svile i kadife predstavljaju se kao žrtve i mučenici za palestinski narod koji su svojim djelima, prije svega skrivanjem među civilnim stanovništvom, izložili izraelskom vojnom udaru i zbjegovima, a moguće i pokušaju novoga raseljavanja u smjeru Egipta i Jordana.
Palestinski civili ponovno su žrtvovani i ponovno, tko zna koji put, postaju prognanici. Hamas ih sili da ostanu gdje jesu i nastave ginuti, a Izrael ih poziva na preseljenje u pojedine, navodno sigurne zone na jugu pojasa Gaze, gdje su opet izloženi izraelskim napadima. Civilne žrtve dosadašnjeg izraelskog vojnog djelovanja mjere se tisućama ubijenih i ranjenih uz uništene domove i imovinu.
Hamas i ostale islamističke skupine tako su uspješno odigrale još jednu krvavu rolu na regionalnoj geopolitičkoj pozornici.
Zahvaljujući njima, ponovno su u otvorenom optjecaju opcije novog raseljavanja Palestinaca na egipatski Sinaj i u Jordan. Čak je i njemački kancelar Scholz tobože iz humanitarnih poriva predložio otvaranje koridora iz Gaze prema Egiptu i Zapadne obale prema Jordanu za izlazak palestinskih civila iz zona vojnog djelovanja, što je jordanski kralj osobno odlučno odbio, kao i egipatski predsjednik. Obojica su izjavila da bi to značilo uvlačenje njihovih država u rat s Izraelom jer se može pretpostaviti da bi uz civile i Hamas evakuirao dio svojih snaga.
Egipatsko i jordansko protivljenje je logično jer bi Izrael nastavio s udarima na Palestince, a te države bi morale braniti svoj teritorijalni integritet.
Uz to, egipatsko i jordansko vodstvo odbijaju sudjelovati u nekakvoj novoj Nakbi, u što bi se ti zbjegovi na kraju zacijelo pretvorili.
Karta: Jordan
Potpuno uništenje
Egipatska, a posebice jordanska opcija progonstva palestinskog stanovništva savršeno bi pak odgovarala Izraelu, koji ovoga puta, čini se, ne misli odustati od uništenja Hamasa, koliko god to izazvalo kolateralnih žrtava, i stoga navlači vodu na mlin novom raseljavanju Palestinaca prema Egiptu i Jordanu.
Za Palestince, Jordan i cijelu regiju najopasnija je igra na jordansku opciju koja se očito zbog izraelskog vojnog pritiska na neprijateljske palestinske oružane formacije u okruženju civila, realne mogućnosti otvaranja fronta na sjeveru s libanonskim Hezbollahom i ogromnih civilnih palestinskih žrtava sve češće spominje, pa i od onih koji nisu upoznati s posljedicama takvog razvoja događaja i starim, ali uvijek aktualnim, agendama o proglašenju Jordana palestinskom državom.
Jordansku opciju izraelska politika tiho i uporno gura desetljećima. Prema njoj, Hašemitska Kraljevina Jordan već sada je palestinska država i nema nikakve stvarne potrebe stvaranja nekog drugog oblika palestinske državnosti. Takvo razrješenje palestinskog pitanja dugogodišnji je san izraelske, ali i dobrog dijela arapske politike.
Jednostavnim magičarskim trikom Jordan bi se pretvorio u palestinsku državu. Sve što se sada zbiva u skladu je upravo s takvim geopolitičkim promišljanjima koja se baziraju na zaključku da je palestinska država zapravo već stvorena u obliku današnjeg Jordana i da nema nikakve potrebe stvarati je ponovno. Ta teza široko je raširena u krugovima izraelske politike, ali i u velikom dijelu arapskoga svijeta i američke vanjskopolitičke administracije.
Rješenje palestinskog pitanja preko jordanske opcije stara je ideja koja uporište traži u činjenici da Palestinci čine barem 60 posto stanovništva Jordana. Palestinska država stvorila bi se spajanjem dijelova Zapadne obale ili Cisjordanije, gdje prevladava palestinsko stanovništvo, s Jordanom ili Transjordanijom, gdje također prevladava palestinsko stanovništvo.
Povijesne kontroverzije
Američki i izraelski stratezi ne vide ništa sporno u spajanju tih dvaju dijelova teritorija, većinski nastanjenih Palestincima, u jedan državnopravni entitet, bio on u obliku konfederacije, federacije ili unitarne države pod vladavinom hašemitske dinastije. Uostalom, Zapadna obala je do 3. arapsko-izraelskog rata 1967. bila sastavni dio teritorija Jordana, nakon čega ju je okupirala izraelska vojska. No i u sastav Jordana je ušla na isti način -okupacijom jordanske vojske tijekom 1. arapsko-izraelskog rata 1948. godine. Tadašnji jordanski kralj Abdullah I. taj dio Palestine anektirao je na temelju zakona iz 1950. i nazvao je Zapadnim Jordanom. Tako je zapravo i sama jordanska opcija rješenja palestinskog pitanja nastala uz aktivno sudjelovanje Jordana, jer su Izrael i Jordan, koji se tada zvao Transjordanija, vojnom silom zauzeli cijeli teritorij tadašnje Palestine. Kralj Abdullah I. još je krajem 1947., prije nego što je uopće usvojena rezolucija UN-a o podjeli Palestine na židovsku i arapsku državu i prije proglašenja Izraela, o tome tajno pregovarao s izraelskom čelnicom Goldom Meir. Na tim činjenicama temelji se teza da su Izrael i Jordan već podijelili Palestinu na židovsku i arapsku državu, pa je Jordan zapravo palestinska država.
