Novi slovački premijer Robert Fico izjavio je u četvrtak da njegova zemlja prekida slanje oružja Ukrajini i ubuduće ograničava pomoć susjednoj zemlji na “humanitarnu i na civilnu”, što je prva takva odluka zapadnih saveznika, javlja France Presse.
“Mi smatramo pomoć Ukrajini samo kao humanitarnu i civilnu pomoć, nećemo više slati oružje Ukrajini”, rekao je Fico, dan nakon svog imenovanja za predsjednika koalicijske vlade u kojoj je i proruska krajnje desna stranka.
Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova nije htjelo komentirati informaciju na upit AFP-a.
Slovačka, zemlja s 5,4 milijuna stanovnika, sve dosad je pružala snažnu potporu Ukrajini u okviru koje joj je slala borbene zrakoplove MiG-29 sovjetske proizvodnje, MANPADS-e (prijenosne protuzračne obrambene sustave zemlja-zrak) i protuzračni obrambeni sustav te popravljala oružje kojim su se koristili ukrajinski vojnici.
Institut Kiel ocjenjuje da je ukupna vrijednost pomoći, uglavnom vojne, na dan 31. srpnja iznosila 680 milijuna eura.
Slovačka je jedna od zemalja koje su najviše pomagale s obzirom na svoj BDP (0,65 posto), poslije Norveške, baltičkih zemalja, Danske i Poljske.
No Ficova stranka Smer-SD pobijedila je na prošlomjesečnim izborima obećavši da će prekinuti slanje vojne pomoći Ukrajini, što je potaknulo zabrinutost zbog mogućeg narušavanja jedinstva u politici Zapada prema Kijevu.
Ukrajina je obustavila svoj novi žitni koridor na Crnom moru jer smatra da postoji prijetnja od ruskih ratnih zrakoplova, priopćila je u četvrtak konzultantska tvrtka Barva Invest sa sjedištem u Kijevu.
“Željeli bismo vas obavijestiti o privremenoj obustavi prometa plovila prema i iz (luka). Trenutačna zabrana je na snazi 26. listopada, ali postoji mogućnost da će se produljiti”, objavila je konzultantska tvrtka na aplikaciji Telegram. Ukrajinski dužnosnici nisu odmah bili dostupni za komentar Reutersu.
Konzultantska tvrtka objavila je da je de facto obustava na snazi već dva dana po nalogu vojske koja je kao razlog navela prijetnju od povećane aktivnosti ruskog vojnog zrakoplovstva u tom području. Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je prošlog tjedna da je naredio ruskim ratnim zrakoplovima s projektilima Kinžal da patroliraju Crnim morem.
Ukrajina je otvorila “humanitarni koridor” za brodove prema afričkim i azijskim tržištima u kolovozu kako bi pokušala zaobići de facto blokadu u Crnom moru nakon što se Rusija povukla iz sporazuma koji je Kijevu jamčio siguran pomorski izvoz.
Ukrajinski dužnosnici i brodski izvori kažu da je više od 40 teretnih brodova do sada prošlo koridorom i da je 1,5 milijuna tona tereta napustilo ukrajinske morske luke preko tog koridora. U pošiljkama su uglavnom žitarice, uljarice, biljna ulja.
Ukrajinski poljoprivrednici rekli su ovog tjedna da bi nova ruta mogla omogućiti izvoz do 2,5 milijuna tona hrane mjesečno, gotovo neutralizirajući utjecaj odluke Rusije da se povuče iz sporazuma uz posredništvo UN-a. Prvi zamjenik ministra poljoprivrede Taras Visockij rekao je u srijedu da bi isporuke žitarica kroz novi koridor mogle premašiti milijun tona u listopadu.
Foto: AP Photo / Vasily Krestyaninov / Guliver image
Zoran Meter
Pashinyan istupa oprezno i de facto, barem za sada, želi sjediti na dvije stolice o čemu svjedoče i njegove riječi o diverzifikaciji partnera. Na radikalni rez s Moskvom, kakvog je 2014. učinio Kijev odnosno Ukrajina, Pashinyan se očito ne usuđuje, jer se boji sličnih posljedica
Armensko-ruski odnosi ubrzano se pogoršavaju. Erevan čini očiti otklon svoje vanjske, dijelom i obrambene politike od Moskve prema Zapadu, što obrazlaže svojim nezadovoljstvom razinom potpore koju mu je Moskva pružala tijekom armensko-azerbajdžanskih sukoba posljednjih nekoliko godina. Naime, Armenija je članica „proruske“ vojne organizacije ODKB (Organizacija ugovora o zajedničkoj sigurnosti) i smatra kako je trebala biti od iste i vojno zaštićena. To, uostalom, i stoji u povelji te organizacije, slično kao i u čuvenom čl. 5 statuta NATO saveza o napadu na jednu članicu … .
Međutim, stvari su kudikamo složenije od spomenutog prikaza tj. kuta gledišta aktualne armenske vlade. I NATO (prije svega SAD) i Rusija uvijek i prije svega imaju u vidu zaštitu svojih nacionalnih i geopolitičkih interesa i tome sve podređuju. Pa tako i čuvene članke o zaštiti pojedinih članica. Prije svega ako politika tih članica iskače iz zadanih okvira saveza u kojima se dobro zna „tko kolo vodi“.
