Čelnik desničarske skupine Proud Boysa osuđen je na 17 godina zatvora, jednu od najtežih kazni za juriš na Capitol, objavio je u četvrtak BBC.
Tužitelji kažu da je američki vojni veteran Joe Biggs (38) bio kolovođa upada u Kongres 6. siječnja 2021.
Biggs je zatražio milost od suda i izrazio žaljenje zbog svojih postupaka.
Tužitelji su u podnesku naveli da je Biggs, veteran rata u Iraku i autor na stranici specijaliziranoj za teorije zavjere Infowars, “iskoristio vojne vještine da bi upravljao i kontrolirao velikom skupinom ljudi pod svojim zapovjedništvom” i “vodio pobunu protiv vlade”.
“Biggs je sebe i svoj pokret vidio kao drugu Američku revoluciju u kojoj će s drugim ‘patriotima’ preuzeti vlast silom”, rekli su tužitelji.
Trump se izjasnio da nije kriv po optužnici u Georgiji
Bivši američki predsjednik Donald Trump izjasnio se u četvrtak da nije kriv po opsežnoj kaznenoj optužnici u Georgiji koja se odnosi na njegove pokušaje da poništi svoj poraz na izborima 2020., prema sudskom podnesku, prenosi Reuters.
Ovo izjašnjavanje znači da se Trump, favorit za republikansku nominaciju 2024., neće osobno pojaviti na sudu okruga Fulton u Atlanti sljedeći tjedan kako bi se suočio s optužbama.
Okružna tužiteljica okruga Fulton, Fani Willis, optužila je Trumpa za 13 točaka kaznenog djela, uključujući reketaranje. Optužnica ga tereti za vršenje pritiska na državne dužnosnike da ponište njegov izborni poraz 2020.
Ovo je četvrta optužnica protiv Trumpa otkad je pokrenuo svou kampanju za predsjednika. “Kao što dokazuje moj potpis ispod, ovime se …. izjašnjavam da nisam kriv po optužnici u ovom slučaju”, rekao je Trump u sudskom podnesku u četvrtak na Višem sudu okruga Fulton.
Trump, koji će se natjecati za predsjednika na izborima 2024., već je ušao u povijest kao prvi bivši predsjednik SAD-a koji se suočio s kaznenim optužbama – ne jednom nego četiri puta.
Rusija ne vidi znakove da će dobiti jamstva koja će joj omogućiti obnavljanje sporazuma koji dopušta Ukrajini, jednoj od najvećih izvoznica na svijetu, da izveze žito preko Crnog mora, rekao je u četvrtak ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, prenosi Reuters.
Rusija je u srpnju napustila godinu dana star sporazum, požalivši se prvenstveno da zapadne sankcije ometaju njezin vlastiti izvor žitarica i gnojiva, što je u suprotnosti s memorandumom potpisanim usporedno s crnomorskim sporazumom o žitu.
Lavrov je nakon sastanka s ministrom vanjskih poslova Turske, koja je posredovala u postizanju sporazuma zajedno s UN-om, izjavio da je Rusija “sutra” spremna vratiti se sporazumu ako se ispoštuju njezini zahtjevi, no da nema znakova da će se to dogoditi.
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je da “Rusija ima zahtjeve za nesmetan izvoz svojih žitarica i gnojiva. Potvrdili smo važnost poštivanja ovih zahtjeva na našem sastanku.” Dodao je da je, uz turska nastojanja i doprinose, UN pripremio novi paket prijedloga. “Vjerujemo da ovo omogućuje odgovarajuću osnovi za oživljavanje inicijative.”
No Lavrov je rekao da “i dalje u toj poruci nema nijednog jamstva” te da su njoj “samo obećanja”. “Čim to ne budu obećanja, nego jamstva, s konkretnim rezultatom koji se može provesti sutra, onda će se sutra nastaviti provođenje ovog paketa u cijelosti.”
Rekao je da je Zapad taj koji je stao na put rješenju. “Članice UN-a ništa ne mogu učiniti same, prisiljene su tražiti od Zapada da bude razuman, da zauzme konstruktivan pristup, a Zapad to ne želi učiniti.”
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres poslao je ovaj tjedan ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu prijedlog o ponovnom pokretanju sporazuma o žitu, rekao je u četvrtak Reutersu ruski diplomat koji je želio ostati anoniman. Diplomat, koji je vidio pismo, rekao je da “nema nikakvih novosti” i da su u njemu samo prijašnje UN-ove ideje koje nisu prošle.
Britanski premijer Rishi Sunak imenovao je u četvrtak Granta Shappsa novim ministrom obrane zemlje, zamijenivši Bena Wallacea, javlja Anadolu.
Shapps, dosadašnji tajnik za energetsku sigurnost i nultu stopu (emisije stakleničkih plinova), kratko je služio kao ministar unutarnjih poslova pod Liz Truss, tajnik za promet pod Borisom Johnsonom, a prije toga kao predsjednik stranke torijevaca.
Shapps je rekao da je “počašćen” preuzeti novu ulogu. “Želio bih odati počast ogromnom doprinosu koji je Ben Wallace dao britanskoj obrani i globalnoj sigurnosti u posljednje 4 godine.”
