(Video) Francuski lovci stvorili su izraelsku zračnu silu

Suprotno raširenom narativu  da su američki borbeni zrakoplovi stvorili modernu izraelsku zračnu silu on jednostavno ne odgovara činjenicama.

Izraelsko ratno zrakoplovstvo, nakon početne faze naoružavanja  zrakoplovima  iz 2. svjetskog rata pribavljenih sa svih strana svijeta,  prve moderne mlazne borbene zrakoplove nabavilo je ne iz SAD-a nego iz Francuske.

Izraelski vojni stručnjaci procjenili su kako bi za njihove potrebe najbolje riješenje bilo nabavka tada moćnog američkog rasnog lovca North America F-86 Sabre koji se iskazao tijekom korejskoga rata. Međutim, administracija američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera odbacila je mogućnost bilo kakve prodaje američkih borbenih zrakoplova Izraelu. Stoga su izraelski stručnjaci tada moderne mlazne zrakoplove pokušali nabaviti u Švedskoj i Francuskoj. U uži izbor ušao je švedski Saab J-29 Tunnan i francuski zrakoplovi tvrtke Dassault. Tvrtka Dassault Aviation nastala je 1929. godine kada je Marcel Bloch osnovao Société des avions Marcel Bloch koja je do 2. svjetkog rata proizvodila zrakoplove za francuske oružane snage.

Nakon rata Bloch je promijenio prezime u Dassault,  a ime tvrtke u Avions Marcel Dassault. U početku je to bio mali konstruktorski ured s malo zaposlenih, koji je bio podugovarač za veliku državnu zrakoplovnu tvrtku Sud-Aviation koja je kasnije postala poznata po proizvodnji širom svijeta rasprostranjenih i omiljenih putničkih zrakoplova SE 210 „Caravelle“. Tvrtka Dassault 1951. godine krenula je u samostalni razvoj svog prvog borbenog mlaznog zrakoplova MD.450 “Ouragana“. Zrakoplov je podsjećao na umanjenu verziju američkog F-84  „Thunderjet“ . Maksimalna brzina proizvedenih zrakoplova bila je podzvučna, a korišten je kao lovac bombarder u koju svrhu je bio naoružan topovima i potkrilnim nosačima bombi i neviđenih raketnih zrna. Dassault je uspio pokrenuti serijsku proizvodnju i do 1953. godine proizveden  je 441 zrakoplov koji je isporučen francuskom i indijskom ratnom zrakoplovstvu.

Izrael je proučavao karakteristike Ouragana no, pregovarajući s Dassaultom odlučio se je za kupnju borbenih zrakoplova koji su još bili u fazi razvoja – nazvani Mystère II, koji su trebali zamijeniti tada već zastarjele prve izraelske mlazne zrakoplove Gloster Meteor, britanske proizvodnje.

U međuvremenu Izrael je ponovo pokušao od SAD-a nabaviti glasovite F-86 Sabre ali je američki politički vrh opet blokirao bilo kakve pregovore s izraelskom državom. Razvoj i proizvodnja Mystère II upala je u tehničke probleme i stvoreni zrakoplov nije u cijelosti odgovarao projektnim zahtjevima. Samo mali broj je uključen u francuske zračne snage u svrhu testiranja. Izrael se nije želio prepustiti riziku kupnje takvih zrakoplova niti više odgađati opremanje svog zrakoplovstva suvremenim mlaznim borbenim zrakoplovima. U međuvremenu odustali su i od švedskog Tunnana poznatog  i kao leteća bačva zbog svog nezgrapnog izgleda. Ni švedska strana nije pokazivala posebno veliki entuzijazam za trgovinu oružjem  s Izraelom jer je svaki takav čin istovremeno značio i pogoršanje odnosa s arapskim svijetom u čijim rukama je bila nafta.

Izrael je, stoga, učinio jedini logični potez i od Francuske kupio prvih 12 borbenih zrakoplova MD.450 Ouragan. Kako proizvođač Dassault nije imao nove zrakoplove,  nego ih je za Izrael tek trebalo proizvesti , a kako više nije bilo vremena jer su protivničke arapske snage, prije svega egipatske i sirijske, raspolagale većim brojem eskadrila tada modernih sovjetskih Mig 15, u  ljeto 1955. godine  Izraelu su isporučeni polovni zrakoplovi Ouragan  izdvojeni iz sastava francuskih zračnih snaga . Do kraja te godine Izraelu je isporučeno ukupno 75 Ouragana naoružanih automatskim topom DEFA 30 mm i nosačima bombi i raketa. Od njih je formirano ukupno 5 eskadrila. U prvi mah izraelski vojni stručnjaci i piloti nisu bili pretjerano oduševljeni osobinama zrakoplova koji su pribavili. U ljeto slijedeće 1956. godine Izrael je od Dassaulta kupio nove lovce bombardere  Mystère IV, strelaste konfiguracije krila, koji je za razliku od Ouragana, predviđenog uglavnom za djelovanje po ciljevima na tlu, mogao biti korišten i kao učinkoviti lovački zrakoplov. Izraelu je isporučeno u kolovozu i rujnu 1956. godine ukupno 36 tih zrakoplova. Dana 29. listopada počeo je II arapsko-izraelski rat zajedničkim  vojnim udarom Francuske, Velike britanije i Izraela na Egipat koji je izvršio nacionalizaciju Sueskog kanala, izbacio britanske upravljače i preuzeo nadzor i naplatu korištenja kanala. Na iznenađenje izraelskih vojnih stručnjaka, koji nisu očekivali previše od kupljenih francuskih zrakoplova, Ouragani i Mystère IV pokazali su se kao iznenađujuće učinkoviti borbeni strojevi. Mogli su se naoružati velikom količinom bombi i raketa, bili su jednostavni za održavanje i pokazali su veliku borbenu otpornost i žilavost. Njihov najveći problem zapravo su bila izbacujuća sjedišta, kasnije tijekom službe u izraelskom zrakoplovstvu zamijenjena modernijim Martin Baker. U ovome ratu izraelski piloti ih gotovo nisu morali niti koristiti jer su zahvaljujući britanskim i francuskim zrakoplovima na svojoj strani imali zračnu nadmoć pa su se izraelski Ouragani i Mystère  mogli posvetiti uništavanju egipatskih kopnenih snaga. To su učinili toliko efikasno da su po završetku kratkotrajnog rata postali najbolja reklama francuskom proizvođaču Dassault. Tijekom 1958. godine Izrael je od Dassaulta kupio 24 najnovija borbena zrakoplova Super Mystère B.2. Taj zrakoplov je mogao probiti zvučni zid  i u borbama tijekom kasnijih arapsko-izraelskih ratova pokazao se kao sposoban višenamjenski borbeni zrakoplov.