„Turski poučak“
U tom je smislu uputno podsjetiti kako je NATO savez brzo „otpilio“ turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nakon što je isti zatražio da savez čvrsto stane uz Tursku nakon što je njen lovački zrakoplov F-16 u sirijskom nebu blizu granice s Turskom oborio ruski bombarder Su-24, zbog čega je Moskva reagirala najavom oštrih protumjera. Iz središnjice u Bruxellesu Erdoganu je promptno priopćeno kako se NATO neće uvlačiti u Treći svjetski rat s Rusijom zbog Erdoganovih nepromišljenih i emotivnih poteza.
Ali vratimo se opet Armeniji.
Egzodus, kojeg nitko u svijetu nije želio vidjeti
Za razliku od njenih navedenih kritika prema Moskvi, ruski državni vrh opetovano tvrdi kako Erevan nije želio slušati ruske savjete i prijedloge za mirno rješenje problema Nagorno Karabaha, za koje je, navodno, u tom trenutku bio zainteresiran i sam Azerbajdžan, a koji bi bili puno povoljniji za spomenutu regiju, naseljenu velikim dijelom Armencima. Tako je barem bilo donedavno, prije kratkotrajne vojne operacije Bakua, završene bez ikakvog značajnijeg otpora lokalnih snaga, svjesnih kako se armenska vlada odlučila vojno ne miješati u novi rat na njihovoj strani. Posljedica je bila da je oko 110 000 Armenaca bilo primorano napustiti svoje domove i izbjeći u susjednu Armeniju. Oko tog egzodusa svjetska politika je gotovo u potpunosti šutjela, što je samo po sebi indikativno i simptomatično s obzirom na dosadašnju suprotnu praksu u sličnim situacijama u drugim dijelovima svijeta.
Moskva tvrdi da ju je Erevan želio uvući u svoj rat
Moskva tvrdi kako je armenska vlada, umjesto prihvaćanja prijedloga i sjedanja za pregovarački stol s azerbajdžanskom stranom o mirnom rješenju višedesetljetnog teritorijalnog spora, željela uvući Rusiju da umjesto nje, ili pak skupa s njom ratuje s Azerbajdžanom.
Međutim, tako nešto nikako nije bilo u skladu s ruskim geopolitičkim interesima, ne samo zato što je Rusija ionako više nego dovoljno zaokupljena ukrajinskim ratom kojemu se kraj ne nazire.
Naime, Rusija već dulji niz godina pažljivo gradi i svoje odnose s Azerbajdžanom, ne samo po pitanju suradnje u energetskom sektoru koji je ključan za obje zemlje, već i zbog istodobno i složenih i partnerskih odnosa s Turskom koja također ne krije svoje interese u regiji (često nekompatibilne s ruskim) i kojoj je Azerbajdžan najveći saveznik općenito. Turski i azerbajdžanski narodi se u doslovnom smislu međusobno nazivaju „braćom“ – ne bez razloga.
Uvlačeći se u rat s Azerbajdžanom kojeg ne želi niti bi joj bio u interesu, Moskva bi posve sigurno uništila i sve ono što su ruski i turski čelnici Putin i Erdogan već više od jednog desetljeća uporno i strpljivo gradili u međusobnim odnosima i na obostranu korist (teme oko kojih se razilaze jednostavno su maknute po strani i prednost se daje onome što je objema stranama korisno. Spomenuti incident s obaranjem ruskog zrakoplova bio je iznimka, eksces, koji je u ime viših ciljeva Moskve i Ankare kroz cca pola godine bio izglađen, a potom i zaboravljen).
Kako god bilo, i čijom se god krivnjom to dogodilo, odnosi između Rusije i Armenije zahladili su kao nikad u povijesti i pitanje je što će od njih na kraju uopće i ostati.
Odgovor na to pitanje pokušao bih barem dijelom pronaći u jučer objavljenom tekstu intervjua armenskog premijera Nikole Pashinyana za američki medij The Wall Street Journal, od 25. listopada.
Nećemo tjerati Ruse
U njemu je premijer Pashinyan kazao kako Armenija ne raspravlja o pitanju povlačenja ruskih vojnih baza iz zemlje i ne postavlja takav zahtjev.
“Sada više razgovaramo o drugim temama, pokušavamo razumjeti razloge za ovu situaciju, a ja, naravno, također mislim da će to biti dnevni red radnih razgovora između Armenije i Rusije, Armenije i Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti.”
Na pitanje novinara zašto Armenija ostaje članica ODKB-a ako on “ne ispunjava svoje funkcije” odgovorio je:
“Iz istog razloga, mi smo u procesu razgovora o pitanjima, jer ne želimo da nas u ODKB-u ne shvate ni po jednom pitanju. Da bismo to učinili, moramo dosljedno raditi sve dok ne dođe trenutak da donesemo bilo kakve zaključke.”
“Ugovor o zajedničkoj sigurnosti i Povelja ODKB-a jasno propisuju radnje koje se moraju poduzeti u slučaju agresije na državu članicu. Ono što je opisano nije se dogodilo i, naravno, to razočarava i armensku vladu i armensku javnost. Također imamo bilateralni sigurnosni sporazum s Rusijom, a radnje opisane u tom sporazumu također se nisu dogodile, što je također izazvalo vrlo ozbiljna pitanja kako unutar (armenske) vlade tako i unutar javnosti.”