“Radujem se što ću raditi s hrabrim muškarcima i ženama naših Oružanih snaga koji brane sigurnost naše nacije; i nastavku podrške Ujedinjenog Kraljevstva Ukrajini u njihovoj borbi protiv Putinove barbarske invazije”, dodao je.
Wallace je jutros službeno podnio ostavku na mjesto britanskog ministra obrane. U svom pismu o ostavci, nakon što je u srpnju ove godine objavio da namjerava napustiti svoju dužnost, Wallace je govorio o “časti služenja uz muškarce i žene naših oružanih snaga i obavještajnih službi koji se toliko žrtvuju za našu sigurnost”.
Dodao je: “Nakon pažljivog razmišljanja, donio sam odluku zatražiti dopuštenje da odstupim. Prvi sam put dobio svoje mjesto (u parlamentu) 2005., a nakon mnogo godina službe, vjerujem da je vrijeme da posvetim pozornost aspektima života koje sam zanemario i istražim nove prilike.” Izrazio je zahvalnost za potporu i prijateljstvo koje je primio, uvjeravajući Sunaka i vladu u svoju stalnu potporu. Očekuje se da će zadržati mjesto zastupnika.
Wallacea se navodno smatra potencijalnim nasljednikom Jensa Stoltenberga, glavnog tajnika NATO-a čiji je mandat u srpnju produljen za još godinu dana. Bivši premijer Norveške šef je sigurnosnog saveza od 2014. godine, a mandat mu je više puta produljivan. Čelnici NATO-a izbjegli su prepirku oko imenovanja novog glavnog tajnika i složili su se oko produženja mandata Stoltenbergu, koji bi sada trebao odstupiti s dužnosti u listopadu 2024.
Wallace je ranije signalizirao da je spreman preuzeti kormilo NATO-a, rekavši: “To je posao koji bih volio… Ali nije na meni da odlučujem. To je na svim ostalim saveznicima.”
Služeći na poziciji ministra obrane pod tri različita premijera, Wallace je odigrao istaknutu ulogu u naporima Ujedinjenog Kraljevstva da se riješi sukob u Ukrajini, koji sada traje više od 18 mjeseci.
Prije svoje objave u srpnju, Wallace je izazvao kontroverzu rekavši da Ujedinjeno Kraljevstvo ne funkcionira kao “Amazon” služba za dostavu oružja Ukrajini te je također predložio da bi Kijev trebao razmisliti o izražavanju “zahvalnosti” svojim pristašama.
Mađarska “odbija i same razgovore” o europskom financiranju daljnjeg naoružavanja Ukrajine sve dok Kijev ne vrati prava mađarskoj manjini u Ukrajini i ne ukloni mađarsku banku OTP s liste međunarodnih sponzora rata, izjavio je u četvrtak mađarski ministar vanjskih poslova, prenosi mađarska novinska agencija MTI.
Rasprava o ratu ponovno je pokazala da treba više govoriti o miru “jer velika većina i dalje priča o ratu”, rekao je Peter Szijjarto nakon neslužbenog sastanaka europskih ministara vanjskih poslova u Toledu u Španjolskoj.
Većina se zalaže za nastavak naoružavanja, dodao je Szijjarto, priopćilo je njegovo ministarstvo. Taj pristup i prijedlog EU-a da se za vojnu pomoć izdvaja pet milijardi eura godišnje u iduće četiri godine pokazao je da “svi računaju s dugotrajnim ratom”, nastavio je ministar.
“Nažalost, ja sam opet bio jedini koji je danas govorio protiv tog pristupa. Ne želimo još četiri godine rata, želilmo ga okončati što je prije moguće”, istaknuo je Szijjarto. Po njegovim riječima, Mađarska je bila pod golemim pritiskom da glasa za novu tranšu od 500 milijuna eura za isporuku oružja Ukrajini i paket od 20 milijardi dolara u iduće četiri godine. To znači da bi mađarski porezni obveznici morali dati 210 milijuna eura iako “nisu nimalo odgovorni za rat“, naglasio je.
Mađarska odbija razgovore o tim prijedlozima sve dok Ukrajina ne skine OTP banku s liste međunarodnih sponzora rata. “Nevjerojatno je da se od Mađarske očekuje da plati milijune eura svojih poreznih obveznika za naoružavanje Ukrajine, a ta ista zemlja banku u kojoj su računi tri miijuna Mađara naziva međunarodnim sponzorom rata”, istaknuo je.
Josep Borrell, visoki europski predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku, predložio je da se sastane sa Szijjartom i ukrajinskim ministrom vanjskih poslova Dmitrom Kulebom, ali je kasnije odustao, rekao je Szijjarto i ustvrdio kako je Borrellu rekao da OTP banka nije prekršila europske zakone ili sankcije.
Što se tiče mađarske manjine u Ukrajini, Szijjarto je rekao da 1. rujna počinje “ukrajinizacija” oko 15.000 učenika, a Mađarska istovremeno omogućuje školovanje za 5000 izbjegle ukrajinske djece.
Dodao je da nova pravila koja stupaju na snagu u Ukrajini predstavljaju “teško kršenje međunarodnog prava” i najavio da će Mađarska to pitanje smatrati prioritetnim kada na jesen počne procjena zahtjeva Kijeva za članstvom u Europskoj uniji.