Jordanski utjecaj na stvaranje i povremenu revitalizaciju jordanske opcije rješenja palestinskog pitanja stoga je dodatni prilog tezi da palestinsku državu uopće ne treba stvarati jer je ona zapravo Kraljevina Jordan. Potrebno je samo administrativno priključiti palestinska područja na Zapadnoj obali Jordanu, te strukturu države Jordan iz kraljevine beduinskih plemena pod vodstvom hašemitske dinastije jednostavno transformirati u državu Palestinaca. No problem je što je Jordan, iako slabašan, istovremeno i žilav jer se njegova dinastija smatra čuvarom Jeruzalema i svetih mjesta kršćanstva i islama, uključujući i džamiju Al-Aksa.
Mijenjanje statusa
Zaštitnikom svetih mjesta kršćanstva u Jeruzalemu jordanski kralj proglašen je odlukom samog Svetog Oca, pape Ivana Pavla II. Vidjevši što se sprema i u kojem smjeru se stvari odvijaju, dvor u Ammanu pružao je sve veći otpor svojevremenom američkom planu za Palestinu u vrijeme Trumpove administracije, posebice nakon američkog priznanja Jeruzalema glavnim gradom Izraela. Promjena statusa grada automatski mijenja i status jordanskoga kralja, hašemitske dinastije i Jordana. Kako uopće jordanski kralj može biti zaštitnik svetih mjesta islama i kršćanstva u Jeruzalemu ako je Jeruzalem glavni grad druge države?
Izraelski mediji, analitički think-tankovi s velikim utjecajem na političko odlučivanje i znatan dio političke strukture otvoreno i bez ikakvih ograda već dulje vrijeme govore o Jordanu kao palestinskoj državi, tako da se stječe dojam da je to sve već gotova stvar.
Početkom svibnja 2018. politički analitičar i publicist Moshe Dann u članku “Jordan kao Palestina: promjena paradigme rješenja o dvjema državama” objavljenom u Jewish News Syndicate otvoreno proglašava Jordan palestinskom državom, zbog čega je plan međunarodne zajednice o stvaranju dviju država na području Palestine besmislen jer je to već učinjeno stvaranjem Jordana kao palestinske države i Izraela kao židovske države.
Dann u članku tvrdi: “Osnovni problem rješenja o dvjema državama i stvaranja suverene nezavisne palestinske države zapadno od rijeke Jordan je da palestinska država već postoji istočno od rijeke Jordan. Zove se Jordan. Njezina je populacija pretežito palestinska, a nalazi se u istočnom dijelu onoga što se nekoć nazivalo Palestina. Dakle, demografski i zemljopisno Jordan je palestinska država.”
Moshe Dann dalje objašnjava zašto dosad nije bilo moguće pitanje palestinske državnosti riješiti kroz jordansku opciju. Navodi: “Sporazumi iz Osla uklonili su jordansku opciju iz palete mogućih alternativa. Umjesto toga, Yasser Arafat, PLO i palestinska vlast instalirali su se kao vladari onoga što je trebala biti druga palestinska država zapadno od rijeke Jordan.”
Nova destabilizacija
“Uspostava te druge palestinske države, ili treće ako se u takve procese uključi i pojas Gaze, neizbježno će dovesti do destabilizacije i povećati šanse za nasilje između konkurentskih entiteta koje bi moglo ugroziti Izrael. Prekogranični napadi bili bi neizbježni. S druge strane, Jordan može pokušati protjerati svoje palestinske građane u tu novu palestinsku državu. Uslijedila bi borba za vlast i za to tko predstavlja Palestinu, kao i oko toga što sve čini teritorijalni temelj za palestinski nacionalni identitet. S islamističkim snagama koje samo čekaju da iskoriste bilo kakav vakuum moći područje će uroniti u kaos poput Somalije.”
U zaključku članka on navodi: “Umjesto ideje uspostave palestinskog samoodređenja stvaranjem još jedne neuspješne države, problem se lako može riješiti na drugi način. Uvažavanjem činjenice da Jordan ispunjava definiciju palestinske države razblažit će se toksični zahtjev za drugom palestinskom državom u Judeji i Samariji (Zapadna obala).”
