„Eagle Claw“ – down!
Mario Raguž
U Omanskom zaljevu s nosača zrakoplova USS Nimitz uzletjelo je osam teških helikoptera RH-53D Sea Stallion i krenulo prema sjeveru.
Datum je 24. travnja 1980., a doba dana – sumrak. Operacija „Orlova kandža“ („Eagle Claw“) tj. pokušaj spašavanja taoca zatočenih u veleposlanstvu SAD-a u Teheranu, otpočela je.
Slika 1: RH-53 Sea Stallioni na nosaču USS Niimitz spremni za misiju
Agonija osoblja veleposlanstva počela je 171 dan ranije, kada su 4. studenog 1979. iranski studenti provalili u zgradu i uzeli za taoce 53 člana američkog diplomatskog predstavništva.
Administracija predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera pokušavala je, bezuspješno, pronaći diplomatske načine rješenja krize, a nakon toga se odlučila za vojni pristup.
Duboka umiješanost SAD-a u unutarnje stvari Irana pridonijela je tvrdom stavu čelnika, sada već Islamske republike Iran (islamska revolucija provedena je 1979. godine).
Slika 2: C-130 Hercules
S obzirom kako je glavni grad Irana, Teheran, prilično udaljen od mora, američki taktičari su morali razviti kompleksni plan. On je, u kratkim crtama, sadržavao sudjelovanje 132 pripadnika „Army Rengersa“ i nove specijalne postrojbe „Delta“ prevoženih u tri transportna zrakoplova MC-130 i, podržanih s tri logistička EC-130 specijalno opremljenim s pretakačima goriva. Zadatak ove formacije je let preko cijelog Irana i slijetanje na tajnu lokaciju južno od Teherana nazvanu „Desert One“. Nakon što se tamo uspostavi baza, na istu slijeću već spomenuti helikopteri Sea Stallion koji, nakon pretakanja goriva i ukrcavanja „specijalaca“ kreću u izvršenje misije.
Slika 3: oluja Haboob
S omanskog otoka Masirah uzletjela je formacija od šest velikih četveromotornih transportera i uputila se prema središnjem Iranu. Nakon dva sata leta uletjeli su u pustinjsku oluju visokog intenziteta, u Iranu zvanoj „Haboob“. Robusnim transporterima ona predstavlja smetnju ali ne i opasnost. Onaj tko bi mogao biti ugrožen je formacija helikoptera koja leti iza zrakoplova. Ove letjelice su kritične za uspjeh cijele operacije i ako njihov broj, iz bilo kojeg razloga, spadne ispod šest jedinica – misija se mora prekinuti.
Slika 4: RH-53-Desert-One-1
I upravo je jedan Sea Stallion doživio prvi tehnički kvar na rotoru te prinudno sletio. Neozlijeđenu posadu pokupio je drugi helikopter i put je nastavljen.
U međuvremenu transportni zrakoplovi su počeli slijetati na tajnu lokaciju. I tu su se stvari odmah počele komplicirati. Tijekom prizemljenja piloti su svojim naočalama za noćno promatranje vidjeli cisternu koja je vozila po obližnjoj prometnici. Odmah su vojnici, na terencima i motociklima, izletjeli iz zrakoplova i krenuli neutralizirati kamion. Još dok su se vozili prema cilju, s druge strane prema njima je dolazio autobus pun civila. Autobus je gađan u blok motora, a na cisternu je ispaljena protutenkovska raketa koja je izazvala eksploziju. Vozač pogođenog kamiona žurno je napustio vozilo i uskočio u mali terenac koji je vozio odmah iza njega. Otišao je prebrzo da bi vojnici i na njega mogli djelovati. Ovi neplanirani događaji potpuno su poremetili operaciju čija je glavna premisa bila tajnovitost. Civili, njih 44, su stavljeni pod nadzor i operacija je tekla dalje.
Helikopterska formacija je proživljavala teške trenutke naišavši na „Haboob“. Temperature unutar motora počele su rasti dok je sitni pijesak oštećivao hidrauliku i ostale dijelove letjelice. Ubrzo je vodeći helikopter, ozbiljno oštećen, ispao iz formacije i bio primoran vratiti se na polazni aerodrom. Nakon duga tri sata leta kroz oluju formacija je za dlaku izbjegla udar u planinu koja im se ispriječila na smjeru leta.
U bazi „Desert One“ situacija je postajala sve napetija jer su, uz sve probleme, sad i helikopteri kasnili. Ipak, polako su počeli pristizati i odmah su spajani na crijeva za nadopunu gorivom iz EC-130. Tijekom punjenja na jednom helikopteru motor je potpuno zakazao i on je postao neupotrebljiv. Teška srca misija je obustavljena. Odlučeno je neispravnu ili oštećenu opremu uništiti, a na lokaciju podmetnuti lažnu sovjetsku dokumentaciju koja će dodatno zbuniti Irance.
Dok su se razočarani, ali i umorni vojnici ukrcavali u letjelice došlo je do sudara EC-130 i helikoptera. Oba su planula, a u nastalom „paklu“ osam pripadnika oružanih snaga SAD-a je poginulo.
Plan je doslovno „izgorio“ ispred očiju zapovjednika koji su odlučili napustiti helikoptere i ne uništiti ih jer bi krhotine mogle oštetiti i zrakoplove.
Pet helikoptera su Iranci pronašli i kasnije ih popravljene uključili u svoju ratnu mornaricu.
Slika 6: dio rotora američkog helikoptera na zidu bivše zgrade veleposlanstva SAD-a u Teheranu
Sedam mjeseci poslije ove američke neuspješne vojne priče, taoci iz veleposlanstva su oslobođeni (nakon 444 dana u zatočeništvu) u zamjenu za odmrzavanje iranskih deviznih rezervi u inozemstvu i uz čvrsta jamstva kako se Sjedinjene Države neće više miješati u unutarnju politiku Irana.