Mađarska će također biti snažno protiv prijedloga da se uvedu sankcije ruskom energetskom sektoru, rekao je Szijjarto. “Ne samo zato što je to protiv naših nacionalnih interesa, nego i zato što su sankcije protiv nuklearnog sektora izvrstan primjer kako sankcije uništavaju konkurentnost europskog gospodarstva i kako nas drže budalama”, istaknuo je.
SAD je više nego udvostručio uvoz uranija iz rusije u prvoj polovici 2023., rekao je Szijjarto.
Govoreći o situacji u zapadnoj Africi, ministar je naveo da će ta regija, ako ne uspije uspostaviti mir i stabilnost, postati izvor novih migracija s kojima se Europa neće moći nositi. “Umjesto da pomogne u obrani vanjskih granica…Bruxelles nastavlja poticati migracije”, istaknuo je Szijjarto.
Foto: AP Photo / Alexander Zemlianichenko / Guliver image
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko ocijenio je u četvrtak “glupim” zahtjev Poljske i baltičkih zemalja da protjera paravojnu skupinu Wagner sa svojeg teritorija nakon što je njezin vođa Jevgenij Prigožin poginuo u padu zrakoplova u Rusiji, izvještava France Presse.
“Čelnici Poljske i baltičkih država raspiruju histeriju u vezi prisustva” Wagnera u Bjelorusiji, rekao je Lukašenko na sastanku bjeloruskog Vijeća za sigurnost, kritiziravši “nerazumne i glupe zahtjeve”.
Optužio ih je da postavljaju “zahtjeve” dok “povećavaju svoje vojne proračune i dovlače velike vojne postrojbe na granice”.
“U Poljskoj, u Litvi ili u drugim baltičkim zemljama ne bi trebalo biti niti jednog stranog vojnika”, naglasio je, govoreći o snagama NATO-a.
Izrazio je spremnost “ponovno uspostaviti odnose sa svojim susjedima”, ali i ustvrdio da se njegove prijedloge “dočekalo optužbama i prijetnjama”.
Tisuće boraca Wagnera stiglo je u Bjelorusiju nakon neuspjele pobune protiv ruskih vlasti u lipnju. Sudjelovali su u obuci bjeloruskih vojnika. Nakon smrti Prigožina, Lukašenko je rekao da u zemlji želi zadržati 10.000 boraca Wagnera.
Poljska i dvije baltičke zemlje potpuno će zatvoriti svoje granice s Bjelorusijom bude li incidenta s Wagnerovim plaćenicima, rekao je u ponedjeljak poljski ministar unutarnjih poslova Mariusz Kaminski.
Kritičari ukrajinske protuofenzive trebali bi “zašutjeti”, poručio je u ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba u četvrtak u Toledu, a u Kijevu je ministarstvo obrane izvijestilo o nekim uspjesima na bojišnici.
Članci u dnevnicima New York Times, Washington Post te u drugim medijima citirali su prošli tjedan američke i zapadne dužnosnike koji ocjenjuju da ofenziva nije ispunila očekivanja. Neki za takav razvoj krive ukrajinsku srategiju i krive Kijev da je koncentrirao svoje snage na pogrešnim mjestima.
Moskva poručuje da je ukrajinska protuofenziva propala. Ukrajinski zapovjednici kažu da napreduju sporo hotimice, kako bi oslabili rusku obranu i logistiku te smanjili gubitke do konačnog udara svom snagom, podsjeća agencija Reuters.
“Kritizirati sporost protuofenzive je kao da pljujete u lice ukrajinskom vojniku koji žrtvuje svoj život”, rekao je Kuleba na margini sastanka ministara vanjskih poslova EU-a u Toledu u Španjolskoj.
“Predlažem svima koji kritiziraju da zašute, da dođu u Ukrajinu i pokušaju sami osloboditi jedan centimetar četvorni”, dodao je, a prenosi agencija AFP.
Ukrajinska protuofenziva pokrenuta u lipnju na istoku i jugu zemlje pokazala se jako teškom i sporo napreduje u smislu oslobođenog teritorija.
Zahvalivši europskim ministrima na potpori, Kuleba je podsjetio da Ukrajini i dalje trebaju strjeljivo, oklopna vozila, dalekometni projektili i sustavi za protuzračnu obranu.
Kuleba je ocijenio da je najavljeni sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana o sporazumu o izvozu ukrajinskog žita “gotovo posljednja prilika” Moskvi da se vrati u taj sporazum.
Kijev o uspjesima na južnom, istočnom bojištu
Ukrajinske snage postigle su neke nove “uspjehe” na jugu i istoku zemlje, rekla je u četvrtak zamjenica ministra obrane Hanna Maliar.
Rusi su postavili puno minskih polja te iskopali rovove koji blokiraju proboj prema Azovskom moru na jugu Ukrajine.
“Ima nekih uspjeha, osobito u smjeru Novodanilivke-Novoprokopivke”, objavila je Maliar na Telegramu, govoreći o dva jugoistočna sela u Zaporiškoj oblasti. Novoprokopivka se nalazi južnije od strateškog naselja Robotine, za koje je Ukrajina u ponedjeljak rekla da ga je osobodila.