U zaključku teksta navodi se: “Promicanje Jordana kao arapsko-palestinske države u skladu je s međunarodnim pravom i britanskim mandatom nad Palestinom koji je 1922. stvorio Jordan u sklopu rješenja o dvjema državama.”
Takve dubiozne i za eskalaciju rata krajnje opasne agende oživljavaju se u pozadini magle rata koji je pokrenut Hamasovim napadom na izraelska naselja i civile, a nastavljen žestokim izraelskim vojnim odgovorom kojem se ne nazire kraj. Što rat bude dulje trajao, to će i stradanja civilnog palestinskog stanovništva biti veća i davat će novu snagu planovima o provođenju novog palestinskog progonstva u smjeru Egipta i Jordana, koji se tomu odlučno odupiru znajući što je u pozadini takvih agendi koje postaju jedna od ključnih silnica eskalacije rata.
Zauzeti teritorij izgubili su ratom
Nasljednik Abdullaha I., jordanski kralj Hussein I., poigravao se ujedinjenjem Jordana i Zapadne obale pa je 1972. godine obznanio plan o stvaranju Ujedinjenog Arapskog Kraljevstva pod hašemitskom dinastijom koje bi činila Zapadna obala i današnji Jordan. No plan je propao jer ga je žestoko odbio palestinski PLO. Konačno i sam naziv Zapadna obala također je jordanskog porijekla jer se to područje prije jordanske aneksije nazivalo Zapadnom Palestinom. Hašemitska Kraljevina nakon aneksije nametnula je naziv Zapadna obala kako bi taj teritorij pojmovno odvojila od palestinskog identiteta. Jordanska politika postupno je potom gubila interes za ponovnim ovladavanjem Zapadnom obalom i time povećanjem udjela palestinskog stanovništva u populaciji države. Na to je utjecalo i krajnje neugodno iskustvo sukoba s palestinskim organizacijama i frakcijama koje su krajem 60-ih godina u Jordanu stvorile paralelne političke i vojne strukture i prijetile rušenjem hašemitske vladavine. Kralj Hussein potom se žestoko vojno obračunao s palestinskim snagama i ugušio pobunu tijekom poznatog “Crnog rujna” 1970. godine. Konačno, 1988. godine Jordan se trajno odrekao Zapadne obale u korist Palestinske samouprave.
Izraelci već godinama imaju planove za iseljenje Palestinaca
Breaking Israel News u članku od 18. listopada 2017. godine autorice Eliane Rudee prenosi izjavu rabina Yehude Joshua Glicka, u to vrijeme zastupnika Likuda u izraelskom parlamentu Knessetu. Glick na konferenciji o rješenju palestinskog pitanja održanoj u Jeruzalemu 17. listopada 2017. izjavljuje: “Svi znaju da je Jordan palestinska država… Koncepcija palestinske države u Judeji i Samariji više ne postoji… Jordan kao palestinska država ozbiljan je potencijal jer su većina Jordanaca Palestinci. Prije 1967. svi Palestinci bili su dio Jordana.” Prema autorici članaka na konferenciji održanoj u jeruzalemskom Menachem Begin Centeru, većina prisutnih iz javnog i političkog života Izraela podržala je tezu da je jordanska opcija zadovoljavajuće rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Zaključak konferencije glasi: “Jordan je rješenje Palestine” i poziva se na stvaranje takve regionalne konfiguracije u kojoj bi na rijeci Jordan postojala jedna arapska država koja bi uključivala Palestince – što bi bio Jordan – i jedna židovska država – Izrael.
Naravno, ne usuđujemo se ni pomisliti kako bi Cameron na novoj dužnosti pokušao zemlju ponovo usmjeravati prema članstvu u EU. Tako nešto u današnjim geopolitičkim okolnostima i blago rečeno nezavidnom stanju u Europskoj uniji sigurno ne dolazi u obzir. U olujnim vremenima i morima kormilo u ruci britanskog broda London ipak voli držati u svojim rukama
Bivši britanski premijer David Cameron (na čelu vlade od 2010. do 2016.) imenovan je ministrom vanjskih poslova, navodi se u priopćenju koje je objavio ured premijera Rishi Sunaka.
“Uvaženi David Cameron imenovan je ministrom vanjskih poslova, Commonwealtha i razvoja” – stoji u priopćenju.
Downing Street potvrdio je imenovanje nakon što je Cameron viđen kako ulazi u broj 10 — službenu rezidenciju i ured britanskog premijera — kako bi se sastao sa Sunakom nakon iznenadne smjene Suelle Braverman s mjesta ministrice unutarnjih poslova – navodi CNBC.
Cameron je bio premijer od 2010. do 2016. i predsjedavao je kontroverznim britanskim glasovanjem o Brexitu, što je na kraju dovelo do njegove ostavke.
Dana 13. studenog premijer Rishi Sunak počeo je preustroj britanske vlade, smijenivši ministricu unutarnjih poslova Suellu Braverman.