„Francuski poljubac“
Govoreći o pitanju “odnosa s drugim partnerima”, Pashinyan je kazao da su nas “ove situacije, zapravo, dovele do odluke da moramo diverzificirati naše odnose u sferi sigurnosti, i mi pokušavamo učini to sada.”
Ovdje treba podsjetiti kako je početkom ovog tjedna francuski ministar obrane Sebastien Lecornu, nakon pregovora sa svojim armenskim kolegom Surenom Papikyanom, izjavio da će Pariz poslati svog vojnog časnika u Erevan kao vojnog savjetnika, raspoređenog u ministarstvo obrane te zemlje, kako bi pomogao u obuci armenskih specijalnih snaga. Najavljena je i isporuka tri radara GM200 Armeniji i potpisivanje memoranduma o razumijevanju za buduće isporuke prijenosnih sustava protuzračne obrane Mistral.
Još ranije, 6. listopada, armenski predsjednik Vahagn Khachaturian je u intervjuu za televiziju France 2 kazao kako je Armeniji potreban novi vojni partner i da su razgovori o ovom pitanju u tijeku s Francuskom.
Odnosi će se nastaviti urušavati iako Pashinyan kalkulira
Smatram kako će se odnosi Rusije i Armenije nastaviti urušavati.
Navedene Pashinyanove riječi o „ne protjerivanju“ Rusa tj. ne zatvaranju njihovih vojnih baza više treba shvatiti kao početni oprez i „ne dolijevanje ulja na vatru“ ishitrenim potezima.
Erevan je, naime, itekako svjestan svog neprijateljskog okružja, pa sve da i postigne mirovni sporazum s Bakuom i(li) normalizira odnose s Ankarom, odnosno Turskom, itekako treba biti oprezan.
U praksi, kada se na neugodan način poslože geopolitičke krize regionalnog ili globalnog karaktera, takvi sporazumi ne moraju značiti ama baš ništa, što je povijest bezbroj puta dokazala. Vrlo ih brzo zamijene stare dubioze, međusobni povijesni sporovi, kada se iznova „vade kosti iz ormara“ i broje mrtvi, a krivci za to traže isključivo na drugoj strani. U takvom scenariju Rusija je Armeniji najbliža zemlja koja joj može uskočiti u pomoć.
Osim toga, upravo je sada nastupilo to, navedeno, krajnje složeno regionalno i globalno geopolitičko stanje, pa za nagle geopolitičke i geosigurnosne zaokrete nema ni vremena ni mogućnosti, a da se pritom ne otvore opasni procesi i nepredvidljivi rizici po svoju zemlju. Zato Pashinyan istupa oprezno i de facto, barem za sada, želi sjediti na dvije stolice o čemu svjedoče i njegove riječi o diverzifikaciji partnera. Na radikalni rez s Moskvom, kakvog je učinio Kijev odnosno Ukrajina, Pashinyan se očito ne usuđuje, jer se boji sličnih posljedica.
Moskva nema iluzija
S druge strane Moskva već sada istupa krajnje oštro i daje do znanja kako je prozapadni smjer Pashinyanove vlade za nju posve neprihvatljiv.
Nedavno održane prve zajedničke vojne vježbe armenske vojske i američke postrojbe na armenskom tlu, otvorena proturuska politička i medijska retorika u Armeniji (čija je javnost po ovom pitanju, međutim, znatno podijeljena) Moskvi ne daju pravo na iluzije da će se s vremenom sve ovo izgladiti.
Ona se, pogrešno, dugo nadala kako je tako nešto moguće čak i s otvoreno proturuskom vladom u Ukrajini nakon revolucije u Kijevu 2014. Nije tajna niti da je Putin vjerovao da bi s novoizabranim predsjednikom Petrom Porošenkom s vremenom mogao pronaći zajednički jezik. Ne zbog toga što je ovaj imao veliku tvornicu čokolade u Moskvi, već zbog njegovog navodnog pragmatizma za razliku od ukrajinskih radikala koji su tijekom i nedugo poslije revolucije dominirali tamošnjim društvom, poput Pravog (desnog, hrv.) sektora i sl. organizacija.
Osim toga, nije tajna da Pashinyan, koji je na vlast također došao revolucionarnim zahvatom, nikada nije odgovarao Moskvi, koja ga, blago rečeno, nije smatrala ruskim prijateljem. Štoviše, i od strane ruskih analitičara i medija nerijetko ga se u negativnom kontekstu svrstavalo uz SAD-e, Georga Sorosa i njegove fundacije, Francusku i td.
Praktični potez kažnjavanja
A da Rusija nema iluzija svjedoči i prvi praktični potez službene Moskve, za razliku od dosadašnje, samo oštre političke retorike. Ovih je dana odlučeno kako Rusija neće priznavati armenijske vozačke dozvole, navodno zbog određenih, više-manje proceduralnih razloga a ne onih političkih.
Armenska dijaspora u Rusiji je prekomilijunska, isto kao i ona u zapadnim zemljama, prije svih Francuskoj i SAD-u. Međutim, iako se po patriotizmu prema matičnoj zemlji one bitno ne razlikuju, ona u Rusiji je i geografski i rodbinski i svakako drukčije puno više vezana uz Armeniju i po nju su dobri armensko-ruski odnosi sudbonosni.