Maliar je navela da ukrajinske snage nastavljaju ofenzivna djelovanja južno od istočnog grada Bahmuta, koji su ruske snage osvojile u svibnju. Teške borbe vode se u selima Kliščivka, Kurdiumivka i Andrivka, rekla je Maliar.
Maliar je dodala da se “aktivne” borbe vode i na bojištu kod Limana na istoku, gdje su se ruske snage pokušale probiti kod sela Novojehorivka i Bilohorivka u Luhanskoj oblasti.
Vijeće Europe kritiziralo je u četvrtak odnos Poljske prema njemačkoj manjini u ovoj zemlji i negativne posljedice smanjenja nastave na materinskom jeziku na samo jedan sat tjedno kao i uklanjanja dvojezičnih natpisa.
“U izvješću stručnjaka koji su u Poljskoj boravili u ožujku ove godine navode se očite negativne posljedice smanjenja nastave na njemačkom jeziku u rujnu prošle godine”, stoji u priopćenju Vijeća Europe. U izvješću se preporučuje vraćanje na staru satnicu od tri nastavna sata tjedno.
Vijeće Europe od vlade u Varšavi očekuje “pojačane napore” na podizanju društvene tolerancije prema jezičnim manjinama i kulturnom nasljeđu.
Daljnja točka kritike odnosi se na slabu zastupljenost njemačkog u javnoj upravi kao i uklanjanju višejezičnih natpisa iz nekih gradova u jugozapadnoj Poljskoj.
Prema poljskim zakonima dvojezični natpisi i primjena manjinskog jezika u javnim službama prakticiraju se u onim lokalnim jedinicama gdje određena manjina čini više od 20 posto stanovništva. Nakon proširenja granice lokalne jedinice grada Opole, udio stanovnika koji se koristi njemačkim jezikom pao je ispod te granice nakon čega su uklonjeni dvojezični natpisi.
Nadalje je kritiziran nedostatak jezika manjine u javnim medijima.
Nakon Drugog svjetskog rata veliki dijelovi dotadašnje Njemačke poput Šlezije, Istočne Prusije kao i područje uz Odru i Vislu pripali su Poljskoj, a velika većina stanovnika njemačke etničke pripadnosti je protjerana.
Konzervativna vlada u Varšavi spada u najžešće kritičare njemačke politike.
Džingis-kan je došao pred prijestolnicu sjeverne Kine, Peking, koji je tada imao oko 350.000 stanovnika. Tek tada su nastali problemi za Mongole. U to doba Peking je bio jedan od najnaprednijih i najsjajnijih gradova svijeta kojeg je opasavao zid dugačak 60 kilometra i visok 12 metara s 900 stražarskih kula s brojnom vojnom posadom. Stanovnici Pekinga smatrali su svoj grad stoga neosvojivim. Ali apokalipsu koja je uslijedila nitko nije mogao ni zamisliti
Povijest ljudi je povijest ratova. Od samih početaka povijesti čovječanstva i drevnih civilizacija (Egipta, Kine, Mezopotamije) do aktualnih trenutaka već duboko u 21. stoljeću štošta se promijenilo, a jedna od rijetkih stvari koja je i dalje ostale jednaka jest ratovanje.
Ratovanje se najčešće svodi na vojne napore za osvajanje nekog teritorija ili vrijednih resursa kada politika ne može to odraditi na elegantne diplomatske načine. S obzirom na ljudsku narav koja u principu teži probijanju granica, često su vladari raznih kraljevstava, carstava i republika svoju moć mjerili stupnjem kontrole prostranih teritorija i tamošnjeg ogromnog broja stanovnika koji su bili njihovi podanici. Osim teritorija i stanovništva, vladari su željeli posjedovati i dragocjene resurse kao što su zlato, srebro, svila, porculan, žito, voda, energenti. Povijest se često ponavlja i uvijek iznova ponavljaju se i veliki osvajači koji su od svojih malih ili srednjih naroda i država uspjeli u određenom trenutku napraviti supersile svoga doba. Jedni od takvih izvrsnih primjera za povijesne udžbenike su Džingis-kan i Mongolsko Carstvo.
Tijekom svojeg postojanja u 13. i 14. stoljeću Mongolsko Carstvo bilo je najveća kopnena država u povijesti čovječanstva. Začeta u udaljenim i zabačenim azijskim stepama, mongolska država se s vremenom proširila daleko na zapad sve do istočne Europe, na istoku do Japanskog mora, na sjeveru u Sibir, na jugu prema Indijskom potkontinentu, Indokini i Perziji do Levanta. Na svom vrhuncu carstvo je zauzimalo nevjerojatnih 33 milijuna kilometara kvadratnih i imalo pod svojom upravom 100 milijuna stanovnika. Nije stoga čudno da su i neki kasniji veliki osvajači poput Adolfa Hitlera u mongolskom najslavnijem vođi, Džingis-kanu, vidjeli uzor i put koji treba slijediti.