Dodali bismo slijedeće:
Cameron , izabran za premijera 2010. u dobi od 44 godine, najviše je ostao zapamćen po tome što je obećao održavanje referenduma o izlasku Britanije iz EU (Brexit) ako pobijedi na izborima 2015. godine. Kad je Konzervativna stranka došla na vlast, održao je riječ i organizirao plebiscit.
Međutim, Cameron je vodio kampanju protiv Brexita pa je dao ostavku, a također napustio i parlament, od kada se više nije bavio javnom politikom.
Tim više je njegov veliki povratak u visoku britansku politiku pravi šok.
Naravno, ne usuđujemo se ni pomisliti kako bi Cameron na novoj dužnosti pokušao zemlju ponovo usmjeravati prema članstvu u EU-i. Tako nešto u današnjim geopolitičkim okolnostima i blago rečeno nezavidnom stanju u Europskoj uniji sigurno ne dolazi u obzir. U olujnim vremenima i morima kormilo u ruci britanskog broda London ipak voli držati u svojim rukama.
Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan odbio je u nedjelju izravno osuditi borbe u blizini najveće bolnice u Gazi, ukazujući na “informacije iz otvorenog izvora”, koje pokazuju “kako Hamas koristi mnogo različitih civilnih institucija, uključujući bolnice, za skladištenje oružja, za zapovijedanje i kontrolu, za smještaj svojih boraca.” – piše medij POLITICO.
“Vidjeli smo to kroz vrijeme dok Hamas djeluje u Gazi. To smo vidjeli u ovom sukobu. A to je kršenje zakona rata, uzimanje civila kao živih štitova, korištenje bolnica u vojne svrhe”, rekao je Sullivan tijekom intervjua za ABC-jevu emisiju “This Week”.
Ali tijekom višestrukih pojavljivanja u nedjeljnim emisijama, Sullivan je također naglasio potrebu da Izrael učini što može kako bi izbjegao civilne žrtve.
“Ne želimo vidjeti vatru u bolnici u kojoj su nevini ljudi, bespomoćni ljudi, ljudi koji traže medicinsku pomoć uhvaćeni u unakrsnoj vatri”, rekao je za ABC.
“Upravo jučer, same Izraelske obrambene snage … rekle su da traže načine kako bi mogle osigurati sigurnost i zaštitu pojedinačnih pacijenata u tim bolnicama, dok također pokušavaju smisliti način kako se nositi s činjenicom da Hamas djeluje na način koji je izvan granica bilo kojeg civiliziranog koncepta o tome kako biste razmišljali o korištenju bolnice, korištenju živih štitova”, istaknuo je u CBS-ovoj emisiji “Face the Nation”.
Međunarodne humanitarne organizacije zvone za uzbunu jer su zalihe i gorivo pri kraju u bolnici al-Shifa. Svjetska zdravstvena organizacija priopćila je da je izgubila kontakt s bolnicom, a šef humanitarne službe UN-a Martin Griffiths oglasio se u subotu na društvenim mrežama rekavši da “ne može biti opravdanja za ratna djela u zdravstvenim ustanovama”.
Izraelska vojska je tvrdila da je Hamas uspostavio zapovjedna mjesta u bolnicama i ispod njih, ali medicinsko osoblje u ustanovi je zanijekalo takve tvrdnje, navodi Associated Press.
Prema Ministarstvu zdravstva koje vodi Hamas, šest je pacijenata umrlo u al-Shifi nakon što je posljednji generator ostao bez goriva tijekom vikenda. Izraelski premijer Benjamin Netanayhu rekao je da je Izrael ponudio bolnici više goriva, ali je odbijen.
“Ponudili smo, zapravo, sinoć da im damo dovoljno goriva za rad bolnice, rad inkubatora i tako dalje, jer mi očito nemamo nikakvu bitku s pacijentima ili s civilima uopće”, rekao je Netanyahu tijekom intervjua za NBC-jevu emisiju “Upoznajte Pritisnite.” “Upravo smo bolnici Shifa ponudili gorivo. Oni su to odbili.”
Foto: Leopard 2 (AP Photo / Martin Meissner / Guliver image)
U devet mjeseci otkako je njemačko-dansko-nizozemski konzorcij najavio da će donirati Ukrajini početnu seriju od 100 tenkova Leopard 1A5 njemačke proizvodnje, konzorcij — kao i Danska koja djeluje samostalno — dodali su još 95 Leoparda 1. O tome piše američki Forbes u autorskom tekstu Davida Axe.
Najnovije njemačko obećanje od prošloga tjedna uključuje dodatnih 25 tenkova. Prvih 20-ak Leoparda 1A5 već je stiglo u Ukrajinu, gdje navodno oprema satniju u sklopu nove 44. mehanizirane brigade – navodi se u tekstu.