Neposredno nakon rata 1956. godine Izrael je, potaknut dobrim iskustvima s francuskim zrakoplovima u operacijama protiv ciljeva na tlu, odlučio nabaviti tada nove višenamjenske francuske borbene zrakoplove tvrtke Sud-Ouest Aviation S.O. 4050 Vautour II. Zrakoplovi su bili dvomotorni i konfiguracije koja se mogla prilagoditi bombarderskim zadaćama ali i opremiti tada glomaznim  zrakoplovnim radarima i koristiti kao noćne lovce. Prvi zrakoplovi Vautour za Izrael isporučeni su 1957. godine tajnim preletom bez identifikacijskih oznaka iz francuske zračne baze u Tunisu za Izrael. Ukupno je isporučen 31 zrakoplov koji su u izraelskim zračnim snagama korišteni sve do 1972. godine. Izraelci su ih najčešće koristili u bombarderskoj varijanti. Tijekom arapsko-izraelskih ratova, posebice šestodnevnog rata 1967. godine,  proslavili su se udarima po egipatskim kopnenim snagama i utvrđenim objektima. Mogli su ponijeti  za to vrijeme relativno veliku količinu bombi koje su precizno ispuštali na ciljeve, najčešće u ekstremno niskom letu.

Slijedeći svoja pozitivna iskustva s francuskim zrakoplovima Izrael je već u svibnju 1960. godine naručio 24 nova nadzvučna lovačka borbena zrakoplova koje je proizveo Dassault. Zrakoplovi nazvani Mirage IIIC mogli su postići maksimalnu brzinu dvostruko veću od brzine zvuka, bili su opremljeni radarom Cyrano I bis koji je služio za otkrivanje ciljeva u zraku i navođenje projektila Matra R.530 koji su bili uvedeni u redovno naoružanje tih zrakoplova. Zrakoplovi su bili potpuno novi i borbeno neprovjereni,  no izraelski stručnjaci procjenili su da je riječ o vrhunskom lovcu  koji će im za slijedeće desetljeće osigurati zračnu nadmoć nad bliskoistočnim ratištem. I bili su u pravu. Borbeni zrakoplov koji je u izraelskom zrakoplovstvu dobio oznaku CJ, dakle Mirage III CJ, proslavio je tijekom šestodnevnog rata i kasnijih borbenih djelovaja tijekom rata iscrpljivanja izraelsko ratno zrakoplovstvo. Za zračne borbe standardno je bio naoružan francuskom radarski vođenom raketom Matra R530 i IC navođenim projektilima američke proizvodnje „Sidewinder“ različitih varijanti. Prvi Mirage III isporučeni su Izraelu u travnju 1962. godine. Do 1968. godine isporučeno je  ukupno 76 Miragea III od čega 2 u izvidničkoj verziji  IIIRJ i 4 u dvosjednoj verziji IIIBJ. Zahvaljujući uspješnom korištenju od strane izraelskog zrakoplovstva borbeni zrakoplov Mirage III postao je tražena roba na tržištu i prodan je velikom broju država diljem svijeta.

Nakon šestodnevnog rata, u kojem je Mirage III odigrao zapaženu ulogu, francuska vlada uvela je embaro na isporuku naoružanja Izraelu pokušavajuću održati dobre odnose s arapskim državama. Iako je suradanja s francuskom industrijom nastavljena na razne zakulisne načine, uvedeni embargo ipak je označio prekretnicu.

Opremanje izraelskoga zrakoplovstva nastavljeno je nakon toga kupnjom zrakoplova od strane SAD-a koji je svojim embargom izazvao okretanje Izraelaca suradnji s Francuzima. Stvar se sada okrenula u suprotnom smjeru i izraelsko zrakoplovstvo u svoje naoružanje počelo je uvoditi američke borbene zrakoplove A-4 Skyhawk i F-4 E Phantom II.

Miragei su ipak još barem dva slijedeća desetljeća ostavili traga u izraelskim zračnim snagama koje je u svoje naoružanje uvelo borbeni zrakoplov domaće proizvodnje IAI Kfir razvijen na temelju Miragea III i kasnijeg Miragea V s ugrađenim američkim mlaznim motorom.

 

 

 

 

 

 

0 komentara

You may also like