Slika 1. Džingis-kan
Počeci
Mongolsko Carstvo nastalo je ujedinjenjem nomadskih plemena u Mongoliji pod vodstvom Džingis-kana koji je proglašen vladarem svih Mongola (iliti Tatara) 1206. godine. Veliki Kan, imenom Temudžin, još je u ranoj mladosti pokazivao osobine karizmatskog i hrabrog ratnika. Kad je objavio ideju o ujedinjenju svih Mongola, brojna su plemena dobrovoljno prešla na njegovu stranu, a ona koja nisu, imala su samo dva izbora: prikloniti se ili umrijeti. Godine 1206. Temudžin je postao vođa velike konfederacije Mongola, dobivši popularni naziv Džingis-kan, što znači “Univerzalni vođa”.
Velika jasa
Džingis-kan je zapamćen po svom sustavu zakona koji su nazvani Velika jasa. U tom su aktu propisana prava i obveze svakog podanika. Naravno, pobrojane su i kazne kako bi svatko znao što ga očekuje ukoliko se ne pokori Džingis-kanovoj volji. Između ostalog tim se zakonikom ukidalo dobivanje dužnosti sukladno podrijetlu. Uvedeno je ono što se danas naziva meritokracija: svatko je mogao obnašati i najviše državničke dužnosti ukoliko bi se pokazao sposobnim. Pri tome nije bila važna vjerska, nacionalna ili rasna pripadnost. Jasa je omogućavala oporezivanje i obvezu sudjelovanja odraslih Mongola u lovu tijekom zimskih mjeseci. Temudžin je zabranio pljačkanje poraženih neprijatelja bez dozvole i uveo politiku dijeljenja plijena sa svojim ratnicima i njihovim obiteljima. Zabranjena je prodaja žena, unutarnji sukobi i lov tijekom sezone parenja. Podržavao je unutarnju i vanjsku trgovinu. Izuzeo siromahe i kler od oporezivanja.
Ujedinjenje mongolskih plemena
Džingis-kan početkom 13. stoljeća uspio je što milom, a što silom ujediniti mongolska plemena pod svojim vodstvom. Od njih je potom ustrojio snažnu vojsku s kojom je udario na dva susjedna kineska carstva: Jin i Xia. Brojnije i bolje naoružane Kineze iznenadila je mongolska vojna taktika. Naime, u mongolskoj vojsci nije bilo pješaka, a lako naoružani konjanici napadali su brzo i iznenada, a zatim bi simulirajući povlačenje mamili protivnika u zamku. U međuvremenu bi neprijatelja cijelo vrijeme zasipali oblacima smrtonosnih strelica. Uz to, mongolski su ratnici često mijenjajući svoje brze konje, mogli prijeći i više od 160 kilometara na dan prehranjujući se pljačkom i pijući krv svojih konja. Mongolski vođa uveo je inovativan način ustroja vojske pa ju je podijelio u decimalne odjele: arbani (10 vojnika), zuni (100), mingani (1.000), tumeni (10.000). Carska garda, kešig, osnovana je i podijeljena na dnevne i noćne pripadnike. Zapovjednici su na prsima imali prepoznatljiva obilježja čina. S takvom vojskom Džingis-kan uništio je jednu kinesku vojsku za drugom.
Osvajanje Pekinga i Kine
Godine 1209. pokoreni su Ujguri, a zatim je na red došla sjeverna Kina s Pekingom. Džingis-kan je odlučio krenuti u pohod s 50.000 vojnika koji će trajati šest godina. Uvjeren u vlastitu moć car sjeverne Kine nije se odveć brinuo zbog Mongola. Tu je bio Kineski zid koji je već stoljećima zaustavljao mongolske pohode. Ali ne i ovaj put jer Džingis-kan je problem Kineskog zida riješio tako što ga je jednostavno zaobišao. Tako je došao pred prijestolnicu sjeverne Kine, Peking, koji je tada imao oko 350.000 stanovnika. Tek tada su nastali problemi za Mongole. U to doba Peking je bio jedan od najnaprednijih i najsjajnijih gradova svijeta kojeg je opasavao zid dugačak 60 kilometra i visok 12 metara s 900 stražarskih kula s brojnom vojnom posadom. Stanovnici Pekinga smatrali su svoj grad stoga neosvojivim.
To nije pokolebalo Džingis-kana koji je suočivši se s ovom preprekom odlučio onemogućiti opskrbu hrane u grad. Time je pretvorio Peking u zatvor u kojem će uskoro na tisuće ljudi gladovati, čak će doći i do pojave kanibalizma. Uz sve to, kineski inženjeri koji su bili pri Džingis-kanovu stožeru obučavali su Mongole kako napraviti opsadne strojeve. Kada su strojevi napravljeni mongolska je vojska napala. Kako je grad branila brojna vojska Džinigs-kan je znao da će prvi val napadača primiti najjači udarac te je prisilio ranije zarobljene neprijateljske vojnike da sudjeluju u prvom valu napada. Tehnički nadmoćnija, ali izgladnjela i iscrpljena, kineska vojska na koncu će popustiti i grad će pasti. Mongoli su 1. lipnja 1215. osvojili Peking. Grad je razoren, a pobijeno je cjelokupno stanovništvo. Džingis-kan je zapovjedio totalno uništenje grada te su uslijedila paljenja građevina, ubojstva i silovanja. Svjedoci koji su nakon godinu dana nakon pada posjetili Peking posvjedočili su da su u gradu nalazili cijela brda ljudskih kostiju.