Ukrajina sada treba primiti ne manje od 195 lakih Leoparda 1A5 iz 1980-ih. Oni će biti daleko najbrojniji ukrajinski tenkovi zapadnog stila, a nadmašit će ih u ukrajinskom inventaru samo ukrajinski T-64 domaće izrade i razni modeli T-72 koje je Ukrajina ili naslijedila od Sovjetskog Saveza 1991. ili ih je nedavno kupila od svojih europskih saveznika.
Svi ti Leopardi 1A5 predstavljaju priliku, iako riskantnu. Pet mjeseci u svojoj dugo očekivanoj protuofenzivi, Ukrajina je izgubila najmanje 13 svojih najboljih tenkova Leopard 2 od samo 85 teških tenkova koje su njeni saveznici obećali i 71 koji su isporučili – navodi Forbes.
Nema naznaka da je bilo koji od NATO-vih saveznika spreman odvojiti se od svojih Leoparda 2; niti ima znakova da će Ujedinjeno Kraljevstvo dodati još na 14 tenkova Challenger 2 koje je doniralo Ukrajini—od kojih su Ukrajinci jedan već izgubili – navodi se dalje.
„Da, Sjedinjene Države lako bi mogle udvostručiti, utrostručiti ili pomnožiti za 10 obećani 31 tenk (Abrams, op.GN.)) M-1, ali republikanci u Kongresu SAD-a — sve više apologeta režima ruskog predsjednika Vladimira Putina — mogli bi usporiti ili čak blokirati dodatnu američku vojsku pomoć Ukrajini.“
Kijev mora smisliti kako najbolje iskoristiti ove tenkove: ublažiti njihove slabosti i iskoristiti njihovu snagu. Za gotovo 200 Leoparda 1A5, dovoljno za tri bataljuna, to znači raspoređivanje tenkova gdje se mogu brzo kretati, ostati iza zaklona i pucati iz daljine.
Leopard 1A5 težak 40 tona za četiri osobe brz je i precizan strijelac. Nije bez razloga jedan danski instruktor tenkova savjetovao svojim ukrajinskim pripravnicima da se bore dok su u pokretu. Leopard 1 “napravljen je za vožnju i pucanje”, kazao je instruktor.
Najveća slabost Leoparda 1A5 je što je tanko oklopljen prema modernim standardima. Dodatna oklopna zaštita, zajedno s većim glavnim topom, bio je glavni zahtjev koji je potaknuo razvoj 70-tonskog Leoparda 2.
To je problem koji je brazilska vojska, koja također koristi Leopard 1A5, riješila taktikom. “Radite s onim što imate”, napisao je brazilski tenkovski časnik Adriano Santiago Garcia u izdanju Armora iz 2020. , službenog tenkovskog časopisa američke vojske.
Kada je riječ o Leopardu 1A5, to znači staviti tenk u poziciju da snajperski gađa neprijateljske snage svojim vrlo preciznim oružjem, a istovremeno uložiti sve moguće napore da se tenk zaštiti od uzvratne vatre. “Osvoji uzvišenje”, naglasio je Garcia. “Koristite kamuflažu.”
“Zapovjednici tenkova moraju naučiti kako upravljati vlastitim vozilima”, napisao je Garcia. “Priđite neprijateljskim položajima dok ste zaštićeni na točkama koje dopuštaju pucanje i nestanite postojanim i sinkroniziranim manevrima kako biste osvojili teren ili samo napravili štetu.”
Ono što Ukrajinci ne bi smjeli činiti je ono što su često radili sa svojim Leopardom 2: tjerati ih u malim grupama, bez mnogo potpore pješaštva, izravno prema ruskim položajima—često preko minskih polja i zona ubijanja topništva i dronova.
Dvije stotine Leoparda 1A5 je puno. Ali i oni će brzo nestati ako ih Ukrajinci ne rasporede na pravi način – zaključuje američki medij.
Vježba slijedi ono što Moskva opisuje kao “prvu rusko-mjanmarsku pomorsku vježbu u modernoj povijesti” održanu od 7. do 9. studenog u Andamanskom moru na sjeveroistočnom rubu Indijskog oceana, prekretnicu za rusku pomorsku prisutnost u moru koje Sjedinjene Države smatraju jednim od svojih globalnih sigurnosnih interesa
U Indopacifičkoj regiji stvari su se u geopolitičkom smislu sve intenzivnije počele preslagivati prema jasnoj razdjelnici na proameričke s jedne, i prokineske i proruske saveznike i partnere s druge strane, što je jasan signal o novoj blokovskoj podjeli i u tom dijelu svijeta. Nakon što smo u prethodnoj vijesti objavili o revidiranju zajedničke američke i južnokorejske strategije po pitanju Sjeverne Koreje zbog straha od jačanja njene vojne, poglavito nuklearne moći nakon najnovijeg naglog zbližavanja te zemlje s Rusijom, i slijedeća vijest najbolje pokazuje navedeni geopolitički smjer (više ne trend, već jasne strategije dviju strana) u sve vrućem Indopacifiku.