Moskva sa svoje strane uvijek tvrdi kako joj ne pada na pamet usložnjavati život armenske zajednice u Rusiji koju smatra Rusiji odanom i prijateljskom, ali će definitivno usložnjavati život građanima Armenije, bilo po pitanju njihove želje za „pečalbom“ u Rusiji ili nečeg drugog.
Takvo je stanje za sada, a što će biti – još nitko sa sigurnošću ne zna.
Ali ono što se zna je slijedeće: vremena za suvišne emocije, razumijevanje interesa i strahova druge strane ili političkih igrokaza s ciljem pridobivanja simpatija onog drugog više nitko nema. Geopolitika i pitanje sigurnosti postaju dominantni i sve će se rješavati „tvrdo“ i bez suvišnih kompromisa. U takvim situacijama mali i slabi moraju biti posebno oprezni i mudri.
Dakako, ovo se nikako ne tiče samo rusko-armenskih odnosa!
Zastupnički dom podržao je rezoluciju o potpori Izraelu s 412 glasova za, 10 protiv i šest ‘prisutnih’, što odražava tradicionalnu snažnu potporu Izraelu u američkom Kongresu. Mike Johnson pozvao je na rezoluciju o potpori Izraelu u svom prvom potezu na funkciji predsjednika Zastupničkog doma američkog Kongresa, nakon turbulentna tri tjedna bez predsjednika, zbog čega Zastupnički dom nije mogao odgovoriti na krizu na Bliskom istoku, prenosi Reuters.
“Prvi prijedlog koji ću predstaviti bit će potpora našem dragom prijatelju Izraelu i već kasnimo po tom pitanju”, rekao je Johnson kad je preuzimao funkciju. Zastupnički dom podržao je rezoluciju s 412 glasova za, 10 protiv i šest “prisutnih”, što odražava tradicionalnu snažnu potporu židovskoj državi u Kongresu.
Neobvezujuća mjera potvrđuje predanost Sjedinjenih Država Izraelu i poziva Hamas da odmah zaustavi napade i oslobodi sve taoce.
Devet demokrata glasalo je protiv rezolucije, a neki od njih kritizirali su rezoluciju jer ne sadrži dio o gubitku palestinskih života. Iz redova republikanaca, samo jedan je glasao protiv. Svi “prisutni” glasovi odnose se na demokrate.
Pozicija predsjednika Zastupničkog doma bila je prazna otkako je republikanca Kevina McCarthyja 3. listopada smijenila mala skupina tvrdokornih republikanaca, ogorčena zbog McCarthyjeva dogovora s demokratima kojim je spriječena djelomična obustava rada vlade. Johnson je u srijedu izabran za predsjednika Zastupničkog doma unatoč malom političkom iskustvu.
Johnson će morati odgovoriti na zahtjev demokratskog predsjednika Joea Bidena o usvajanju paketa od 106 milijardi dolara za pomoć Ukrajini, Tajvanu i sigurnosti američkih granica te dodatnih 14,3 milijarde dolara za Izrael.
Poput mnogih drugih republikanaca blisko povezanih s bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom, i novi predsjednik Zastupničkog doma bio je protivnik daljnjoj pomoći Ukrajini. “Izvješće” konzervativne kampanje “Republikanci za Ukrajinu” ocijenilo je Johnsona najnižom ocjenom F jer je više puta glasao protiv pomoći Kijevu u borbi protiv Moskve.
Johnson je rekao u srijedu da ipak podržava pomoć Ukrajini, ali “uz uvjete”. “Radimo na tome. Želimo odgovornost i želimo jasne ciljeve iz Bijele kuće. Ali, bit će rasprava i bit će vrlo produktivne”, rekao je Johnson novinarima.
Glasnogovornik Izraelskih obrambenih snaga (IDF) Jonathan Conricus rekao je da Hamas radije koristi gorivo za svoje borbene sposobnosti, nego da ga ustupi civilima, ostavljajući stanovništvo bez njega, prenosi agencija ANI.
Na izvješće WHO-a objavljeno 16. listopada u kojem se tvrdi da u Gazi ima još samo 24 sata goriva, struje i vode, glasnogovornik IDF-a rekao je: “Datum kada je ovo objavljeno je 16. listopada. To je bilo prije nekoliko dana. Sada je 26. listopada. Dakle, prije deset dana ovo je objavljeno. I koliko ja znam, još uvijek ima struje u Pojasu Gaze, a ovo izvješće je malo upitno. Naravno, situacija u Gazi nije sjajna: ima poteškoća i ima ozlijeđenih i poginulih, što je za žaljenje, ali ova procjena nije bila istina u to vrijeme, a nije istina ni sada”, prenosi
Zatim se osvrnuo na tvrdnje Agencije Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice na Bliskom istoku (UNRWA) da bi djelovanje te humanitarne agencije u Gazi moglo biti prisiljeno na prekid ako se u Gazu ne dostavi gorivo. Conricus je UNRWA-ine tvrdnje nazvao netočnima. “Mislim da to nije točno. Odgovorili smo na tvrdnju UNRWA-e upućujući ih na to gdje Hamas, koji upravlja Pojasom Gaze, skladišti gorivo, i dizel gorivo i druge vrste i benzen. Sve je unutra i ima ga dovoljno za mnogo dana rada bolnica i pumpi za vodu. Samo je problem što su im prioriteti drugačiji. Hamas radije koristi svo gorivo za svoje borbene sposobnosti, ostavljajući civile bez njega,” rekao je Conricus. “I onda međunarodne organizacije traže pomoć. Ali od koga traže i za što traže? Pitaju li Hamas, koji ima pristup gorivu i upravlja Pojasom Gaze? Ili krive Izrael ili traže pomoć od Egipta? Mislim da je vrlo važno da upute svoja pitanja i zahtjeve onima koji im zapravo mogu pomoći i zapravo upravljati Pojasom Gaze. A to je Hamas, a ne Izrael i ne Egipat”, dodao je.