Nakon što je uništio oba kineska carstva, Džingis-kan je okrenuo svoju moćnu vojsku prema zapadu maštajući o zauzimanju cijeloga svijeta. Iako su u Kini postavili svoju upravu, Mongoli su ubrzo preuzeli kinesku kulturu i stopili se s većinskim narodom, tako da je već Džingis-kanov unuk Kublaj-kan osnovao novu vladajuću dinastiju Yuan. Kao trajna posljedica mongolske invazije ostala je jedinstvena Kina koja se više nikada nije dijelila na posebna kraljevstva i carstva.
Karta 1. Mobgolsko Carstvo
Daljnja osvajanja i smrt Džingis-kana
Zatim se veliki kan okrenuo osvajanju Horezmijskog Carstva, moćnog islamskog carstva koje je obuhvaćalo područja mnogih zemalja središnje Azije. Redom su padali Ortara, Buhara, Samarkand. Dio vojske, pod vodstvom sina Tulaja, osvojio je Iran, Azerbajdžan, Gruziju i preko Kavkaza prodro do Krima. Porazivši ruske knezove na rijeci Kalki i otjeravši Polovce od Dnjepra, vratio se niz Volgu u Aziju. Kada je izbio ustanak Tanguta (Tanguti su bili vladari vazalnog carstva Hsi Hsia u sjeverozapadnoj Kini), Džingis-kan ponovno je pokrenuo kampanju, ali je umro tijekom opsade prijestolnice 18. kolovoza 1227. Imao je više od 60 godina i bio je narušena zdravlja. Obećavši svome vladaru da će njegovu smrt čuvati u tajnosti, Kanovi sljedbenici pobili su sve svjedoke pokopa. Legenda kaže da je pokopan s 40 konja i 40 djevica te da je tisuću konja svojim kopitima zatrlo svaki trag njegove grobnice. Prema drugim izvorima mongolski je vladar zakopan u korito rijeke koju su skrenuli iz njezina toka, a onda je pustili da vodom prekrije njegov grob. Tako je konačno počivalište Džingis-kana do danas ostalo prekriveno velom tajne.
Slika 2: spomenik Džingis-kanu u Mongoliji
Dolazak Ogataja
Džingis-kanovo carstvo, područje od Žutog do Crnog mora došlo je pod vlast njegovog sina Ogataja. Džingis-kan u naslijeđe je ostavio uređeno mongolsko pismo, vjersku toleranciju, mongolski zakonik (Velika jasa) te razvijenu trgovinu. Ogataj je poslao trupe da pokore Baškire, Bugare i druge narode u euroazijskim stepama. Na istoku, trupe Ogataja su ponovo uspostavile nadzor nad Mandžurijom pobijedivši lokalne kineske i tatarske trupe. 1230. veliki kan je osobno predvodio kampanju protiv Jin dinastije. General Subutai osvojio je prijestolnicu cara Wanyan Shouxa u opsadi Kaifenga 1232. Jin dinastija je propala 1234. kada su Mongoli zauzeli Caizhou. Iste godine, tri armije pod zapovjedništvom Ogatajevih sinova Kočua i Kotena i generala Čagana napale su južnu Kinu. Uz pomoć dinastije Song, Mongoli su trijumfirali. Mnogo Kineza prebjeglo je kod Mongola kako bi se borili protiv dinastije Jin.
Karta 2: širenje Mongolskog carstva
Nove mongolske ofenzive
Druga mongolska invazija na Kavkaz počela je s ekspedicijom Čormagana protiv Dželala al Dina Menguberdija, koju je naredio Ogotaj 1231. Južne perzijske dinastije u Farsu i Kermanu dobrovoljno podnose mongolsku vlast i pristaju im plaćati danak . Na Armeniju i Gruziju se krenuli 1236. a završili osvajanje tri godine poslije. Mongolski vojni namjesnici uglavnom su se utaborili u ravnici Mughan. Uvidjevši opasnost od Mongola, vladari Kilikije i Mosula, predaju se Velikom kanu. Čormagan dijeli transkavkasku regiju na tri distrikta. Do 1237. Mongolskom Carstvu je podređena većina Perzije, izuzev Abasidskog kalifata, ismailističkih uporišta, Afganistana i Kašmira.
Sjeverni Kavkaz Mongoli su počeli osvajati 1237. ali su tamo naletjeli na snažan otpor tamošnjeg stanovništva. Na istoku postojao je niz mongolskih invazija na Koreju (Gorjeo kraljevstvo) ali Ogatajevi napori da anektira Korejski poluotok imali su malo uspjeha. Gojong, kralj Gorjea, predao se ali se kasnije pobunio i masakrirao mongolske nadzornike da bi zatim premjestio sjedište svojeg kraljevstva iz Gaeseonga na Ganghwa otok. Kako je carstvo raslo, Ogataj je postavio prijestolnicu u Karakorum u zapadnoj Mongoliji.
