Čini se kako bugarska vlada, ponovo, kao i u slučaju svoje blokade već gotovo započete izgradnje ruskog plinovoda „Južni tok“ 2014. godine, blokira i izgradnju preko svojega teritorija kraka novog ruskog plinovoda „Turski tok“. Naime, jedna cijev toga plinovoda namjenjena je Turskoj i početak njezine tržišne eksploatacije početkom iduće godine nije upitan. Međutim Rusija je izgradila i drugu cijev toga plinovoda u namjeri da se, eventualno, ukoliko zemlje EU za to budu zainteresirane, ruski plin iz toga plinovoda distribuira i na tržišta pojedinih zemalja Jugo-istočne i Srednje Europe, ovisno o njihovim željama, pričemu bi te zemlje same snosile troškove izgradnje spojnih plinovoda s „Turskim tokom“ preko svojih teritorija (Rusija u ovom slučaju igra oprezno, ne želeći ponoviti sudbinu s „Južnim tokom“, kada je većinom sama preuzimala sve projektne i operativne troškove izgradnje zbog čega je Gazprom, kao nositelj projekta, blokadom toga plinovoda imao i velike financijske gubitke.
U ovom, najnovijem slučaju, paradoks je u tome, da je bugarska vlada ne samo pristala, već i u doslovnom smislu molila Rusiju da se nastavak na drugu cijev „Turskoga toka“ gradi upravo preko bugarskoga teritorija i onda dalje za Srbiju i Mađarsku. Ruski državni vrh je tu molbu i doslovno „posipanje pepelom“ bugarskoga premijera Bojka Borisova na prošlogodišnjoj zajedničkoj medijskoj konferenciji s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom tada shvatio kao iskreno „kajanje“ za počinjeni „grijeh“ Sofije vezano uz „Južni tok“ te udovoljio molbi bugarske strane.
Međutim, prema današnjim informacijama pristiglima iz Moskve, ruski predsjednik Vladimir Putin je na zajedničkoj medijskoj konferenciji sa srpskim predsjednikom vlade Aleksandrom Vučićem izjavio nešto što se Vučiću nikako nije moglo svidjeti. Naime, kazao je kako Bugarska namjerno oteže s izvršenjem svojih obveza po projektu „Turski tok“ na svome teritoriju, neovisno o višekratnim ruskim molbama da ubrza radove i dostavu ruskoga plina.
Putin je kazao slijedeće: „Neovisno o čestim (bugarskim) obećanjima i višekratnim molbama ruske strane za osiguranje isporuka našega plina kroz Tursku u Bugarsku, mi vidimo kako bugarska strana, na žalost i na iznenađenje, svjesno oteže s realizacijom projekta na svom teritoriju.“ „Želim o tome kazati neposredno i javno. Bugarsko se vodstvo, nakon što je ono srušilo „Južni tok“, puno puta obraćalo Rusiji s molbom … za gradnju „Turskog toka“. Ali i sada, vidimo, pod pritiskom sa strane, oni se ne žure. Pratit ćemo kako će se dalje realizirati taj projekt po bugarskom teritoriju. Ako Bugari ne žele – ne Bugari, već njihova vlada – mi ćemo pronaći druge putove za realizaciju naših mogućnosti na jugu Europe“, naglasio je ruski čelnik i time poslao jasnu i oštru poruku Sofiji da vremena za nove-stare igre ona više nema. Jer u ovim Putinovim riječima bilo je najmanje diplomatskog taktiziranja i frazeološkog „uvijanja“, toliko uobičajenog u javnoj komunikaciji bilo kojih državnih dužnosnika kada su u pitanju tzv. osjetljive teme, osim, naravno, Donalda Trumpa. A čini se kako u ovom slučaju Putinova retorika čak i ima određene Trumpove karakteristike – direktnost i jasnoću u iskazivanju želja i očekivanja.
A zašto je eventualno bugarsko novo stopiranje, ovoga puta europskog kraka plinovoda „Turski tok“, veliki problem za Srbiju? Pa jednostavno iz razloga što je Srbija, s ciljem priključenja na još uvijek nezapočetu izgradnju bugarske plinovodne trase koja bi spojila bugarsko-tursku s bugarsko-srpskom granicom, već gotovo u cijelosti izgradila tj proširila svoje plinovodne kapacitete od granice s Bugarskom do srpske granice s Mađarskom. Preciznije rečeno, u sljedećim tjednima Srbija će završiti s polaganjem cijevi na toj čitavoj trasi u dužini od 402 kilometra, što je veliki i skupi investicijski posao. Protočnost tj. kapacitet tog novog srpskog plinovoda iznosit će 12, 87 milijardi m3 plina godišnje. Osim toga Srbija i Rusija rade na povećanju kapaciteta podzemnih objekata za skladištenje plina sa sadašnjih 750 milijuna na 2 milijarde m3 plina, čime bi se željela ojačati energetska sigurnost ne samo Srbije, već i čitave balkanske regije, kako je danas kazao ruski predsjednik Putin.
Naravno kako Srbija u energetskom smislu ne ovisi o „Turskom toku“: ona je prošle godine kupila 2,1 milijardu m3 plina od Rusije već postojećim plinovodima, a očekuje se kako će njezine potrebe za „plavim energentom“ do 2023.g. narasti do 3,5 milijardi m3 godišnje. Međutim, Beograd je itekako računao – i još uvijek računa – i na plin iz „Turskog toka“, ne samo zbog povećanja svojih potreba, već još više i zbog tranzitnih benefita i jačanja srpske geostrateške i geopolitčke važnosti.
Međutim, da se vratimo na predmetnu vijest. Neovisno o Putinovim riječima o eventualnom ruskom pronalasku alternative Bugarskoj po pitanju „Turskog toka“, osobno ne vidim koje bi to u ovome trenutku zemlje bile. Ako bi se išlo preko Grčke, ukoliko bi se ona, naravno, s time i složila (a poput Bugarske i Grčka je članica EU i NATO saveza, a s obzirom na njezine tenzije s Turskom teško je da bi zbog takve stvari okrenula leđa saveznicima), onda bi taj plinovod morao ići preko makedonskog teritorija do granice sa Srbijom. Poznavajući političku i sigurnosnu nestabilnost Sjeverne Makedonije, teško je da se s takvom zemljom može ići u bilo kakve velike i dugoročne infrastrukturne kombinacije i projekte energetskoga karaktera. A kao i s Grčkom, slična stvar je i s Rumunjskom.
I za sam kraj jedna prigodna anegdota uz ovu temu. Kada je autor ovoga teksta prije dvije godine sudjelovao na jednom međunarodnom energetskom forumu, izvjesni bugarski kolega, razgovarajući o energetskim planovima te države, pol’ u šali pol’ u zbilji rekao mi je ni manje ni više nego slijedeće: „Ne vjerujte Bugarima. Mi smo bili i ostali cigani.“ Naravno da ni on ni ja nemamo ništa niti protiv romskoga niti protiv bugarskoga naroda (osobno ne pravim nikakvu razliku po pitanju nečije nacionalne ili vjerske pripadnosti, već svaku osobu promatram i (ne)cijenim isključivo kroz njezine ljudske karakteristike), već se ova njegova opaska odnosila isključivo na postupke bugarskih političara. A dodao bih – i ne samo bugarskih!
Bugarski premijer: Svi koji su protiv „Turskog toka“ su izdajice