Glasnogovornik IDF-a zatim je govorio o izvješćima da je Izrael ubio 6500 Palestinaca u Gazi. Rekao je da Izrael ne pokušava postići nikakve civilne žrtve jer se bori protiv Hamasa.
“Želim biti jasan da od samog početka kod nas nema ni trunke cinizma oko palestinskih civilnih žrtava. Ne želimo i ne pokušavamo postići nikakve žrtve. Naša borba je protiv zle terorističke organizacije Hamas. To su oni “koji ciljamo, a ne civilno stanovništvo. Ali nažalost, budući da se Hamas skriva iza njih, nažalost, civili su uhvaćeni u sredini”, rekao je. Nadalje je rekao: “Ne možemo posuditi vjerodostojnost instituciji koja neprekidno laže i neprestano napuhava broj civilnih žrtava i krivo predstavlja ili skriva broj boraca, Hamasovih operativaca, terorista koji se bore protiv nas. Stoga je ovo važno za buduće izvještavanje”.
Nedavno je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao da je njegov cilj protiv rata s Hamasom “spašavanje nacije” i obećao da će kopneni upad za uništenje Hamasa u Gazi započeti uskoro, izvijestio je The Times of Israel. Kaže da se Izrael priprema za kopnenu operaciju, ali ne želi reći kada i kako. Kaže da ne želi dijeliti raspon uključenih razmatranja. “Pripremamo se za kopneni upad. Neću precizirati kada, kako, koliko. Također neću iznositi niz razmatranja, s kojima većina javnosti nije upoznata. Ovo je način da zaštitimo živote naših vojnika”.
U obraćanju naciji, premijer Netanyahu je rekao: “Izrael je usred borbe za naš opstanak. Dva su cilja rata: “eliminirati Hamas uništavanjem njegovih vojnih i upravljačkih sposobnosti, te učiniti sve što je moguće da dobijemo naše taoce. Premijer je dodao: “Svi članovi Hamasa su mrtvaci koji hodaju – iznad i ispod zemlje, unutar i izvan Gaze. Radimo danonoćno kako bismo ostvarili ratne ciljeve sve do pobjede i to bez političkih obzira. Cilj je spas nacije, postizanje pobjede. Tisuće terorista je ubijeno i to je samo početak”.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je da će njegova zemlja poslati brod kako bi pomogli prenatrpanim bolnicama u Gazi suočenim s izraelskim bombardiranjem i blokadom. Macron je sinoć rekao da će brod isploviti iz Toulona u sljedećih 48 sati s osnovnom misijom pružanja vitalne podrške zdravstvenim ustanovama u Gazi. Ovu je odluku podijelio na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji u Kairu, održanoj zajedno s egipatskim predsjednikom Abdelom Fattahom al-Sisijem, prenosi AFP.
Štoviše, Francuska bi u Egipat poslala i avion natovaren osnovnim medicinskim potrepštinama, što bi zatim olakšalo transport ovih ključnih materijala na palestinski teritorij. U okruženju obilježenom eskalacijom neprijateljstava između Izraela i Hamasa, predsjednik al-Sisi je tijekom konferencije za novinare izrazio hitnu potrebu da se spriječi kopnena invazija na pojas Gaze. Naglasio je da bi takav upad neminovno rezultirao velikim brojem civilnih žrtava. Predsjednik al-Sisi je istaknuo da je više od 6000 palestinskih civilnih žrtava već prijavljeno u vezi s izraelskim zračnim napadima, a alarmantno je da su gotovo polovica tih žrtava djeca.
Macronov posjeta Egiptu uslijedio je nakon njegovog nedavnog boravka u Izraelu, gdje je izrazio podršku osvetničkim akcijama izraelske vojske protiv Hamasa. Osim toga, Macron je tijekom svoje turneje posjetio okupiranu Zapadnu obalu kako bi razgovarao s Mahmoudom Abbasom, predsjednikom Palestinske uprave. Francuska se pod Macronom približila anglo-američkom smjeru vanjske politike, ali je i dalje zemlja s jakim povijesnim arapskim vezama uz velik broj stanovništva muslimana, pa Macron pokušava balansirati po tankoj liniji.
Mađarski parlament odbio je prijedlog oporbe da se ovaj tjedan održi glasovanje o pristupanju Švedske NATO-u, rekla je Agnes Vadai, zastupnica stranke Demokratske koalicije.
“Glasovanje o pristupanju Švedske NATO-u neće se održati ovaj tjedan”, napisala je na svom Facebook profilu. Prema Vadaiju, zastupnici vladajuće stranke Fidesz – Mađarski građanski savez, koja ima većinu mjesta u mađarskom parlamentu, odbili su prijedlog da se ovo pitanje stavi na dnevni red. Dakle, ovo pitanje se može razmotriti najranije u studenom.