Nova snimka Jevgenija Prigožina, preminulog čelnika ruske paravojne skupine Wagner, objavljena je u četvrtak te ga prikazuje kako govori o prijetnjama njegovom životu samo nekoliko dana prije njegove smrti, a navodno je snimljena tijekom vožnje automobilom u Africi.
„Onima koji raspravljaju jesam li živ ili nisam, kako sam – trenutno je vikend, druga polovica kolovoza 2023., u Africi sam”, govori Prigožin u kratkoj snimci koju je na Telegramu objavio kanal Grey Zone, povezan s Wagnerom.
„Za ljude koji raspravljaju kako me ‘obrisati’, o mom privatnom životu, koliko zarađujem i drugome, sve je u redu”, dodaje i mahanjem kameri završava video sniman u vozilu u pokretu.
Prigožin na snimci nosi kamuflažnu odjeću i šešir, kao i sat na desnoj ruci, što odgovara njegovom izgledu na snimci objavljenoj 21. kolovoza na kojoj također tvrdi da je u Africi.
Njegova referenca na „vikend” implicira da je video snimljen 19. ili 20. kolovoza, samo tri ili četiri dana prije no što su on i drugi istaknuti pripadnici Wagnera poginuli u padu zrakoplova sjeverno od Moskve 23. kolovoza. Njegove riječi dokazuju da je bio svjestan da mu je život u opasnosti.
Skupina Wagner borila se za Rusiju u ratu u Ukrajini, no Prigožin je istovremeno bio kritičan prema obrambenim dužnosnicima u Moskvi te je predvodio kratku pobunu krajem lipnja.
Kremlj je naveo kao „apsolutnu laž” navode da je Prigožin ubijen po nalogu ruskog predsjednika Vladimira Putina koji mu se osvećivao, no Moskva je objavila da istraga pada aviona istražuje i mogućnost namjernog rušenja zrakoplova.
Prigožin je pokopan u utorak u svom rodnom gradu Sankt Peterburgu.
Kina nastavlja svoj ubrzani prodor u regiju Latinske Amerike.
Nakon što je danas objavljena vijest o potpisivanju sporazuma o slobodnoj trgovini sa srednjoameričkom državom Nikaragvom (vidi poveznicu ispod teksta), stigla je i nova vijest o širenju financijskog i gospodarskog partnerstva između Kine i druge najveće ekonomije Južne Amerike – Argentine.
Po prvi put će izravna kineska ulaganja u Argentinu stizati u juanima. Odgovarajuću sankciju izdala je podružnica Banke Kine u Buenos Airesu, o ćemu je u četvrtak izvijestila kineska agencija Xinhua.
Prva tvrtka koja je uložila 428.736 juana (oko 59.000 dolara) u argentinsko gospodarstvo bila je kineska energetska kompanija Brunp Recycling. Sredstva su dodijeljena za pokrivanje uobičajenih operativnih troškova novoosnovane podružnice tvrtke u Argentini.
“Transakcija je bila važan korak koji će povećati atraktivnost imovine u juanima u zemlji. Otkako je Kineska banka otvorila prve račune u kineskoj valuti u Argentini 2022., nastojala je privući ulaganja i poslovne partnere iz Kine, kao i povećati broj transakcija u domaćim juanima,” piše Xinhua.
Zanimljivo je kako je u lipnju Argentina prvi put upotrijebila juan za otplatu duga Međunarodnom monetarnom fondu u stranoj valuti.
Podsjećamo da je na prošlotjednom summitu zemalja BRICS u Johanesburgu Argentina primljena u punopravno članstvo, uz Saudijsku Arabiju, Iran, AUE, Egipat i Etiopiju. Formalno će se članstvo aktivirati s prvim siječnja 2024. godine.
Argentina će time, uz Brazil, za sada biti jedina država članica BRICS iz regije Latinske Amerike.
Također podsjećamo kako Argentina i Brazil, poglavito nakon stupanja na predsjedničku dužnost brazilskog vođe Lule da Silve, intenziviraju napore ne samo povećanju međusobne trgovine u nacionalnim valutama, već i za uvođenje zajedničke valute dviju država.
Jedna od glavnih zadaća BRICS je također intenziviranje trgovine između zemalja članica u međusobnim valutama, što itekako utječe na ubrzani proces globalne dedolarizacije u sferi trgovine (dolar je, pritom, i dalje neprikosnoven kao svjetska rezervna valuta). Međutim, dogovora o uvođenju zajedničke valute na razini čitavog formata nema niti će biti postignut u skoro vrijeme.
Malezija je oštro kritizirala najnovije izdanje “standardne karte Kine” kojom polažu pravo na gotovo cijelo Južno kinesko more, uključujući područja koja leže uz obalu malezijskog otoka Bornea. Napetosti rastu u strateški važnim vodama jer je Kina postala sve odlučnija u svom teritorijalnom zahtjevu unatoč presudi međunarodnog suda iz 2016. da je njezina takozvana “crta s devet crtica” neutemeljena i da je zamijenjena Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu iz 1982. more (UNCLOS), prenosi Al Jazeera.
Posljednjih je godina kineska vojska je izgradila vojne ispostave na stjenovitim izdancima i grebenima te i rasporedila obalnu stražu i pomorsku policiju, što je ponekad dovodilo do sukoba s drugim zemljama u istom moru, uključujući Maleziju i Filipine. Vijetnam, Bruneji i Tajvan.