Kineska i pakistanska mornarica održavaju cjelotjedne vojne vježbe u Arapskom moru nekoliko dana nakon što su ruska pacifička flota i Mijanmar uvježbavali odbijanje napada u svojoj prvoj pomorskoj vježbi, dok su Indija i Sjedinjene Države obećale sigurnosnu suradnju. O tome u ponedjeljak, 13. studenog, piše japanski medij Nikkei.
U pomorskoj bazi u Karachiju u subotu su kineska i pakistanska mornarica započele vježbu u vodama i zračnom prostoru sjevernog Arapskog mora u vježbama koje uključuju protupodmorničke operacije. Vježba će završiti 17. studenog.
Tijekom vježbe, Kina i Pakistan će po prvi put provoditi zajedničke pomorske patrole, izvijestio je u ponedjeljak Dnevnik Narodne oslobodilačke vojske.
Vježba slijedi ono što Moskva opisuje kao “prvu rusko-mjanmarsku pomorsku vježbu u modernoj povijesti” održanu od 7. do 9. studenog u Andamanskom moru na sjeveroistočnom rubu Indijskog oceana, prekretnicu za rusku pomorsku prisutnost u moru koje Sjedinjene Države smatraju jednim od svojih globalnih sigurnosnih interesa – navodi japanski medij pozivajući se na Reuters.
Admiral Tributs i Admiral Panteleyev, dva velika ruska protupodmornička broda, izveli su vježbe s fregatom i korvetom mjanmarske mornarice, kako je prošli tjedan objavila ruska agencija Interfax.
Usred nastojanja za dubljim sigurnosnim vezama između Kine i Pakistana, te Rusije i Mjanmara, američki državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin održali su razgovore o obrani u New Delhiju 10. studenog sa svojim indijskim kolegama.
U zajedničkom priopćenju objavljenom nakon takozvanog dijaloga dva plus dva, američka i indijska vlada izrazile su duboku zabrinutost zbog rata u Ukrajini, ali nisu izričito spomenule Rusiju. Također su obećali svoju predanost očuvanju slobodnog i otvorenog Indo-Pacifika.
New Delhi je pažljivo čuvao svoje dugogodišnje odnose s Rusijom, uključujući suradnju u obrani, iako su njegove veze s Washingtonom stalno jačale.
Kina također nije spomenuta u zajedničkoj izjavi, iako je dužnosnik indijske vlade rekao uoči razgovora da će Kina biti jedna od “ključnih točaka fokusa”.
Pažljivo vođenje tih razgovora dolazi uoči dugo očekivanog sastanka američkog predsjednika Joea Bidena i kineskog predsjednika Xi Jinpinga u San Franciscu ovog tjedna (sastanak Azijsko-pacifičkog ekonomskog vijeća – APEC, op.GN.), gdje se očekuje da će Washington tražiti ponovnu uspostavu (prekinutih) vojnih veza s Pekingom.
SAD i Južna Koreja ažurirali su svoju strategiju odvraćanja Sjeverne Koreje po prvi put u desetljeću, u vrijeme kada rastuće vojne veze između njenog sjevernog susjeda i Rusije postavljaju nove sigurnosne izazove savezu. O tome izvješćuje medij Nikkei.
Tijekom godišnjeg sigurnosnog savjetodavnog sastanka u Seoulu, američki ministar obrane Lloyd Austin i južnokorejski ministar obrane Shin Won-sik odobrili su strateški dokument od 20 stranica osmišljen za rješavanje rastuće prijetnje Sjeverne Koreje. Dokument predstavlja prvu službenu promjenu strategije od 2013., što sugerira da su saveznici sve zabrinutiji zbog putanje vojne moći Pjongjanga.
Tijekom zajedničke konferencije za novinare nakon sastanka, Austin je priznao da se saveznici suočavaju sa sve izazovnijim sigurnosnim okruženjem u sjeveroistočnoj Aziji. “Razgovarali smo o kontinuiranim destabilizirajućim akcijama [Sjeveme Koreje] koje prijete našem regionalnom sigurnosnom okruženju, kao i [Kineskim] i ruskim aktivnostima koje podrivaju međunarodni poredak temeljen na pravilima”, rekao je bivši general.
Washington vjeruje da je Sjeverna Koreja iskoristila rat u Ukrajini kako bi zatražila vojnu pomoć od Rusije. Pjongjang je poslao streljivo i opremu u Moskvu i traži borbene zrakoplove, projektile zemlja-zrak i oklopna vozila, prema Bijeloj kući.
Prošlog je tjedna Siegfried Hecker, istaknuti znanstvenik s izravnim iskustvom u nuklearnim postrojenjima Sjeverne Koreje, rekao da bi pomoć Rusije također mogla dovesti do “eksponencijalnog” rasta sjevernokorejskog nuklearnog programa.