Vlada je još u ljeto 2022. parlamentu podnijela relevantni prijedlog zakona, ali zastupnici od tada odgađaju njegovo razmatranje zbog, kako kažu, neprijateljskih primjedbi švedskih političara o stanju demokracije Mađarskoj.
Ministar u Uredu mađarskog premijera Gergely Gulyas nagovijestio je u srijedu da Budimpešta i dalje ima diplomatske odnose sa Stockholmom. “Želimo imati normalne, dobre odnose sa Švedskom. I ako ih ostvarimo, neće biti prepreka za njezino pristupanje”, rekao je. Više od odnosu Mađarske i Švedske, ali i Mađarske i Budimpešte ovdje.
Protokol o pristupanju Švedske NATO-u ratificirala je 31 država saveza, a jedine to nisu učinile Turska i Mađarska. Dana 23. listopada turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan predao je nacionalnom parlamentu protokol o pristupanju Švedske NATO-u. Međutim, mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto rekao je da se zastupnici njegove zemlje neće orijentirati na svoje turske kolege u razmatranju ovog pitanja. Mađarski parlament ratificirao je 27. ožujka protokol o pristupanju Finske Sjevernoatlantskom savezu, ali je odgodio pitanje članstva Švedske. Dvije nordijske zemlje podnijele su zahtjev za članstvo u NATO-u u svibnju 2022., rekavši da su ih na taj korak potaknuo razvoj događaja u Ukrajini.
Izraelske kopnene snage izvele su u četvrtak operaciju u sjevernom dijelu Pojasa Gaze napadajući Hamasove mete, priopćila je vojska čija je akcija na Izraelskom vojnom radiju opisana kao najveći upad u tu enklavu od početka sadašnjeg sukoba.
Vojna video snimka prikazuje oklopna vojna vozila koja prelaze pješčanu graničnu zonu, buldožer koji ravna dio nasipa, tenkove koji ispaljuju granate te eksplozije u blizini ili usred oštećenih zgrada. Snimka je na dnu članka.
Operacija je imala za cilj napad na položaje Hamasa, rečeno je na radiju, i navodno je bila veća od dosadašnjih kopnenih napada, rečeno je na izraelskom Army Radio.
Ovaj najnoviji upad je izveden kao dio “pripreme za sljedeću fazu borbe”, što bi mogla biti najava opsežne invazije kojom su izraelski čelnici zaprijetili kako bi uništili Hamas.Vojnici su napustili to područje i vratili se na izraelski teritorij, dodaje se u vojnom priopćenju. Izraelske obrambene snage (IDF) su potvrdile provođenje napada na sjeveru Gaze i navele da se radilo o pripremi za sljedeće faze borbe. “Tenkovi i pješaštvo IDF-a napali su brojne terorističke ćelije, infrastrukturu i baze s kojih se lansiraju protutenkovske rakete. Vojska se nakon napada vratila na teritorij Izraela”, objavio je IDF na društvenim mrežama te priložio videosnimku kopnene operacije.
Izrael je započeo s precizno određenim upadima u Pojas Gaze u nedjelju, nakon što je rat, započet Hamasovim pokoljem 7. listopada, ušao u treći tjedan.
Ovo je do sada najveći upad izraelskih snaga u palestinsku enklavu. Hamas se za sada nije oglasio o najnovijoj izraelskoj vojnoj akciji. Zašto se odgađa invazija većeg razmjera na Gazu, pročitajte ovdje.
In preparation for the next stages of combat, the IDF operated in northern Gaza.
Američki utjecajni medij Forbes jučer je objavio tekst o neočekivano velikim gubicima zapadnih tenkova ukrajinske strane u srazu s ruskom vojskom posljednjih dana. Štoviše, navodi kako oni nadilaze i one s početka ukrajinske proljetno-ljetne protuofenzive početkom lipnja.
Forbes tako piše kako je ukrajinska vojska izgubila tri svoja dragocjena tenka Leopard 2 u brzom nizu posljednjih dana. Prema obavještajnom analitičaru Andrewu Perpetui, video snimci koji su ovaj tjedan kružili internetom potvrđuju uništenje tri Leoparda 2A4 u Zaporiškoj oblasti na jugu Ukrajine.
„To je najteži ukrajinski gubitak tenkova zapadne proizvodnje otkako su kijevske snage početkom lipnja pokrenule svoju dugo očekivanu protuofenzivu 2023. na nekoliko smjerova u Zaporižju i susjednoj Donjeckoj oblasti“, navodi dalje američki medij.
Potom konstatira kako „nagli porast gubitaka tenkova opovrgava ukupni uspjeh Ukrajine u očuvanju zapadnih tenkova, koji do sada uključuju 40 Leoparda 2A4 i 21 Leoparda 2A6 njemačke proizvodnje, nekoliko desetaka Leoparda 1A5, 10 Strv 122 iz Švedske, 14 Challengera 2 iz Ujedinjenog Kraljevstva i 31 M-1A1 (Abrams, op.GN.) američke proizvodnje“, te dodaje kako je „predviđena isporuka dodatnih Leoparda 1 i Leoparda 2“.
U četiri mjeseca teških borbi, Ukrajinci su izgubili samo pet Leoparda 2A4, tri Leoparda 2A6 i jedan Challenger 2. Devet zapadnih tenkova od oko 150 koliko su Kijevu isporučili saveznici – navodi Forbes za usporedbu sa sadašnjim stanjem.