Malezija je primijetila da nova karta, koja jasno prikazuje liniju s devet crtica, pokazuje kineske “jednostrane pomorske tvrdnje” i da se one preklapaju s malezijskim tvrdnjama o njezinim regijama Sabah i Sarawak. “Malezija ne priznaje kineske zahtjeve u Južnom kineskom moru kako je navedeno u ‘izdanju standardne karte Kine iz 2023. godine’ koja se proteže na malezijsko pomorsko područje”, objavilo je ministarstvo vanjskih poslova sinoć i dodalo: “Karta nema obvezujući učinak na Maleziju.”
Crta s devet crtica u obliku jezika temelji se na kineskim povijesnim zapisima koji datiraju iz dinastije Xia, prije gotovo 4000 godina. Indija je već uložila snažan prosvjed zbog nove karte Kine, za koju je rekla da prikazuje indijsku državu Arunachal Pradesh i visoravan Aksai Chin kao službeni kineski teritorij. Indija i Kina su u sporu oko zajedničke granice desetljećima. “Odbacujemo te tvrdnje jer nemaju temelja. Takvi koraci kineske strane samo kompliciraju rješavanje pitanja granice”, rekao je glasnogovornik indijskog ministarstva vanjskih poslova Arindam Bagchi u izjavi.
Upitan o indijskim kritikama, Peking je rekao da karta odražava kinesko “vršenje suvereniteta u skladu sa zakonom”. “Nadamo se da relevantne strane mogu ostati objektivne i mirne, te se suzdržati od pretjeranog tumačenja problema”, rekao je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbin novinarima u srijedu.
Zemlje NATO-a uporno promiču politiku širenja saveza i nastavljaju provokativne vježbe u blizini granica Bjelorusije, rekao je predsjednik te zemlje Aleksandar Lukašenko na sjednici Vijeća sigurnosti.
“Zemlje NATO-a uporno promiču politiku svoje ekspanzije, jačaju vojnu prisutnost oko Bjelorusije, neprestano provode provokativne vježbe na našim granicama”, citirala je predsjednika bjeloruska novinska agencija BelTA. Prema Lukašenku, postupke NATO “opravdava nekim prijetnjama koje navodno dolaze s teritorija Bjelorusije”. “Čelnici Poljske i baltičkih država optužuju Bjelorusiju za neke mitske agresivne namjere”, rekao je Lukašenko.
Prema njegovim riječima, Varšava je u travnju obavijestila države o svojoj odluci da neće provoditi Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Europi (CFE) u odnosu na Bjelorusiju. “Ovo je zapravo posljednji pravno obvezujući međunarodni akt u području kontrole naoružanja. Ovo je već opasan korak. Kako bismo trebali reagirati na sve ovo?” rekao je Lukašenko. Bjeloruski predsjednik također upozorava na obuku militanata na teritoriju susjednih zemalja koji bi se mogli pripremati na državni udar protiv njegove vladavine. “Još jednom upozoravam da u tom pogledu nećemo nikoga štedjeti. No, treba napomenuti da naše izbjeglice koje se nalaze u Poljskoj, Litvi, a posebno u Ukrajini zapravo shvaćaju za što ih se želi iskoristiti”, istaknuo je Lukašenko.
Čelnica Nove razvojne banke BRICS-a, bivša predsjednica Brazila, Dilma Rousseff, uskoro će posjetiti Iran kako bi razgovarala o članstvu te zemlje u banci. O tome je u četvrtak izvijestila iranska medijska agencija IRNA.
Izjavo o tome dao je zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova za ekonomsku diplomaciju Mehdi Safari, podsjetivši kako je Iran već podnio zahtjev za članstvo u Razvojnoj banci BRICS-a.
Nakon što se Iran, uz Saudijsku Arabiju, UAE, Egipat, Etiopiju i Argentinu pridružio BRICS-u na prošlotjednom summitu BRICS u Johanesburgu, u Južnoj Africi,, Središnja banka Irana pozvala je Dilmu Rousseff u posjet Teheranu.
Spomenuti iranski diplomat s tim u svezi je dodao slijedeće:
“Iran može iskoristiti mogućnosti ove banke za financiranje svojih projekata.“
Iran je optužio Izrael da stoji iza neuspjelog plana da se sabotira njegovu obrambenu industriju i proizvodnju projektila, objavili su danas iranski državni mediji
“Obavještajni odjel ministarstva obrane spriječio je jedan od najvećih planova sabotaže koji je za cilj imao iranski raketni program, avijaciju i zračno-svemirsku vojnu industriju”, objavila je iranska državna televizija. “Ta sabotaža izvedena je pod vodstvom cionističkih obavještajnih službi i njihovih agenata.”
Izrael te optužbe nije još komentirao. Neimenovani dužnosnik iranskog ministarstva obrane rekao je, po državnim medijima, da je mreža agenata pokušala ubaciti neispravne dijelove u proizvodnju naprednih projektila.
Iran i Izrael neprijatelji su desetljećima i “ratuju” u sjeni, uz međusobne optužbe za sabotažu i planiranje atentata.