Sastanak je zamišljen kao prilika za dvije strane da zadrže zamah u jačanju obrambene suradnje pod upravom južnokorejskog predsjednika Yoon Suk Yeola. U zasebnoj zajedničkoj izjavi o sastanku istaknuto je da nova strategija “odražava smjernice o načinima iskorištavanja čitavog raspona američkih vojnih sposobnosti, uključujući američke nuklearne sposobnosti i [južnokorejske] konvencionalne sposobnosti,” za zaštitu od sjevernokorejskih nuklearnih napada.
Austin je također ponovno potvrdio “željezno” prošireno odvraćanje Južne Koreje, što znači da su SAD predane obrani od agresije Sjeverne Koreje na Jug tako što su unaprijed signalizirale da će SAD uzvratiti na napad.
Prošireno odvraćanje “uključuje cijeli niz naših nuklearnih, konvencionalnih i proturaketnih obrambenih sposobnosti”, naglasio je Austin. “Kroz naše redovite kombinirane vježbe, nastavljamo jačati našu zajedničku spremnost i našu sposobnost da se večeras borimo ako bude potrebno.”
Ove godine, SAD je rasporedio brojna vojna sredstva velike moći na Korejski poluotok kao dio napora da uvjeri južnokorejsku javnost u predanost Washingtona obrani. Po prvi put, američki bombarder B-52 sletio je u Južnu Koreju, a američka mornarica poslala je prvu podmornicu s balističkim projektilima koja može nositi nuklearne rakete u vode kraj poluotoka u više od četiri desetljeća.
Ublažavanjem zabrinutosti oko svoje predanosti, Bidenova administracija također nastoji bliže surađivati sa Seulom u rješavanju izazova koje predstavlja Kina. U zajedničkom priopćenju stoji da su dva saveznika “obećala da će nastaviti promicati regionalnu obrambenu i sigurnosnu suradnju”.
Pod Yoonom, Južna Koreja usvojila je glasniju vanjsku politiku, usmjerenu na čvršće veze sa SAD-om. U kolovozu je južnokorejsko veleposlanstvo u Manili optužilo Kinu da je ispalila vodeni top na filipinski brod u Južnom kineskom moru, što je rijetka javna osuda akcija Pekinga na kritičnom plovnom putu. Seul je u svibnju sazvao prvi sastanak na vrhu s pacifičkim otočnim državama.
Ipak, Južna Koreja i dalje oprezno stupa u odnosima s Pekingom, svojim najvećim trgovinskim partnerom. Bruce Klingner, viši znanstveni suradnik za sjeveroistočnu Aziju u Zakladi Heritage, primijetio je da u Seulu još uvijek postoji “velika nevoljkost” da se raspravlja o planovima za nepredviđene situacije za sukob u Tajvanskom tjesnacu zbog straha da će uvrijediti Kinu i davanja prioriteta Sjevernoj Koreji.
“Jasno je da bi američke snage dolazile iz Japana i Okinawe, neke snage s poluotoka, možda. Dakle, Južna Koreja bi morala preuzeti veću ulogu u sjevernokorejskoj nepredviđenoj situaciji”, rekao je Klingner.
Južna Koreja strahuje da bi kineski upad u Tajvan mogao dovesti do oportunističkog napada sa Sjevera, izlažući pretpostavku da bi to dvoje moglo biti povezano.
“Mislim da moramo imati bilateralno i trilateralno vojno planiranje za više od samo korejske nepredviđene situacije”, rekao je Klingner, sugerirajući da bi SAD, Južna Koreja i Japan trebali raditi na trilateralnom planu za mogućnost istovremene dvostruke krize.
Sjedinjene Države su u nedjelju izvele dva zračna napada u Siriji protiv Irana i proiranskih skupina, priopćio je Pentagon, u najnovijem odgovoru na niz napada protiv američkih snaga u Siriji i Iraku. O tome u ponedjeljak, 13. studenog, izvješćuje tportal.
U priopćenju, američki ministar obrane Lloyd Austin navodi da su u napadima gađali ustanovu za obuku u blizini grada Albu Kamala i sigurnu kuću u blizini grada Mayadeena.
Kazao je da je napade naredio predsjednik Joe Biden. “Predsjednik nema veći prioritet od sigurnosti američkog osoblja te je naredio današnju akciju kako bi jasno stavio do znanja da će SAD braniti sebe, svoje osoblje i svoje interese”, rekao je Austin u izjavi.
Lokalni izvori također su naveli da je cilj napada bio kamp kojim upravljaju pro-iranske milicije u području zapadno od Albu Kamala, u pokrajini Deir al Zor. Drugi napad bio je u blizini mosta u blizini grada Mayadeena, blizu iračke granice i uporišta pro-iranskih milicija, kazali su izvori.
To je treći američki udar od 26. listopada, dok SAD pokušava ugušiti val za valom napada bespilotnim letjelicama i raketama na američke trupe u Siriji i Iraku, potaknutih ratom Izraela i Hamasa. Iran i njegovi pristaše kažu da SAD dijeli odgovornost za rat koji je Izrael objavio palestinskoj militantnoj skupini Hamas, koju također podupire Iran.