Zanimljivo je da je američki medij istom prigodom objavio i tvit koji prikazuje snimku uništenja ukrajinskog tenka Leopard 2A4 u regiji Zaporižje od 25. listopada.
Ruske snage zanemaruju velike gubitke i nastavljaju s napadima s ciljem zauzimanja istočnog ukrajinskog grada Avdijevke, rekli su ukrajinski dužnosnici sinoć, prenosi Reuters,
Tijekom posljednja dva tjedna ruski napadi su se koncentrirali na Avdijevku u regiji Donjeck, gradu u mirnodopsko doba poznatom po velikoj tvornici koksa, a koji se trenutno doživljava kao bedem ukrajinskog otpora.
“Neprijatelj pokušava krenuti naprijed, a onda im mi uzvratimo. Dakle, nipošto se ne može govoriti o nekakvoj stalnoj situaciji. Teške borbe se nastavljaju, iako je aktivnost donekle utihnula. Neprijatelj prolazi kroz neku vrstu pregrupiranja”, izjavio je za nacionalnu televiziju glasnogovornik južnih ukrajinskih vojnih snaga Aleksandar Štupun.
Ruske snage oslanjaju se na pješaštvo, koristeći male jurišne skupine od 30 do 40 ljudi, rekao je Štupun, iznijevši procjenu o oko 2500 mrtvih i ranjenih na ruskoj strani u posljednjih šest dana na tom području.
“To je prilično značajno čak i za Rusiju, imajući u vidu da oni ne vode računa o svojim ljudima”, izjavio je Štupun.
Čelnik vojne uprave Avdijevke Vitalij Barabaš izjavio je da Rusi vrše pritisak sa sjevera, ali da nisu uspjeli proći pored željezničke pruge koja je pod kontrolom ukrajinskih snaga.
Odbacio je izvješća da su ruske trupe osigurale kontrolu nad jednim od velikih deponija šljake koji dominiraju industrijskim krajolikom grada. “Tamo su postavili zastave i pokušali napraviti nekakav spektakl”, kazao je Barabaš.
Ukrajinski kapetan Valerij Prozapas izjavio je za Espreso TV da su Rusi nastojali iskoristili činjenicu da je Avdijevka bila “de facto” poluopkoljena. “Drugo pitanje je političko. Nemaju se s čime ponositi, a moraju prodati svom stanovništvu neku vrstu pobjede, čak i ako je samo privremena”, smatra.
Ukrajinska protuofenziva, pokrenuta u lipnju, rezultirala je zauzimanjem razorenih sela na istoku i nekih naselja u južnom sektoru, no tempo je daleko sporiji od prošlogodišnjeg napredovanja kroz sjeveroistok zemlje, navodi Reuters.
Zadnji ruski izvještaji o borbama ne spominju Avdijevku, ali kažu da su ruske trupe odbile 15 ukrajinskih napada u blizini Kupianska, koji se nalazi sjevernije.
Ukrajinski dužnosnici također su priznali teške borbe u blizini Kupjanska, grada koji su prvobitno zauzele ruske trupe, ali ga je Ukrajina vratila u prošlogodišnjem brzom napredovanju kroz sjeveroistok.
Vlasti u regiji Harkiv priopćile su da nameću obaveznu evakuaciju mještana iz deset mjesta u tom području. Reuters napominje da nije mogao neovisno potvrditi izvješća o borbama ni s jedne strane.
Rusija i Kina u srijedu su uložile veto na američku rezoluciju u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda koja se tiče Izraela i palestinskih militanata Hamasa u Pojasu Gaze. Nakon toga nije prošao ni ruski prijedlog.
Američki nacrt sadrži osudu napada radikalnog palestinskog pokreta Hamas na Izrael, poziv na oslobađanje talaca i poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. Bio je fokusiran na bavljenje pogoršanjem humanitarne krize u Gazi, pozivanje na prekid nasilja kako bi se dopustio pristup humanitarnoj pomoći.
Ujedinjeni Arapski Emirati također su glasali protiv, dok je deset članica glasovalo za, a Brazil i Mozambik bili su suzdržani.
Dan ranije, stalni predstavnik Ruske Federacije pri UN-u Vasilij Nebenzja izjavio je da Moskva neće podržati američki nacrt rezolucije o situaciji oko Izraela i Pojasa Gaze, budući da dokument ne zahtijeva trenutačni prekid vatre između zaraćenih strana.
Vijeće je potom glasovalo za ruski prijedlog rezolucije koji je pozivao na humanitarni prekid vatre. Rusija, Kina, Ujedinjeni Arapski Emirati i Gabon glasovali su za nacrt, dok je drugih devet članica bilo suzdržano, a SAD i Velika Britanija su glasovali protiv.
Zastupnički dom američkog Kongresa izabrao je u srijedu republikanca Mikea Johnsona, konzervativca s malo liderskog iskustva, za svog predsjednika nakon turbulentna tri tjedna zbog kojih Zastupnički dom nije mogao odgovoriti na krizu na Bliskom istoku niti izvršiti bilo koju od svojih osnovnih dužnosti.
S 220 glasova za i 209 protiv kongresnik Johnson (51), koji služi svoj treći mandat, izabran je za predsjednika Zastupničkog doma, javlja Reuters.