Američke i koalicijske trupe napadnute su najmanje 40 puta u Iraku i Siriji od strane snaga koje podupire Iran posljednjih tjedana. SAD ima 900 vojnika u Siriji i još 2.500 u susjednom Iraku, u misiji savjetovanja i pomoći lokalnim snagama koje pokušavaju spriječiti ponovno oživljavanje Islamske države, koja je 2014. zauzela velike dijelove obiju zemalja, ali je kasnije poražena.
Američki dužnosnik, koji je želio ostati anoniman, rekao je da su se napadi dogodili u proteklih nekoliko sati i dodao da je u tijeku američka provjera kako bi se utvrdilo jesu li nekoga ubili ili ranili.
Istodobno, kako navodi libanonska televizija Al-Mayadeen, američka baza u naftnom polju Koniko u sirijskoj istočnoj regiji Deir ez-Zor bila je raketirana. Ispaljeno je 15 projektila, što je dovelo do jakih eksplozija.
Prema izvorima televizije, napad je bio odgovor na američke napade na dvije mete u istočnoj Siriji.
Američka vojska ima 24 vojne baze i četiri punkta u Siriji. Američke baze u Siriji više puta su napadnute dronovima i projektilima. Za američke napade krive su skupine povezane s Iranom, a njihovo intenziviranje pripisuje se sukobu u Pojasu Gaze.
Na svjetskim su tržištima cijene nafte pale i prošloga tjedna, trećega zaredom, jer je trgovce zabrinula slabost potražnje u najvećim svjetskim gospodarstvima. O tome u ponedjeljak, 13. studenog, izvješćuje tportal.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna pala 4,1 posto, na 81,43 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 4,2 posto, na 77,17 dolara.
Pad cijena treći tjedan zaredom posljedica je zabrinutosti trgovaca zbog naznaka slabljenja potražnje u SAD-u i Kini, najvećim svjetskim potrošačima „crnog zlata“ – navodi tportal.
Zalihe u SAD-u porasle su prije tjedan dana za gotovo 13 milijuna barela, a američka vlada poručila je kako, prema novim procjenama, očekuje pad potrošnje u ovoj godini za 300 tisuća barela dnevno, dok je donedavno očekivala rast za 100 tisuća barela.
S druge strane, kineski uvoz nafte snažno je porastao u listopadu. No, trgovce je zabrinula vijest da su rafinerije u najvećem kupcu sirove nafte u svijetu zatražile od najvećeg svjetskog izvoznika Saudijske Arabije manje nafte za prosinac.
“Strah od poremećaja proizvodnje na Bliskom istoku zbog sukoba Izraela i Hamasa ustupio je mjesto zabrinutosti za potražnju”, pišu analitičari Commerzbanka u osvrtu na situaciju na tržištu.
Trgovce zabrinjava i usporavanje rasta najvećih zapadnih gospodarstava, s obzirom da središnje banke povišenim kamatnim stopama nastoje suzbiti inflaciju.
U takvim okolnostima, teško je za očekivati jačanje potražnje, pa cijene nafte može podržati samo smanjenje ponude, odnosno proizvodnje najvećih svjetskih proizvođača – Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC).
Nakon prošlotjednog pada, na londonskom je tržištu cijena barela sada u minusu u odnosu na početak godine oko 5, a na američkom tržištu oko 4 posto.
Vojno krilo skupine Hamas priopćilo je u subotu da su njegovi borci pogodili 25 izraelskih vojnih vozila u posljednjih 48 sati u Pojasu Gaze. Glasnogovornik brigade Al-Qassam, Abu Obeida rekao je u snimljenoj poruci da su od početka izraelske kopnene operacije u Gazi 27. listopada borci “uništili više od 160 izraelskih vojnih vozila, potpuno ili djelomično”, uključujući 25 u proteklih 48 sati, prenosi AA.
Abu Obeida je istaknuo da je bitka između palestinskih boraca i izraelske vojske asimetrična, ali ipak plaši izraelsku vojsku, koju je opisao kao najjaču vojsku u regiji. “Naši borci izlaze iz zemlje i iznad te ispod ruševina kako bi uništili oklopna vozila i tenkove”, rekao je. Brigade Al-Qassama potom su objavile video na kojem se vidi kako borci gađaju nekoliko izraelskih tenkova u Sjevernoj Gazi.
Izraelska vojska objavila je da je pet vojnika ubijeno tijekom borbi u Pojasu Gaze s palestinskim borcima. Izraelski portal Ynet citirao je vojnu izjavu u kojoj se kaže da su četiri vojnika ubijena u miniranom tunelu u Beit Hanounu u sjevernom pojasu Gaze, dok je peti ubijen u borbama također na sjeveru. Broj poginulih vojnika izraelske vojske od početka kopnenih operacija 27. listopada u Gazi popeo se na 43. Vojska se suočava sa žestokim borbama palestinskih otpornih skupina u različitim područjima diljem Gaze.