To je mjesto bilo prazno otkako je republikanca Kevina McCarthyja 3. listopada smijenila mala skupina tvrdokornih republikanaca, ogorčena zbog McCarthyjeva dogovora s demokratima kojim je spriječena djelomična obustava rada vlade.
U tjednima koji su uslijedili, republikanci koji imaju malu većinu u Zastupničkom domu, razmatrali su i odbacili tri moguće zamjene prije nego što su se odlučili za Johnsona, odvjetnika iz Louisiane kojeg je podržao bivši predsjednik Donald Trump, a koji je proveo godine zagovarajući konzervativne politike poput molitve u školama.
Prvi put izabran u Kongres 2016., Johnson je predsjednik Zastupničkog doma s najmanje političkog iskustva u posljednjih nekoliko desetljeća. Johnson će morati odgovoriti na zahtjev demokratskog predsjednika Joea Bidena o trošenju 106 milijardi dolara za pomoć Izraelu, Ukrajini i sigurnosti granica SAD-a. Dok njegovi republikanci općenito podupiru financiranje Izraela i američke granice, podijeljeni su oko daljnje potpore Ukrajini.
Republikanci tijesno kontroliraju Zastupnički dom s 221 zastupnikom, dok je demokrata 212. Zbog toga imaju malo prostora za pogreške pri kontroverznim glasanjima.
Njihove su podjele bile vidljive proteklih nekoliko tjedana. Tri republikanska kandidata nisu uspjela osigurati potrebnih 217 glasova za predsjednika Zastupničkog doma.
Izrael priprema kopnenu invaziju na Gazu, rekao je premijer Benjamin Netanyahu u televizijskom obraćanju u srijedu, no odbio je iznijeti bilo kakve informacije o operaciji i kad bi do nje trebalo doći, javlja Reuters.
Rekao je da će odluku o tome kad bi snage trebale ući u palestinsku enklavu, koju kontrolira islamistički pokret Hamas, trebao donijeti poseban vladin ratni kabinet, u kojemu je i čelnik jedne od centrističkih opozicijskih stranaka.
“Već smo ubili tisuće terorista i ovo je samo početak”, rekao je Netanyahu. “Istovremeno, pripremamo se za kopnenu invaziju. Neću reći kad, kako ili koliko. Neću također govoriti o različitim kalkulacijama koje provodimo, a kojih je javnost uglavnom nesvjesna, a tako i treba ostati.”
Izrael danima intenzivno bombardira gusto naseljenu Gazu nakon Hamasova napada 7. listopada u kojem je stradalo 1400 ljudi. Više od 6000 Palestinaca ubijeno je u bombardiranju, prema ministarstvu zdravstva Gaze.
Netanyahu, koji dosad nije preuzeo odgovornost za sigurnosne propuste koji su doveli do Hamasova napada, rekao je da će svi uključeni odgovarati. “Skandal će se u cijelosti istražiti”, rekao je. “Svatko će morati objasniti, ja također. No do toga će doći tek nakon rata.”
Ranije, Wall Street Journal izvijestio je da se Izrael složio s odgodom invazije na Gazu, dok SAD ne rasporedi svoju proturaketnu obranu u regiji.
Reuters je u ponedjeljak izvijestio da je Washington savjetovao Izraelu da odgodi kopneni napad na Pojas Gaze i da Katar, koji posreduje s palestinskim milicijama, drži obaviještenim, s obzirom na to da nastoji osloboditi više talaca i pripremiti se na mogući širi regionalni rat.
Više od polovice od ukupno, procjenjuje se, 220 talaca koje zatočenima drži palestinska militantna skupina Hamas ima strane putovnice iz 25 različitih zemalja, a među zarobljenima su 54 državljana Tajlanda, priopćila je u srijedu izraelska vlada, prenosi Reuters.
Izraelska je vlada također objavila kako je potvrđeno da je 328 ljudi iz 40 zemalja ubijeno ili se vode kao nestali nakon napada Hamasa na južni Izrael 7. listopada.
Procjenjuje se da je u tom napadu ubijeno ukupno 1400 ljudi. Izrael je objavio da 138 talaca ima strane putovnice, uključujući 15 Argentinaca, 12 Nijemaca, 12 Amerikanaca, šest Francuza i šest Rusa. Za mnoge se vjeruje da imaju i izraelsko državljanstvo no neki, poput Tajlanđana i pet nepalskih talaca, gotovo sigurno nemaju. Među taocima je i jedan kineski državljanin, jedan državljanin Šri Lanke, dva državljanina Tanzanije i dva Filipinca.
Od stranih državljana najviše je Tajlanđana ubijeno. Potvrđeno je da su poginula 24 Tajlanđanina, dok se 21 vodi kao nestali nakon napada Hamasa. Tajland je jedan od najvećih izvora radnika migranata u Izraelu. Oko 30.000 Tajlanđana zaposleno je u izraelskom poljoprivrednom sektoru, prema vladinim podacima.
Nakon Tajlanđana najviše je stradalih državljana SAD-a (34 ubijena i pet nestalih), Ukrajine (25 ubijenih i dvoje nestalih), Rusije (23 ubijena i četiri nestala) te Francuske (23 ubijena i jedan nestali). Ubijeno je pet državljana Nepala i pet ih se vodi kao nestali, dok je ubijeno i 5 državljana Kine, a jedan se vodi kao nestao.
